Računice nakon lokalnih izbora / Respekt 9, izašao 24. Maja 2002. godine
Parodija demokratije
Građani Crne Gore su na lokalnim izborima pokazali da im nije stalo do nezavisnosti, ni do demokratske procedure, ni do predizbornih obećanja, ni do sopstvenih glasova. Pokazalo se da Milo Đukanović može brže da prodaje svoje političke zaokrete građanima, nego svojim političkim partnerima i protivnicima. Nevjerovatno je da je DPS, koji je prije četrnaestomartovske prevare donio siromaštvo, ratove, korupciju i kriminal, a u Beogradu izdao Crnu Goru, ostao najjača patija. Đukanović nije politički mrtav, ali je bitno oslabljen. Liberali su dobili mandat da ga prisile na reforme
DPS-ova propagandna mašina se stavila u pogon da dokaže da su oni dobili, a drugi izubili lokalne izbore. Samo nekoliko sati po objavljivanju prvih izbornih rezultata, Igor Lukšić izražava zadovoljstvo što je DPS prošao bolje nego 1998 (!?). Doduše, niko od DPS-ovaca i njihovih saveznika, kasnije neće ponoviti tako direktnu neistinu. Potom Ranko Krivokapić pozdravlja pobjedu reformskog bloka i pogotovo SDP-a u okviru toga bloka, i poraz SNP-a. Vidi se da je Krivokapić vještiji DPS propagandista nego Lukšić, pa ne kaže ništa što bi se moglo okarakterisati kao laž. Istina, nije bilo reformskog bloka, a rezultati SDP-a se mogu posmatrati samo skupa sa rezultatatima DPS-a, jednako kao što se rezultati SNP-a, NS-a i NSS-a, moraju posmatrati zajedno.
Analitičar Srđjan Darmanović ocjenjuje rezultate kao jasan uspjeh vladajuće koalicije (!?) DPS-a, SDP-a i LSCG-a. Tako za potrebe DPS-a 'otkri' Darmanović vladajuću koaliciju. Naravno, ne napominje da je njegova anketa nekoliko sedmica ranije ustanovila opasan rast pro-jugoslovenske koalicije, ali dodaje da liberali nijesu dovoljno dobro prošli da bi mogli postavljati 'neumjerene zahtjeve'. Darmanović očekuje da će liberali popustiti. Cilj ankete je bio upravo prisiljavanje liberala na popuštanje. Kako je taj cilj ostvaren na drugi način, nema smisla aketu pominjati. Miodrag Vlahović je, pak, puno obazriviji. On priča o stabilnosti, ne pobjedi, DPS-a i podvlači mogućnost da NS može tražiti druge partnere. Čitaj da Narodna Stranka može pomoći DPS-u. Jer, zna Vlahović, neće biti lako sa liberalima.
Najdalje su otišli Milka Tadić-Mijović i Draško Đuranović u 'Monitoru'. Valjda da nadoknade za relativno mlako podržavanje DPS-a poslije potpisivanja sporazuma. Tako oni nalaze da su pobjednici izbora DPS, SDP i SNS, gubitnici NS i SNP, a negdje u sredini LSCG i NSS-SRS. U obrazloženju vele da je SDP dobio 19 odbornika u samostalnim nastupima. Ne kažu koji broj je SDP dobio na račun DPS-a. A, opet, DPS je pobjednik, jer su dobili Rožaje, Bar i Bijelo Polje. Sve tri opstne su imali i ranije, a u Baru moraju tražiti koalicionog partnera. DPS je povratio popularnost u Nikčiću - ne navode da ga je imao i 1998. Konačno, DPS je pobijedio na Žabljaku i u Pljevljima(!?). Tadić-Mijović i Đuranović nijesu dali nikakvo obrazloženje za ovakvu tvrdnju. Oni priznaju da će DPS morati da sklapa savez sa liberalima u nekim opštinama. 'Čudi' da dva tako renomirana novinara smatraju DPS pobjednicima, bez obzira na ograničenja koja će im mogući savez sa liberalima donijeti.
Liberale ne uvrštavaju u pobjednike jer nemaju nijednog odbornika u Beranama, Bijelom Polju, Andrijevici, Pljevljima, Plavu, Mojkovcu... Naravno, postoji i važniji razlog. Nije promućurno nazvati liberale pobjednicima, iako se bez njih ne može vladati u Cetinju, Niksiću, Kotoru, Budvi i Tivtu. Nije promućurno, jer je DPS ostao jak, a dotični novinari su znali biti i kritični prema njima od 14. marta na ovamo. Ništa ozbiljno. Samo u stilu - i DPS i liberali su krivi. Sada se valja iskupiti pa dva novinara nalaze formulaciju koja će prijati Đukanovićevim ušima - liberali nijesu pobjednici, jer će morati da se dogovaraju, a ne da ucjenjuju. Apsolutno nephodne garancije koje su liberali tražili da ne postanu demokratski ukras DPS-a, Srdjan Darmanović je nazvao neumjerenim zahtjevima. To nije dovoljno jak izraz za Tadić-Mijović i Đuranović, pa upotrebljavaju onaj koji koriste Filip Vujanović i Miško Vuković. Ne može se ponovo zadobiti Gospodareva milost tek tako. A možda i nije tako, možda se njima ne sviđjaju zahtjevi liberala, jer stvaraju probleme Milu Đukanoviću. Tom 'garantoru' ekonomskih reformi i demokratske transformacije. Možda je riječ i o iskrenom 'uvjerenju' dvoje novinara.
