Kako komentarišete najnoviji zaokret u politici DPS-a?

Zaokret koji je nastupio u politici DPS-a za mene, kao ni za većinu liberala, nije veliko iznenađenje jer smo mi svo vrijeme znali da to nije partija koja želi, hoće i može dovesti Crnu Goru do njene državne nezavisnosti.
Naš je problem svo vrijeme bio - kako u to ubijediti građane koji tu nezavisnost zaista žele i kako ih uvjeriti da davanjem povjerenja DPS-u faktički rade protiv onog što žele. Naše moći su u tom pogledu bile male, s obzirom na hor intelektualaca, novinara i brojnih asocijacija, hor koji je pjevao po falš notama DPS-a. Liberalni savez je zato nastojao da kroz praktične političke testove dokaže prevaru koja se sprema.

Jedan od poslednjih i najubjedljivijih testova koji se odigrao upravo u Parlamentu bio je predlog Zakona o referendumu o državnom statusu Crne Gore. Ja sam bila predsjednik te radne grupe i upotrijebila sam tu predsjedničku moć da ubrzam tu raspravu i da omogućim da se njen tok vidi i na državnoj televiziji. DPS je na tom testu pao, ali bar je ostao usamljen pošto SDP ipak nije mogao da ga slijedi i u tome. Međutim, opet onaj isti hor koji je tada trebao da zapjeva krešendo i to a capela (dakle glasno i sve glasnije i to bez muzičke pratnje) tada je zaćutao. I tako i on pao na našem testu. Eto, zbog svega toga ja nisam iznenađena zaokretom koji to u stvari i nije, ali sam ipak zgrožena beskrupuloznošću i drskošću kojom se taj potez pokušava opravdati.

Prije nekoliko dana Miroljub Labus je prenoseći utiske sa pregovora u Beogradu, za NIN rekao: "U Crnoj Gori nijedna strana nije željela da ide na referendum, iako su svi o tome pričali i junačili se". Da li su liberali u toj priči mogli nešto promijeniti?

Na žalost - ne, i ovo što smo uradili mislim da je mnogo više od mogućeg. Ali zbog toga naš izborni rezultat nikada i nije bio veći, jer se ispravno procjenjivalo da će veći izborni rezultat Liberalnog saveza značiti sigurni početak promjena i sigurnu državnu nezavisnost.
Svo vrijeme od rascjepa u DPS-u 1997. godine jedina briga novog DPS-a, lažnog borca za crnogorsku suverenost, bila je uništenje Liberalnog saveza. Jedina utjeha danas, pošto je gotovo uništena šansa Crne Gore da postane nezavisna država, jeste činjenica da nisu uspjeli da unište Liberalni savez. A dok postoje liberali - postoji nada da će se i u Crnoj Gori formirati društvo u kojem će moći da se lakše diše.

Čini se da je DPS iznenađen Vašom odlukom da zakažete sjednicu na kojoj će se raspravljati o potpisima u Beogradu. Gospodin Miodrag Vuković, šef poslaničke grupe DPS-a, izjav-io je kako su oni očekivali da se ovaj tekst pred poslanicima nađe tek u junu?

Oni još nisu shvatili da moraju da trpe na vlasti nekoga ko nije njihov i ko može i smije da donosi odluke iz svoje nadležnosti ne pitajući njih za dozvolu. Mene je iznenadila žestina njihovog bijesa i nervoze, ali mislim da je to izraz njihove nemoći i panike da će brza rasprava u Skupštini brzo i dokazati kolike su razmjere njihove prevare, a pošto ovđe ne važi skupštinski Poslovnik, ja ću slobodno reći i - izdaje sopstvene države. Mislim da ovako brutalnu i prepredenu izdaju sopstvene države, i to bez ikakve potrebe, još niko nikada nije napravio.

Ukoliko, pomoću nekog novog rasporeda snaga, Skupština odluči da prihvati Beogradski sporazum, da li će za to trebati dvotrećinska većina?

