Br. 1, 29.03.2002 god.
Crna Gora i balkanska geografija
Država koje nema
pise: František Šistek
Crna Gora je prijetnja za stabilnost regiona.
Crna Gora bi izazvala domino efekat. Crna Gora znači ekonomsku
propast. Crna Gora je zeleno svjetlo separatistima istoka i zapada.
Crna Gora je zelena transverzala. Crna Gora je kanal za šverc
droge, ljudi i oružja. Crna Gora je nelogična. Crna Gora je anahronizam.
Crna Gora je mikronacionalizam. Crna Gora je prevazi|ena. Crna
Gora je smiješna. Crna Gora je mala.
Devetnaesti i dvadeseti vijek prošli su u znaku
opšteg vjerovanja u ideje moderniteta i napretka. U balkanskim
prilikama, te ideje su se, pretvorile u, gotovo religijsko, vjerovanje
konceptima nacije i nacionalne drzave. Strogom i dosljednom primjenom
tih koncepata balkanska društva su obogatila globalni politički
rječnik i istorijsku realnost originalnim fenomenima "balkanizacije"
i "etničkog čišćenja". Balkanizaciju (komadanje teritorija
na veci broj manjih i uzajamno neprijateljskih državica) i etničko
čisćenje (plansko ubijanje i istjerivanje pripadnika drugih nacija
sa ciljem stvaranja homogenih, nacionalno čistih teritorija) možemo
smatrati za najveća i praktično jedina trajna politička i materijalna
dostignuća društava sa teritorija bivše Jugoslavije u vremenu
moderniteta.
Došla su nova, postmoderna vremena, vremena pluraliteta,
multikulturnosti, interneta, virtualne realnosti i tako dalje.
Nesrećni Balkan, koji još nije uspio da postane potpuno moderan,
a već mora da bude postmoderan. S tim se, evidentno, najteže suočava
sfera kulture. To je paradoksalno, jer u razvijenijim društvima
literatura ili filozofija većinom anticipiraju političku realnost,
koja za njima uvijek kasni nekoliko koraka. U jugoist-očnoj Evropi
je drugačije. "Napredni" "kulturni radnici",
"nezavisni intelektualci" i "akademici" ovdje,
početkom 21. vijeka, još plaču nad izgubljenim srednjevjekovnim
bitkama ili glorifikuju feudalne tvorevine stare hiljadu godina.
Politička realnost je na Balkanu kao uvijek najbrža, najefikasnija
i najkreativnija. Na početku novog milenijuma i novog virtuelnog
doba, balkanski je politički život uspio da obogati stvarnost
još jednim originalnim konceptom: pluralizmom imaginarnih država.
- Država oko kuće
Imaginarna država nije država koja postoji samo
u nečijoj glavi, na papiru, mapi ili u dokumentima vlade u egzilu,
odnosno vlade u sjenci koja ostaje bez stvarnog utic-aja. Imaginarna
država realno pos-toji. Ima svoju vladu, organe i teritoriju.
Postoje, medjutim, dva elementa u kojima se bitno razlikuje od
normalne države. Prva razlika jeste varijabilni intenzitet njenog
postojanja. Imaginarna država postoji samo ponekad, ponekad postoji
nesto manje i ponekad je uopšte nema. Drugo, postoji pluralizam
imaginarnih država. Na istoj teritoriji, naime, može postojati
još jedna ili više sličnih država.
Imaginarne države i njihov pluralizam možemo teritorijalno
lokalizovati na zapadni Balkan. Ova pojava je najčvršća na teritoriji
"Bosne i Hercegovine", "Albanije", "Makedonije",
i "SR Jugoslavije", odnosno "Srbije", "Kosova"
i "Crne Gore" (imena med-junarodno priznatih država
i protektorata, odnosno istorijskih teritorija, stavljamo u navodnike
da bi, za sada, izbjegli debatu o tome koje od njih su imaginarne
drzave). Najbolji primjer za objašnjenje tih fenomena svakako
predstavlja "SR Jugoslavija", mediteransko-centralnobalkansko-panonska
žabljačko-geografska oblast na kojoj postoji najveći broj pluralističkih
imaginarnih država i paradržava. Imaginarna država, koja integralno
obuhvata ovaj prostor, predstavlja se kao Savezna republika Jugoslavija.
Ova tvorevina se sastoji od dvije jedinice.