Pogledajmo malo fakta. Prije izbora, DPS i njegovi saveznici su imali vlast u 11 opština. Koristeći nepotpune rezultate koje su Tadić-Mijović i Đuranović dali u svom članku, i na kojima bi se trebala temeljiti njihova analiza, DPS blok je sačuvao četiri opštine. Od preostalih sedam, Šavnik je prešao SNP-u, u pet liberali imaju presudnu ulogu, a u Baru situacija nije potpuno jasna.
Ako pogledamo broj birača po opštinama, rezultati su još nepovoljniji za partije koje kontrolise Milo Đukanović. Prije izbora, one su imale većinu u opštinama koje ukupno imaju oko 210.000 glasača. Poslije izbora, DPS ima vlast u opštinama koje imaju 78.000 birača, plus Bar koji je, sa 27.000 birača, donekle, nejasan. Liberali će odlučivati u opštinama koje ukupno imaju preko 100.000 birača. Kad se tome doda da u Herceg Novom SNP blok ima vlast, a u Podgorici liberali odlučuju, onda je savršeno jasno da DPS više ne može neobuzdano vladati na opštinskom nivou. Mogućnost neobuzdane vladavine na republičkom nivou je izgubio prošle godine. Doduše, sudeći po ostavci Filipa Vujanovića, mnogi u DPS-u još to nijesu shvatili. Na njihovu žalost, predstoji im ubrzano navikavanje na novu realnost.
I pored toga što su liberali pobjednici na lokalnim izborima, DPS ima razloga za zadovoljstvo. Dobro su prošli. Svi pomenuti režimski analitičari i novinari propuštaju da kažu zašto DPS ima razloga za zadovoljstvo. Rađe se skrivaju iza (polu)praznih ocjena tipa: SNP poražen, LSCG ne može imati neumjerene zahtjeve, DPS dobio na 'gostujućem terenu' u Pljevljima, DPS pokazao da je stabilan… Nema sumnje da je njihovo bježanje od istine namjerno tj. u službi DPS propagande. Većina komentatora i političara izvan Crne Gore su bliže istini od onih u Crnoj Gori. Tako "Fajnensel tajms" piše da su se Crnogorci opredijelili za zajedničku državu, a jedan drugi zapadni analitičar smatra da su rezultati nevjerovatni. Ivan Andrić iz Gradjanskog Saveza Srbije tvrdi da su se građani opredijelili za Beogradski sporazum.
To je bitno bliže istini, ali ne pogađa suštinu. Građani Crne Gore su na lokalnim izborima pokazali da im nije stalo do nezavisnosti, ni do demokratske procedure, ni do predizbornih obećanja, ni do sopstvenih glasova. Pokazalo se da Milo Đukanović može brže da prodaje svoje političke zaokrete građanima, nego svojim političkim partnerima, uključujući Zapad i svojim političkim protivnicima uključujući DSS i SNP. On, očigledno, više mora da glumi da mu je stalo do nezavisne Crne Gore pred nekim predstavnikom Zapada, nego pred crnogorskim biračima. Milo Đukanović može biti zadovoljan izbornim rezultatima, jer je napravio neviđenu prevaru birača, a nije platio punu političku cijenu za to. Istina je da DPS policijom, propagandom i 'podmićivanjem' birača može iskrivljavati njihovu volju. Ali, to može dati razliku od pet do deset odsto, što ne bi bilo dovoljno, da su građani Crne Gore listom okrenuli leđa DPS-u. U pravu je onaj zapadni analitičar koji kaže da su rezultati nevjerovatni. Nevjerovatno je da je DPS, koji je prije četrnaestomartovske prevare donio siromaštvo, ratove, korupciju i kriminal, a u Beogradu izdao Crnu Goru, ostao najjača patija. To je nevjerovatno, bez obzira što njihova mašinerija može lakše štimovati lokalne, nego republičke izbore. Nevjerovatno je mjereno standardima demokratskog svijeta. Ali, Crna Gora nije demokratija nego parodija demokratije. Zato je tako nešto i moguće.
Jasno da režimski analitičari, novinari i političari, uključujući i Krivokapića, ne smiju ovo javno reći. Oni su dio te Đukanovićeve farse. Njihova egzistencija zavisi od očuvanja DPS-a. Zato Tadić-Mijović i Đuranović moraju da se iskupe za grijeh što su se pokolebali neposredno poslije 14. marta računajuci da je Đukanovićev režim već gotov. Čak nije uputno reći da su građani indiferentni prema nezavisnoj Crnoj Gori. Bez obzira što je to vrlo blaga formulacija, ona remeti Đukanovićeve planove da nastavi prevaru. On planira da nastavi 'borbu' za nezavisnu Crnu Goru, kao da Beogradskog sporazuma nema. Fingiranje borbe za nezavisnu Crnu Goru je najsigurniji način da se izbjegnu ekonomske reforme i demokratizacija društva.
Đukanović nije politički mrtav, ali je bitno oslabljen. Liberali su dobili mandat da ga prisile na reforme. Samo sa reformama, ova se farsa može završiti. Samo sa reformama, građani mogu shvatiti da je njihovo pravo da traže od političara ispunjavanje predizbornih obećanja. Iako bi bilo lakše da je dobijeni mandat jasniji, ne treba sumnjati da su šanse liberala na uspjeh velike. Sada, kad je borba za nezavisnu Crnu Goru izgubljena, politička situacija se raščistila i reforme će postati daleko najvažnije političko pitanje.
Ivan Martinović