Po našem sadašnjem Ustavu dvotrećinska većina je potrebna samo za izmjene Ustava, tako da znači da u ovom slučaju nije potrebna, ma da će ona postojati. Za ovaj Sprazum glasaće cijela koalicija "ZZJ" i cio poslanički klub DPS-a. Biće to nova idila starih ljubavnika i biće to njihov završni, posmrtni ples nad državom koja je bila njihova, koja ih je izrodila i dala im moć da o njoj odlučuju, a oni odlučili da je ubiju. Biće to katastrofa.

Crnu Goru očekuju lokalni i predsjednički izbori. Kakav razvoj događaja predviđate?

DPS se ponaša kao da je sve normalno, kao da se u Beogradu ništa nije desilo i da stvari ovde teku istim starim tokom kao pre tog potpisa: lokalni pa predsednički izbori. Jedina je novost u tome što ođednom, kada su sve upropastili, počinju da vape za jedinstvom suverenističkog bloka. Bloka koji nikad zbog njih nije ni postojao, a koji sada više nema nikakvu ni svrhu postojanja.
S druge strane, vidimo koaliciju "ZZJ" koja se ponaša pobjednički uzdržano, smijulji se nad đukanovićevim potpisom kojim im je poklonio državu za koju su se oni borili, ali mislim da će taj njihov smiješak vrlo brzo postati kisjeo. Naime, uviđeće i oni, a prije njih njihovi dosadašnji birači, da sada kada više nema potrebe boriti se za državu, nema potrebe ni glasati za iste one ljude i partije koje su ovaj narod u proteklih dvanaest godina doveli na ivicu podnošljivog života. Sjetiće se mnogi birači da su u njihovim opštinama već pet decen-ija stalno isti ljudi pri vlasti, pri parama i raznim povlasticama i da je krajnje vrijeme da se malo pomjere. Neki bi se morali pomjeriti i prema sudu, a neki i prema zatvoru.
Ja lično ću uživati da gledam kako neki sadašnji ministri i poslanici sele posramljeni iz Beograda, iz kojeg znam da jedva čekaju da im vide leđa. Nadam se, uprkos svemu, da će doći vrijeme kada će se od nas zahtijevati stvarne, suštinske i brze promene, a jedini koji su sposobni i spremni da te promjene izvedu jesu liberali. I iako će to sve biti vrlo teško i bolno, biće bolje od ovog dugogodišnjeg laganog umiranja.

Da li će gospodin Đukanović uspjeti da izdrži pritisak koji na njega vrše profesori univerziteta i nezavisni intelektualci?

Bojim se da neće. Te intelektualne i moralne gromade koje su propatile pod njegovim autokratskim režimom nikada neće dozvoliti da ih on podmiti ni zaplaši i zato predviđam da će njihov pritisak rasti, a da će mu Đukanović teško odoljeti. Zato su neki sokolovi padali "nisko", a drugi "blisko". A u stvari sok-olova je u Crnoj Gori jedino bilo u Liberalnom savezu, a drugi su tim sokolovima neprekidno zaviđeli na slobodi i razmahnutim krilima i mrzjeli ih zbog toga, gledajući ih uvijek odozdo.

Niko još u Crnoj Gori ne zna hoće li biti parlamentarnih izbora, teško je predviđeti šta će se dešavati u narednim mjesecima. Očekujete li novo odlaganje donošenja reformskih zakona?

Pošto će Crna Gora posle oformljenja nove državne zajednice dobiti evropskog staratelja, mislim da će on insistirati na reformama odnosno kažnjavati nas ako u njih ne uđemo. U tome možemo viđeti i neku nadu da se reforme neće usporiti, jer neće zavisiti od volje ni DPS-a ni SNP-a. A oni su dokazali da, kad je to zavisilo od njih, pomaka nije bilo. Kao što sam ja, kao liberal na mjestu predsjednika Parlamenta, dokazala da držim riječ i da apsolutni prioritet dajem reformama.

