Ankete u službi Đukanovićevog režima / Respekt 5, izašao 26. Aprila 2002. godine

Predsjednika ima ko da voli

Srđan Darmanović spada među najistaknutije dvorske intelektualace DPS-ovog režima i, kao osoba od izuzetnog Đukanovićevog povjerenja, zauzima mjesto direktora CEDEM-a (Centra za demokratiju i ljudska prava). Milo Đukanović, koji dobro poznaje gospodina Darmanović još iz mladih dana, kada su, kao vođe anti-birokratske revolucije uveli Miloševićevu vladavinu, mora da je prezadovoljan dosdašnjim direktorovim vođenjem CEDEM-a. Od te organizacije zvučnog imena bi se očekivalo da pomaže demokratske procese, no ona je tu da prikrije pravu sliku o korumpiranom, antidemokratskom i antireformskom režimu Mila Đukanovića. Režim, o kome se teško nešto lijepo može reći, Darmanović kritikuje samo u onoj mjeri u kojoj je apsolutno neophodno, a da se održi privid objektivnosti. Ta kritika je sterilna i bezopasna za Đukanovića i gotovo uvijek dolazi skupa sa analizom koja treba da pokaže da DPS radi upravo ono što je politički najrazumnije u datom trenutku. Zato se s pravom može reći da Darmanović i CEDEM nijesu ništa drugo do jedan od segmenata Đukanovićeve propagandne mašine.

Darmanović ima vrlo specijalizovan  propagandni zadatak. Po prepoznatljivom šablonu, svaki put kad režimska politika ima problema, analitičar Darmanović ili neka od njegovih anketa, dobiju naslovnu stranicu u ‘nezavisnim' novinama. Kad je situacija jako ozbiljna za DPS, onda se pojavljuju i analiza i anketa.  Time on, kao politolog, treba svojim stručnim mišljenjem da pripremi teren za političke poteze kojim će DPS pokušati da se izvuče iz kritične situacije. Naravno, i da sakrije da je to što DPS namjerava da napravi pogubno za Crnu Goru i njene građane, posebno za one koji bi željeli da je vide nezavisnom.

Tako je, krajem januara ove godine, Darmanović dokazivao da je jedinstvo crnogorskog bloka, čitaj bezuslovna podrska liberala DPS-u, jedini način da Crna Gora ostvari nezavisnost. On je u to doba imao ‘nezvanične kategoričke najve iz vrha DPS-a' da će referendum, uprkos pritiscima Evrope, biti održan u maju. Malo je sumnje da je Darmanović u to vrijeme već znao da je DPS odustao od referenduma i da su pozivi na jedinstvo terebali privoljeti liberale da ovjere DPS-ovu prevaru.

Prije nedjelju dana, Darmanović je ponovo, nekoliko dana zaredom, dobijao naslovne strance u ‘nezavisnoj' štampi. Trenutak nije bio slučajan. Nadanja Đukanovića da će Zapad prislititi LSCG da uđe u vladu kao demokratski ukras DPS-a, su se izjalovila. Doduše, niko razuman nije ni mogao očekivati drugo. Đukanović je za Zapad bio interesantan dok je Milošević bio na vlasti i donekle prije nego što je potpisan Beogradski sporazum. Danas, je on za njih samo ostatak komunizma koji sprječava reforme i pogoduje razvoju kriminala u Crnoj Gori. Jedino što Zapad sprječava da otvoreno pokaže nezadovoljstvo DPS-om je strah da će SNP, koji je gori, iako ne korumpiraniji, doći na vlast. Poslije Živkovićeve i Krivokapićeve posjete Briselu, depeesovcima je postalo jasno da je pritisak na LSCG posljednja stvar koju Zapad ima namjeru da napravi. Uzalud su bile izjave Miška Vukovića da su Živković i Krivokapić obećali Solani da ce ući u vladu. DPS se morao ubrzano prilagođavati novim prilikama, naravno sve u nadi da se puna kontrola Crne Gore još može sačuvati. Pravi trenutak da Darmanović dođe na naslovne stranice.

