U Crnoj Gori, prema podacima iz registra NVO, ima preko hiljadu nevladinih organizacija. Za mnoge od njih niko nikada nije čuo. Za neke se ne zna zato što nikada ništa nijesu uradile. Postoje i one čiji projekti na raznoraznim konkursima nijesu dobijale donacije. Ima i trećih za koje se nalaze samo na spiskovima za donacije, što baš i nije potreban i dovoljan uslov da građani Crne Gore za njih znaju. Ipak, najviše novca, po svemu sudeći, protiče uz strogu kontrolu centralnog mehanizma koji stoji na čelu države.

U godinama za nama, strani donatori su insistirali na slabljenju promiloševićevskih snaga u Crnoj Gori, svjesni da neka od inkarnacija ševeningenskog zatvorenika čuči u brdskim plemenskim zajednicama i samo čeka odgovarajući momenat kada će ponovo doći do istih mehanizama vlasti. Tako su se ogromne pare slivale u džepove onih koji su ponekad, kao osnivači ili saradnici, imali i po nekoliko nevlad-inih organizacija.

- Uvijek isti

U donatorskim organizacijama, gotovo po pravilu, rade ljudi koji su, na ovaj ili onaj način, vezani za neko ministarstvo i jedini kriterijum za njihov rad je znanje engleskog jezika. Ostala znanja su manje bitna. Nije bitno dokle sežu njihova interesovanja i što im je, sem po pravilu - velika zarada, krajnji score.

Sve ovo ukazuje da je rad većine nevladinih organizacija i predstavništava donatora u Crnoj Gori postao ekskluzivno pravo uskog kruga ljudi, bliskog kumovskom vrhu vlasti. U zemljama u okruženju, obično je bivalo da su nevladine organizacije odigrale ključnu ulogu u promjeni sistema i davanju hrabrosti i snage najugroženijim slojevima stanovništva da naprave otklon od vlasti i usmjere se na razmišljanje, da jedino promjenom sistema u kome žive, i njima može biti bolje. U Crnoj Gori, uvijek su iste osobe zadužene za preporuku kod stranaca, i uvijek iste osebe, zaposlene kao koordinatori projekata posreduju u odobravanju projekata između centrale stranog donatora i njegove crnogorske kancelarije. Ovo je uslovilo da se i nevladin sektor u Crnoj Gori, kao i sva naša stvarnost uostalom, podijeli na nekoliko di-jelova.

Jedan radi na lokalnim projektima i ima direktnu komunikaciju sa korisnicima. Ovim organizacijama se uvijek zakida na po nečemu. Pišu projekte i ne dobijaju pare. U najboljem slučaju, postaju dio nekog šireg projekta i na taj način, a pare koje im po toj osnovi pripadnu zapravo su samo mrvice od onoga što su tražili. Za njih postoji još jedna nepovoljnost - smanjenje sredstava koja u Crnu Goru dolaze nakon pada Miloševića. Male organizacije prinuđene da se zadovoljavaju sitnicama najč-e-šće se - jednostavno - gase. Smanjenju donacija obrnuto su proporcionalni apetiti glavnih antiratnih profitera. "Veliki" traže i nalaze način da, vodeći globalne, jugoistočnoevropske studijske projekte, svoje apetite dignu do milionskih cifara.

- Posrednici kao sudbina

Crnogorska, i ona najmanje informisana, javnost zna da donatori najčešće uslovljavaju: Da, taj projekat će vam biti odobren, ali postoji jedna mala formalnost. Morate ići preko "njih". Zašto preko "njih" nije teško odgonetnuti, kada se zna da upravo "oni" nemaju nikakvih problema sa donacijama, ne rade direktno sa korisnicima već samo posreduju, maju poslovne prostore i kancelarije u strogom centru Podgorice, i većinu sredstava stavljaju u džepove, a ostatak troše na putovanja po svjetskim prijestonicama. Tamo objašnjavaju kako se Milošević, još uvijek, na ovaj ili onaj način, može vratiti među Crna Brda. Sa sve svojim vojskama i paravojskama. Ne postoje naznake da će, u skorije vrijeme, očigledno postojanje "posrednika" u Crnoj Gori dovesti do toga da se, kao u ostalim republikama ex YU osnivuju forumi čiji je osnovni zadatak obuka lokalnih nevladinih organizacija da izbjegnu posrednike.

