Ko snosi najveću odgovornost? / Respekt 1, izašao 29. Marta 2002. godine
Car je go do pasa!
Sve je bilo svjesno gubljenje dragocjenog vremena, sa ciljem da se pokret za nezavisnu Crnu Goru dovede u ćorsokak i time spriječi bilo kakva mogućnost izlaska Crne Gore iz začarnog kruga velikosrpstva u dogledno vrijeme. Prikazivanje Mila Đukanovića kao jedinog čovjeka koji može donijeti nezavisnost je sama srž te prevare. Previše toga ima u Đukanovićevoj prošlosti što je teg oko vrata bilo kojem političkom pokretu koji za osvoje ostvarenje nailazi na takvo protivljenje Zapada na kakvo nailazi pokret za nezavisnost Crne Gore. Da stvari budu gore, Đukanović jedva da je išta učinio na reformama i demokratizaciji crnogorskog društva što nije bukvalno bilo iznudjeno od toga istoga Zapada. Konačno, Đukanovićevo svjesno podizanje tenzija sa srpskim blokom je upravo ono što nije trebalo činjeti da bi se došlo do nezavisne Crne Gore. Đukanovic ne samo da nije bio jedini politicar koje je mogao ostvariti nezavisnost Crne Gore, nego je sam bio i ostao najveća prepreka tome cilju. On je za nezavsinost učinio ono što čini spasonosni lijek, koji je u stvari otrov za bolesnika.
Nezavisni intelekulaci Crne Gore, čiji je neformalni lider profesor doktor Miško Perović, listom su izabrali da, svo ovo vrijeme, pomažu obmanu zvanu Milo Đukanovic. Otud njihovo insitiranje na jedinstvu, a ne na ispravnoj politici. Ne treba biti genije da se shvati da što je pokret iza naopake politike jedinstveniji, to će posljedice te politike na kraju biti katastrofalnije. čak i u maju 2001., kad su liberali očajničkom političkom bravurom pokušali da nekako spasu, što se onda još spasiti moglo, (SNP danas sigurno ne bi pristao na koaliciju za demokratski referendum) najvidjeniji među nezavisnim intelektualcima izrazili su 'ogorčenje i zaprepaštenje'. Profesor Perović se prvi potpisao, a vrlo moguće i inicirao, onaj apel javnosti u kojem je nesuđena koalicija 'Za referendum', okarakterisana kao 'zloupotreba i obmana' glasača, a članstvo liberala pozvano da digne glas protiv 'kolaboracije'. Potpisnici su pokazali, najblaže rečeno, političku kratkovidost i nimalo ustezanja pred upotrebom teških i, uz to, neistinitih kvalifikacija.
Došao je i zadnji čin Đukanovićeve obmane i izdaje. Dan kad su i djeca konačno mogla uočiti da Milo Đukanović nema namjeru da napravi i nikad nije imao namjeru da napravi nezavisnu Crrnu Goru. Došao je dan da se konačno vikne: 'Car je go!'. Očekivao sam neko novo pismo od istih intelektualca upravo s tim ili slicnim naslovom. Pismo u kome bi se izrazilo 'ogorčenje i zaprepaštenje' zbog izdaje i prevare Mila Đukanovića i pozvali glasaci DPS-a da dignu glas. Nije se ne pojavilo ni prvi, ni drugi… ni sedmi dan. Zato se u Monitoru pojavio tekst profesora Perovića koji uzvikuje: 'Car je go do pasa!'
Možda će neko, manje upućen u vještinu komunističkog vladanja reci: 'Pa bolje je viknuti - go do pasa - nego ćutati'. Nasuprot, bolje je cutati! Prava golotinja je ona ispod pasa. I Adam se u raju pokrio smokvinim listom ispod pasa. Ono pismo iz maja prošle godine je dokaz da se profesor Perović ne libi teških kvalifikacija. On nije okarakterisao pljuvačke tekstove CKL-a o Vesni Perović kao prostakluk, nego kao seksizam. Dekle, ne može biti ni riječ ni o tome da profesora Perovića sputava pristojnost. Ne sputava ga ni patriotizam, iako on, konstatacijom da je važno napisati za Crnu Goru povoljnu ustavnu povelju, pokušava da ostavi taj utisak . 'Car je go do pasa' je viknuto sa namjerom da se skrene pažnja sa golotinje ispod pasa, sa prave golotinje.
Perovićev tekst 'Može i gore' kritičan je samo u onoj mjeri u kojoj treba da otupi pravu kritiku Đukanovićeve prevare. Otupljivanje prave kritike Đukanovićevog režima je konstata Perovićevog javnog djelovanja u posljednjih pet-šest godina. Ne radi se tu o nekakvoj aberaciji. On konstantno propušta da ukaže da je sve kod Đukanovićevog režima falš: i demokratizacija i ekonomske reforme i borba za nezavisnu Crnu Goru. Perović konstantno brani liniju: 'Nije sve najbolje, ali je najvažnije sačuvati Mila Đukanovića jer je on jedina nada za pokret za nezavisnu Crnu Goru'. Znajući da je profesor Perović neformalni lider nezavisnih intelektualca, bez ikave sumnje se može reći da je, sa takvim javnim djelovanjem, on jedan od stubova korumpiranog Đukanovićevog režima. Ne manje značajan od Vukašina Maraša.