U srijedu, 17. aprila, Darmanović u svojoj analizi kaže da Vujanović mora podnijeti ostavku, sto će premijer, nekoliko dana kasnije, i učinjeti. On, zatim, dodaje da se liberali jos dvoume što da naprave - da vagaju - izazvati izbore ili ne. I jedno i drugo je rečeno da bi se stekao utisak objektivnosti tj. da direktor CEDEM-a unapredjuje demokratiju. Da je stvarno Darmanoviću bilo do premijerove ostavke, digao bi glas prije Živkovićevog boravka u Briselu. A da mu je do razumijevanja liberala rekao bi nešto o riziku da, ulaskom u vladu, mogu postati demokratski ukras DPS-a.

Darmanoviću je ovaj uvod trebao samo da bi dao kredibilitet onome što slijedi i zbog čega se oglasio - da dokaže da Crnoj Gori ne trebaju parlamentarni izbori i da Đukanović treba biti predsjednički kandidat na jesen. On, s pravom, smatra da Evropska Unija doživljava izbore kao komplikaciju koju treba izbjeći. ‘Čudno' je da ne izvlači zaključak: što, u takvoj situaciji, znači odsustvo Solaninog pritiska na liberale. Evropa u isto vrijeme ne želi izbore i ne vrši pristisak na Živkovića. To je siguran znak da vrši direktni ili indirektni pritisak na DPS tj. da na DPS-u ostavllja odgovornost, ako dodje do komplikacija. Pored toga, Darmanović smatra da izbori ništa ne bi promijenili. Doduše, neko bi malo dobio, a drugi malo izgubio. Naravno, izbjegava reći da bi liberali dobili, a DPS izgubio.

Na kraju dolazi najvažnije. Na predsjedničkim izborima, na jesen, treba kandidovati Đukanovića. Ako njega podrži independistički blok, implicira se i liberali, onda Đukanović ima najbolje šanse da pobijedi. U protivnom, opozicioni kandidat, Bulatović ili neko drugi, može postati predsjednik. Dakle, i poslije 12 godina katastrofalne vladavine DPS-a, i poslije četrnaestomartovske prevare, Đukanović je još uvijek najbolji. Što li bi trebao da učini Đukanović da bi izgubio Darmanovićevu naklonost? Dubrovnik , Sarajevo , Srebrnica, hiperinflacija, korupcija, sabotaža reformi, izborne prevare, članci u Nacionalu, postizborna prevara itd - očigledno - nijesu dosta.

Dva dana kasnije, na prvoj stranici ‘Vijesti', CEDEM-ovo najnovije istraživanje javnog mjenja. Anketa za DPS (kao) naručena, potkrpljuje Darmanovićevu raniju analizu. Koalicija za zajedničku državu je danas jača nego koalicija DPS-SNP. Pritom, DPS slabi, a liberali ne jačaju, nego ostaju na svome. Rezultat koji dokazuje tezu da crnogorski blok treba da izbjegne izbore. Ako ih bude, veliki je rizik da će SNP doći na vlast, a ako se to i ne desi, LSCG ne može računati na ozbiljan rast. Ali, za divno čudo, anketa pokazuje da velika većina građana podržava sporazum, čak 61 odsto građana je ‘za', a samo 23 odsto ‘protiv' sporazuma. Ne tako davno, CEDEM ankete su pokazivale da je značajna većina građana za nezavisnost, savez suverenih država ili konfederaciju. Sporazum ne donosi ni jedno od toga Crnoj Gori. Donosi atipičnu federaciju. Zašto onda popularnost DPS-a pada? Građani vole njihov sporazum. Bolje reći, Đukanovićev sporazum. Anketa, opet, pokazuje da je Đukanović i dalje najpopularniji političar u Crnoj Gori. Čak 26 odsto građana bi ga opet željelo vidjeti kao predsjednika. Najbliži konkurent, Predrag Bulatović je tek na 11.5 odsto. Sve to skupa, može da iznenadi samo one koji još vjeruju u profesionalnost CEDEM anketa. Za one manje naivne, rezultati su očekivani. Anketa je tu da opravda DPS-ov cilj ,a to je – izbjegavanje parlamentarnih izbora još tri godine i ponovo kandidovanje Đukanovića na jesen.