Teško da strani donatori sve ovo ne znaju, i da ne snose i veliku odgovornost što je piramida upravo ovakva. Na njenom vrhu uvijek se nalaze jedan ili dva čovjeka, od kojih je jedan obavezno vezan za vlast, a drugi za fondacije. Najčešće dobijanje novca ne zavisi od toga koliko je neki projekat dobar i koliko dobro neka NVO radi. To, prije svega, zavisi od činjenice koliko će dobro neko nekome da is-priča priču, kako će da se dogovore, da li se dijele pare od projekta, da li će neko da dobije i koliki procenat od posla. Sve ovo predstavlja korupciju u izvornom smislu. Sam posrednik je dovoljno jak argument da u ovim poslovima postoji korupcija. Kada je riječ o stranom posredniku, njihov procenat obično iznosi izmedju 25-30 odsto od vrijednosti projekta. Domaćem posredniku, po automatizmu pripada od 5-10 procenata. Na kraju, autor projekta dobije sitnicu, dovoljnu da zakrpi elementarne tr-o-škove, isplati zarade zaposlenima i dobro razmisli da li da se pokrije ušima po glavi i ide kući da okopava baštu. S druge strane, "glavni" medju NVO tvrde da je budžet uvijek tajna i da, osim ljudi koji su u vrhu organizacija koje su dobile novac, niko ne zna o kolikim parama je riječ. To znači da se opet sve svodi na četiri oka.

- Na braniku donacija

Crna Gora je odlična za doktorsku disertaciju na temu: Kako istovremeno biti i u vlasti i u nevladinom sektoru. Najlakši način je biti članom savjeta neke NVO, a, u isto vrijeme, javno deklamovati političke stavove koji korespondiraju sa stavovima predsjednika Đukanovića. Dovoljan dokaz za ovakvu tvrdnju su, kao prepisane jedna sa druge, svakodnevne političke izjave šefova najbogatijih NVO. One se nadovezuju jedna na drugu i, kao štit, služe centrima političke i finansijske moći. Jasno je da takve NVO ne žele promjenu sistema. Njima ostaje u interesu da osnovne stubove zaostalog kriminogenog društva, u kome 80% radno sposobnog stanovništva ne radi, drže u rukama isti ljudi.

Na primjer, Fond za otvoreno društvo dao je prošle godine Institutu za medije 107.352,80 DEM. Neki od zaposlenih u Institutu "pokrivaju" još nekoliko NVO. Centar za regionalne i bezbjednosne studije (CERS), za jedan projekat dobio je 25.000 pa onda, za promjenu, 15.000 njemačkih maraka. šef Centra je Miodrag Vlahović, čovjek koji u zadnjih pet godina nije rekao ništa što, istog trenutka, ne bi potpisao i bilo ko iz DPS-a. CEDEM iz Podgorice, za ispitivanja javnog mnjenja dobio je prvo 20.100 DEM, pa opet 15.040 DEM. Na braniku CEDEMA, i Djukanovićevog režima, postojano stoji Srđan Darmanović. I tako dalje, od jednog do drugog donatora, sve čuvajući Crnu Goru od Miloševićevih mračnih sila, koje samo što nisu oborile sa vlasti gospodina đukanovića i ugrozile njegove čuvene "reforme"... Tu je i Monitor, pod firmom slobodnog medija. Poleće soko i nisko pade. Krug oko Fonda za otvoreno društvo donedavno se zatvarao u Upravnom odboru - Prof. dr. Dragan Radonjić - predsjednik, Srđan Darmanović (CEDEM), Prof. dr. [erbo Rastoder (by the way član savjeta SDP-a), Milka Tadić - Mijović (izvršni direktor Moni-t-ora, koji je zvanično sa Đukanovićem još uvijek u paktu o nenapadanju) i Džemal Nikaj.