Teško je reći da li manje postoji na teritoriji "Srbije"
ili "Crne Gore". Konstitutivni djelovi federacije sami
faktički ne postoje. Na jednom djelu "Srbije" - "Kosovu"
- "SRJ" postoji vrlo slabo, najčešće u formi sporadičnih
punktova u obliku kuća, enklava, i manastira. Na istom prostoru
postoji imaginarno, homogeno, i prije svega albansko "Kosovo",
sa svojom vladom i ideologijom, i, naravno, sa istom teritorijom,
stanovništvom i legitimitetom kao srpsko "Kosovo". Na
sjeveru "Srbije" postoji "Vojvodina", ali
vrlo rijetko. "SRJ" postoji u nekim vremenima i na nekim
prostorima i u "Crnoj Gori". Svako ima pravo da u njoj
učestvuje ili ne. U tome postoji nevi|ena sloboda. Svaki Crnogorac
može da se probudi u "SRJ", popodne da šeta "Crnom
Gorom" i uveče, većinom pod utiskom lošeg vremena ili drugih
spoljnih pritisaka, da se opet vrati u "SRJ". Svo to
vrijeme ne mora ni da napusti svoju ulicu. U "Srbiji",
medjutim, "SRJ" postoji uglavnom tokom ljetnje sezone,
što svakom njenom stanovniku omogućava da ide na more bez pasoša.
Preko zime "Jugoslavija" može da ostane u ormaru, kao
i gaće za kupanje, odnosno foto-albumi sa slikama sa plaze, koje
se iznose samo kad dodju rijetki strani gosti.
Ekonomija je ostala daleko za duboko transformisanom
državno-političkom scenom. Privatiz-acija gotovo nije počela,
"ekonomskim životom" još uvijek dom-iniraju socialističke
monopolne firme, izbor i kupovna moć potrošača jesu minimalni...
Situacija u sferi državne ponude neupore-dljivo je bolja. Ovdje
monopola nema, vlada pluralitet, široka ponuda različitih država,
predsjednika, nj.kr. visočanstava, prinčeva, himni, zastava, akademija
i alternativnih verzija drzavne ideologije, nacionalne istorije...
i sve to vrlo jeftino.
- Neko mora vladati
Ovih dana, uz saradnju sa zapadnim investitorom,
koji se već duže vremena interesovao za ovaj prostor, pojavio
se još jedan nov i potpuno originalan proizvod, još jedna imaginarna
država: "Srbija i Crna Gora". Njena pojava, naravno,
ne znači kraj pluraliteta imaginarnih država na istoj teritoriji.
Naprotiv. Iako su mediji glasno proklamovali "kraj Jugoslavije"
i "prvi dan nove države", "SRJ", naravno,
nije prestala da postoji. Ona će, logično, i dalje postojati,
sa svojim ministrima, pasošima, navijačima, vojskom i predsjednikom.
Niko ne pobje|uje i niko ne gubi. Pored nje, u najboljoj demokratskoj
tradiciji ovih prostora, postojaće i nova država "Srbija
i Crna Gora", sa svojom administracijom, parlamentom, predsjednikom...
Ovdje ima dovoljno mjesta za sve države.
Jedna imaginarna država, uprkos retoričkim bitkama,
ne smeta drugoj. Ima mjesta za još više takvih država, bez ikakve
opasnosti za one koje su već tu. Postoje samo dva uslova, dva
pravila, koja je nemoguće prekrsiti. Prvo: država mora da ostane
imaginarna. Neko mora vladati, a to, naravno, nijesu države.
Države su, podsjetićemo, imaginarne. Jedina stvarna i efikasna
vlast na ovom području je uvijek bila lična, nikad državna. Oni
koji, već godinama, imaju ličnu vlast ili su je tek nedavno stekli,
ne smiju biti ugroženi jačanjem drzave. To bi bilo protivno istorijskom
trendu izumiranja države, što su oni koji sada drže vlast proučili
i shvatili još u mladosti. Drugo: ima mjesta za svaku državu,
ali ne smije se zvati Crna Gora.
Crna Gora ne smije da postoji, niti u imaginarnom
smislu. Crna Gora je prijetnja za stabilnost regiona. Crna Gora
bi izazvala domino efekat. Crna Gora znači ekonomsku propast.
Crna Gora je zeleno svjetlo separatistima istoka i zapada. Crna
Gora je zelena transverzala. Crna Gora je kanal za šverc droge,
ljudi i oružja. Crna Gora je nelogična. Crna Gora je anahronizam.
Crna Gora je mikronacionalizam. Crna Gora je prevazi|ena. Crna
Gora je smješna. Crna Gora je mala. Crna Gora je opasnija od SIDE.
Stvarno je opasna i uvijek je bila. O tome svjedoče arhive davno
srušenih imperija. Moćnih i stvarnih, nikako virtuelnih. I njima
je smetala Crna Gora, onakva kakva je bila, mala i siromašna.
Na početku 21. vijeka, čak i na Balkanu, već postoji
pluralizam. Ideja crnogorske nezavisnosti ima i svoje alternative.
Imaginarne drzave i surovo realnu ličnu vlast. Kao do sada.
František Šistek