Uložili ste veliki napor da Zakon o restituciji stigne na dnevni red Skupštine RCG. šta će biti sa ovim zakonom, ako dođe do novih pregrupisavanja na političkoj sceni Crne Gore?

Taj Zakon je prva tačka dnev-nog reda predviđenog za sjednicu Skupštine zakazanu za 2. april. Bez obzira na sva moguća pregrupisavanja, mislim da je njegovo donošenje prilično izvjesno, ali veći problem od toga biće njegova primjena. Za nju će morati da postoji politička volja koje do sada nije bilo, a to znači da opet dolazimo na teren sveobuhvatnih reformi od kojih se ne može još dugo bežati.

Ovih ste dana upozorili da proljećno zasijedanje, uprkos zakonskoj obavezi neće početi u Prijestonici zato što radovi u sku-pštinskoj sali na Cetinju nijesu završeni. Postoje li, posmatrano iz parlamentarne pozicije, konkretni planove za Cetinje?

Vrijeme koje sam ja provela na mjestu predsjednika Parlamenta, na žalost, bilo je stalno uzburkano i opterećano brojnim problemima koji nikako nisu dozvoljavali miran rad i dugoročnije planiranje bilo čega. S druge strane, pozicija Parlamenta je sistemski ponižena tako da je njegova uloga veoma mala. Ipak, mislim da bi ubuduće moglo i sa tog mesta da se utiče na promenu položaja Cetinja, a sigurna sam da će posle lokalnih izbora, na kojima će sigurno lokalnu vlast osvojiti liberali, za Cetinje početi period sveobuhvatne obnove. Inače je strašno to što je Cetinje, zbog svog većinskog liberalnog opredeljenja, u proteklom periodu potpuno zapušteno i napušteno.
Cula sam nedavno jednu strašnu rečenicu kojom je opisano stanje na Cetinju, a to je da se tamo ne može sresti trudna žena. Logično je da je iz tog grada svako mlad i željan života i karijere nastojao da ode, ali je sigurno i da će se u njega vrlo rado svi vraćati kada on ponovo počne da živi, pogotovo kad se zna da svako ko je potekao sa Cetinja njegov duh uvijek u sebi nosi, gđe god živio. Ubijeđena sam da za Cetinje već od ovog proleća počinju bolji dani.

Što smatrate svojim najvećim uspjehom na mjestu predsjednice Skupštine RCG?

Teško mi je da na to odgovorim, jer šta god da kažem može zvučati prepotentno. U svakom slučaju, mislim da sam potpuno promijenila sliku te funkcije, da sam oformila jedan izvanredan kabinet sastavljen od mladih, modernih i obrazovanih ljudi, kabinet koji je bio otvoren za svakoga i koji je pokazao potpunu kompetentnost od samog početka rada. Uočila sam veliku privrženost stranih diplomata koji su pokazali želju i preduzeli neke konkretne poteze u pravcu modernizovanja rada našeg Parlamenta, jer su naišli na moju podršku i puno dobre volje. Mislim da bi se mnogo toga moglo popraviti kada bi se ušlo u stvarnu promjenu rada skupštinske službe i kompletne njene organizacije kao i kad bi se adekvatno rešilo pitanje finansiranja rada Parlamenta. Sve je to do mog dolaska bilo konzervirano, a ja nisam stigla da mnogo promijenim, ali bar sam počela. Eto to mi je najveći uspjeh - taj skromni početak.

Nedavno ste boravili u radnoj posjeti Škotskoj. Može li se povući paralela između škotske i Crne Gore? Imaju li išta zajedničko?