Ako je za utjehu, nije bolje ni u Srbiji. Tamo je, recimo, Miroljub Labus član savjeta NVO Alternativna akademska obrazovna mreža, Dragoljub Mićunović je godinama u Upravnom odboru Fonda centra za razvoj neprofitnog sektora. Organizacije tipa Venecijanske komisije bave se pažljivo kontrolisanim usmjeravanjem novca. član Venecijanske komisije je Vojin Dimitrijević, direktor beogradskog Centra za ljudska prava. Osnivači Centra su Dragor Hiber potpredsjednik GSS-a i Gašo Knežević, srpski ministar prosvete.

Zbog već pomenutog smanjenja količine novca koji stiže iz inostranstva, nevladine organizacije će se lagano okretati ka državnom budžetu. Na ime pomoći za NVO, država od međunarodnih organizacija dobija sredstva koja se računaju desetinama miliona eura. Na kraju će budžet biti prioritetan izvor finansiranja NVO. Vjerovatno je svoju "pole position" trebalo osvajati tokom miloševićevskih godina, naravno, uz neizostavno iskazivanje neizmjerne lojalnosti crnogorskom režimu. Antiratni kapital dobijen na ime ovog ili onog projekta mora se nekako legalizovati. Neki su već poosnivali banke i privatizacione fondove. Kako god, za njih je rat bio i ostao samo jedan od oblika poslovanja. Ništa više.

- Uskoro novi Upravni savjet

Mirjana Maslovar - Izvršni direktor Fonda za otvoreno društvo, za Respekt kaže da, ukoliko projekat podnosi čovjek koji istovremeno sjedi u Upravnom odboru fonda onda odluku o odobravanju projekta donosi više tijelo čije je sjedište u Budimpešti, ili, u krajnjoj varijanti, direktno centrala u Njujorku. Kriterijum za ili protiv odredjenog projekta uvijek postavlja osnivač, i u ovakvim slučajevima obavezan je intervju koji sa podnosiocem obavlja osoba sa strane. Za nekoliko dana, u Fondu za otvoreno društvo biće imenovan novi Upravni savjet. U njemu će biti izbjegnut konflikt interesa. Obavezno će svaki novi član Upravnog odbora biti profesionalno politički neangažovan. Prema riječima gospođe Maslovar, korupcija se jedino može pojaviti u varijanti kada neki projekat bez obzira na odobrena sredstva ostane nerealizovan.

- Lijek je u transparentnosti

Stevo Muk, direktor Centra za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO) tvrdi da je neophodno, što prije, definisati konflikt interesa ljudi koji su istovremeno državni činovnici i članovi organa nevladinih organizacija. Precizno: Zakonom o konfliktu interesa trebalo bi onemogućiti državnu podršku nevladinim organizacijama u čijim organima sjede državni činovnici. Kako na centralnom tako i na lokalnom nivou. Lijek za poštene odnose je transparentnost državnih davanja nevladinom sektoru. Građani odnosno poreski obveznici moraju znati kako država troši njihov novac, čije i kakve projekte podržava.

S druge strane - objašnjava Stevo Muk - nesporno je pravo osnivača nevladinih fondacija da izaberu članove upravnog odbora, nadzornog odbora ili drugih organa fondacije. Ovo pravo je definisano i Zakonom o nevladinim organizacijama: "Fondaciju može osnovati najmanje jedno lice nezavisno od prebivališta, boravišta ili sjedišta u Republici. Ukoliko fondaciju osniva više lica, svoja prava ostvaruju zajednički, ukoliko drukčije nije predviđeno aktom o osnivanju. Organi fondacije su upravni i nadzorni odbor. Predsjednik i članovi upravnog odbora imenuju se osnivačkim aktom. ^lanovi upravnog i nadzornog odbora ne mogu biti ista lica".

Aleksandar Aleksić