Perović je napisao članak manirom pravog majstora propagande.
Prvi dio teksta objašnjava da sporazum jeste malo deficitaran, ali ni riječi da se radi o izdaji i prevari. Te se nešto dobilo za uzvrat, te se nešto sačuvalo, tako da profesor Perović gotovo izražava čuđenje što Koalicija za Jugoslaviju slavi pobjedu. Potom konstatuje da će glasovima te koalicije sporazum biti prihvaćen, a ne pominje da oni nemaju većinu u parlamentu. Time se čitalac navikava da prihvati kao normalno da će poslanici DPS-a biti za sporazum. Očigledno da profesor Perović smatra da DPS poslanike ne obavezuju predizborna obećanja, pa ni njih, ni glasače DPS-a, ne poziva da dignu glas protiv rukovodstva. Očigledno smatra da samo liberali treba da se drže predizbornih obećanja! Naravno, na način na koji Perović tumači i predizborna obećanja i postizbornu politiku liberala. Vrijeme je pokazalo da je njegovo tumačenje bilo diletantsko. Svejedno, ako nema savjet za dpsovce Perović ima jedan za liberale i sdpovce. Upozorava da ne idu predaleko u kritici DPS-a jer može KZZJ doći na vlast (ne kaže kako), a onda ćemo dobiti nepovoljnu ustavnu povelju. Priprijetio bi Perovic i Miloševićem, da može. Milošević je bio glavno opravdanje nezavisnih intelektualaca za nekritikovanje politike Đukanovićevog režima, koja nas je dovela u situaciju u kojoj smo danas. Opravdanje, naravno, jer razlozi su drugi. Ono što je rekao Perović u prvom dijelu teksta svodi se na: 'Sve i nije tako loše, iako je gotovo i ne prozivajte DPS'. Ni riječi o Đukanovićevoj prevari, ni riječi o njegovoj golotinji.
Potom slijedi stavljanje malo melema na rane independista. Prvo buđenje nade. Sada treba sprovesti prvo reforme, a potom će doći i nezavisnost. Izgleda da je zaboravio slogan - prvo nezavisnost, pa reforme. A, upravo je to nesprovodjenje reformi odigralo ključnu ulogu u formiranju negativnog stava Zapada o crnogorskoj nezavisnosti. Za to što nema nezavisne Crne Gore već danas, Perovic okrivljuje elitu, pogotvo DPS. (Ubraja li sebe u krivce?). To je onaj isti DPS koji ne valja prozivati. A i stavovi KZJ ce omekšati. Na to će ih potaći sporazum. (Sic). Konačno se kaže da nema napretka za Crnu Goru ako DPS ne promijeni način vladanja i ne odrekne se svojih privilegija. Da se to postigne, Perović nudi 'originalno' resenje. Ne poraz DPS na izborima. Nego kooptiranje vodja LSCG-a medju one koji imaju vlast i privilegije. Pravo komunistički! Perović zagovara promjene bez uključivanja javnosti u njihovo kreiranje i sprovodjenje, tako da mogu biti falš promjene tj. promjene koje nista suštinski ne mijenjaju. Drugim riječima, profesor kaže: 'Car je go do pasa, a nacin da se to prikrije je da se oni koji mogu viknuti da je car go i od pasa naniže podmite'!
Postoje rijetki trenuci kada društvo, gotovo preko noći, postane spremno za radikalne promjene. To se dešava kada gradjani listom prepoznaju, kao iz temelja pogrešnu, jednu politiku, način vođenja politike ili, sto je u Crnoj Gori danas slučaj, oboje. Danas u Crnoj Gori treba, ne samo viknuti - 'Car je go!'- nego se i potpuno izrugati njegovoj golotinji. Ko god, kao profesor Perović, radi suprotno i prikriva Đukanovićevu golotinju, čini zločin prema tri do četiri naredne generacije crnogorskih građjana. Ako ovolika careva golotinja prođe bez ruganja, današnji trenutak neće biti nova zora za Crnu Goru, nego početak nove, još veće, samoobmane.
U Andersenovoj bajci državni činovnici su se divili carevom ruhu da bi prikrili svoju nesposobnost. Sasvim sigurnoč prefesor Perovic nije viknuo: 'Car je go do pasa.' iz toga razloga. On je sposoban covjek. Profesor Perovic je to učinio iz drugih razloga. Htio je da prikrije sopstvenu golotinju.
Ali, za dobro Crne Gore, mora se viknuti: 'Miško je go!"
Ivan Martinović