Sjutradan, 19. aprila, Darmanović ponovo ima analizu u ‘Vijestima'. Pomislih: ‘Što još ima da kaže?' Čuli smo da je ogromna većina građana (5 od 7) za sporazum. Isto tako da sporazum šteti DPS-u, a ne šteti Đukanoviću. Što se tu ima dodati? Nije valjda da će Darmanović objašnjavati apsurdnost prethodnih nalaza. Naravno da ne. Očigledno i sam svjestan da je ovoga puta riječ o bitno većoj DPS prevari, nego ikada ranije, Darmanović nalazi za potrebno da da dodatno objašnjenje za pad popularnosti DPS-SDP koalicije i ukaže što treba da radi LSCG.

Tako saznajemo da je glavni razlog goreg rejtinga DPS-a apatija izazvana pripremanjem biračkog tijela za referendum, čak i kada je, posljednjih mjeseci, postalo jasno da referendum nije vjerovatan. Znači, birači, ipak, nijesu progutali prevaru koju je, još u januaru, sam Darmanović potpomagao pišući o ‘neslužbenim kategoričkim najavama iz vrha DPS-a' da će referendum biti u maju. Logično bi bilo da se ta apatija odnosi i na Đukanovića i njegove izglede na predsjedničkim izborima na jesen - niko tako kategorički i tako često nije najavljivao referendum kao on. Srećom za Darmanovića anketa je ‘pokazala' da to nije slučaj, pa tako on ne mora povezivati Đukanovića sa apatijom. Ne mora promijenti, tri dana ranije objavljeno, mišljenje da Đukanović ima najveće šanse da pobijedi na jesen. Ne mora zagovarati da bi neko drugi, a ne Đukanović, neko sa više političkog kredibiliteta i čistije proslosti, neko ko nije varao birače, bio pogodniji da pro-crnogorske i pro-reformske glasače, na jesen, trgne iz apatije.

Darmanović ima da saopšti i nešto mnogo važnije. On, naime, smatra da Đukanovićeva prevara nije dovoljno politički naudila DPS-u. Nalazi ankete to, naravno, potvrđuju – DPS je oslabio, ali ne značajno. Zato on ne vidi politički razlog da DPS ode sa vlasti. Jeste, doduše, da moralno nije sve kako valja, ali to se ne broji u politici. U svakom slučaju, DPS se ne može razvlastiti bez izbora, a izbori nijesu poželjni zbog apatije. Darmanović bi želio da LSCG traži više od DPS-a, i DPS to mora dati, ali on upozorava da liberali ne treba da traže previše - nešto što je neralno. U prevodu - nešto što bi ugrozilo dominantnu ulogu DPS-a u vladi. Dakle, Darmanović bi želio da liberali uđu u vladu nešto jači, ali još uvijek kao demokratski ukras DPS-u. Tako bi se liberali politički ušutkali jer, u tim prilikama, teško da bi mogli ukazivati na korupcionašku i prevaransku srž DPS režima. Naravno, Darmanović podrazumijeva da bi liberali imali ‘priliku' da sprovedu preve reforme, bez obzira sto bi u vladi dominirali oni koji su do danas opstruirali sve ekonomske i demokratske reforme.

Ako liberali, kojim slučajem, poslušaju Darmanovića, de fakto će nagraditi DPS za nedavnu prevaru birača. Od nekoga ko je direktor Centra za unapređenje demokratije bilo bi normalno očekivati da se zalaže da DPS plati punu političku cijenu za svoju prevaru i izgubi vlast. U protivnom se pravi farsa od demokratskog procesa i volje birača. Ali, to je zadnje što se može očekivati od Darmanovića. Zaboga, on je tek neešto duže od mjesec dana prije Beogradskog sporazuma, potpomagao tu prevaru.

DPS je nešto izmijenjena komunistička partija. Ona dozvoljava izlazak drugim partijama na izbore, ali ih hedikepira tako da ne mogu ugroziti njihovu vlast. Ona ima ‘nezavisnu' štampu, koja treba da otupljuje kritiku opozicije. Ona ima direktora Centra za unapređenje demokratije, koji pomaže da se od demokratskog procesa napravi farsa. Na građanima Crne Gore je da uvide da najprije treba razvlastiti one koje je Milošević doveo na vlast – DPS i njegove ‘nezavisne' institucije i intelektualce. Ako se to ne učini, onda će borba za reforme i demokratiju završiti onako kako je završila borba za nezavisnu Crnu Goru.

Ivan Martinović