Da, nedavno sam bila u posjeti škotskom parlamentu i tamo se stvarno crnogorski liberal mora osećati dobro, ma da sjetno. Previše je paralela i sličnosti, a da se ne primjećuju svakoga trenutka. Znam da sam mnogim liberalima natjerala suze na oči kada sam, među ostalim paralelama, rekla da Crna Gora, istina, nema Šon Konerija, ali ipak ima "brave heart" tj. da su njeno hrabro srce svi crnogorski liberali. I zaista jesu i to se odande još bolje vidi nego iz Podgorice. A što se tiče drugih sličnosti, sve zavisi od ukusa: ja, recimo, više volim njihov viski od crnogorske loze, ali ne vjerujem da bih bila oduševljena Crnogorcima u kiltu.

Koji je od stranih diplomata na Vas ostavio najbolji utisak?
Najljepši dio obavljanja posla predsjednika Parlamenta svakako je mogućnost susreta sa stranim diplomatama koji svi, dolazeći iz različitih zemalja, donose đelove tih zemalja sa sobom. Ne bih se usudila da bilo koga od njih izdvajam, pošto su tu uvijek u pitanju i subjektivne procene, ali ću zbog jednog gesta koji je, osim kao tipično engleski - džentlmenski za mene bio i suptilno - plemenit, izdvojiti britanskog ambasadora Kraforda. Jedan njegov buket u jednom mom strašnom trenutku ostaće mi uvek u sjećanju.

Kako to da se vojni puč u Nikaragvi desi i prođe, kriza vlade u Italiji traje po neđelju dana i prođe, a u Crnoj Gori dvanaest punih godina stariji ponavljaju: "Važno je da je mir i da nema konflikata"? Do kad ovo može ovako?

To stvarno ne znam. Ako prođe i predlog DPS-a da se referendum zakaže za 14. mart 2005. godine onda može da prođe sve i da se ne promijeni ništa. I ovo do sada je bilo previše. Unakaz-ilo nam je generacije, uništilo živce i onesposobilo nas za elementarni optimizam kojeg je bilo čak i u koncentracionim logorima. Ipak, mislim da su potpisi Beogradskog Sporazuma i bezobzirnost njihovog pravdanja otvorili mnoge crnogoske oči i da će promjene konačno početi. Posljednje u bivšoj Jugoslaviji što je uvredljivo za nekadašnji balkanski ponos - slobodnu Crnu Goru, ali sama je tako htjela i to zaslužila.

Željela sam da me čuvaju oni koji su bili ispred snajpera

Kao predsjednica Skupštine i član Lineralnog saveza Crne Gore, sa kojim državnim organom imate najbolju saradnju?

Nisam u cijelom proteklom periodu imala previše kontakata sa drugim državnim organima i mislim da to i nije loše. To je bio jedan način da ljudi u njima shvate da vlast treba da funkcioniše odvojeno, a ne kroz partijske kanale. Medjutim, iskoristiću Vaše pitanje da ponovim sa kojim sam državnim organom imala lošu saradnju, a to je - MUP.

Naime, ja evo ni poslije deset mjeseci kako se nalazim na ovoj funkciji, koja po zakonu podrazumijeva i pravo na lično obezbjedjenje, nemam to obezbjedjenje, zato što nije udovoljeno mojoj želji da u njemu budu ljudi koje ja hoću. Imala sam i odredjenu prepisku sa ministrom policije, pošto on nije ispoštovao moju želju odbijajući da zaposli odredjene ljude koje sam ja tražila pravdajući to njihovim kriminalističkim dosijeima.
A riječ je o ljudima kojima je sudjeno zato što su verbalno reagovali na srednji prst tadašnjeg predsednika Republike, Momira Bulatovića.
Ja sam tom prilikom ministru objasnila da ja predstavljam Liberalni savez, onaj isti koji je svojevremeno organizovao anti-ratne mitinge pred snajperima crnogorske policije, i da ja danas želim u svom ličnom obezbedjenju one ljude koji su tih godina bili ispred tih snajperskih cijevi, a ne one koji su bili iza njih. Nikada nisam dobila odgovor na to pismo, ali ni obezbjedjenje. A ne dobijam ni izveštaje o stanju državne bezbednosti.

Aleksandar Aleksić