DPS lider SDP-a / Respekt 7, izašao 10. Maja 2002. godine

Čuvar vlasti iz naše avlije

Namjerno ili ne, od samog osnivanja, Socijaldemokratska partija ili kraće SDP je pomagala DPS-u da sačuva kompletnu kontrolu nad crnogorskim društvom. Svojom politikom umjerene kritike i postavljanjem izmedju DPS-a i LSCG-a, SDP je konstatno otupljivao pritisak na DPS, sprječavajući time neophodne reforme u Crnoj Gori. Umjesto da se komunistička vlast sruši jednom zauvijek, SDP je, pravdajući se borbom za postupne reforme, uvijek olakšavao transformaciju DPS-a u novu kriptokomunističku formu. Jednostavnije rečeno, kad god bi DPS ruho postalo zastarjelo ili neodrživo, SDP je pomagao DPS-u da obuče novo, modernije i demokratskije, a da pritom zadrži sve poluge vlasti. Kao da je suština DPS-ovog načina vladanja u ruhu, a ne u potpunoj kontroli Crne Gore i njenih građana. DPS drži Crnu Goru u šaci kontrolom medija, državne uprave, policije i, iznad svega, gotovo svih radnih mjesta. Knjiga bi se mogla i morala napisati o pogubnom djelovanju SDP-a. Jer, ako ne postane svima jasno da se Crna Gora ne može reformisati mijenjanjem političkog imidža DPS-a, komunisti će zauvijek ostati na vlasti.

Promjena na gore

Uvijek je bilo čudno zašto partija koja, dijelom, okuljupa "intelektualni krem" Crne Gore, vodi tako pogubnu politiku. Gotovo je sigurno da je dio rukovodstva SDP-a koje kreira dnevnu politiku partije, pod direktnim uticajem Mila Đukanovića. Pitanje je, naravno, na koji način DPS ostvaruje taj uticaj. Jesu li u pitanju lična korist, policijski dosijei ili je samo riječ o strahopoštovanju prema vlasti. Ta manjina u SDP-u je uvijek uspijevala da 'kroz demokratsku raspravu' nametne svoju politiku neenergičnoj većini esdepovaca. A ta politika, u najboljem slučaju, pomaže DPS-u da otupi pritisak LSCG-a.

Dok je na čelu SDP-a bio Žarko Rakčević jasno se vidjelo da kod njih postoji dilema. Da SDP svoju politiku doživljava kao manje zlo. Sve u stilu: 'U ovom trenutku se ne može postići više' ili 'Neprijatelji Crne Gore bi profitirali od radikalnije opozicije DPS-u' itd. Otkad je Ranko Krivokapić došao na čelo SDP-a, stvari su se drastično prom-ijenile - na gore. Krivokapić otvo-reno brani interese i politiku DPS-a. To ide dotle da postaje nejasno zašto on nije u rukovodstvu Đukanovićeve stranke. Jasno da se takvo ponašanje predsjednika SDP-a odrazilo i na ulogu koju ta partija danas igra u političkom životu Crne Gore. Ona je, od stranke koja usporava proces državne emancipacije i demokratskih reformi, postala puki instrument DPS u blokiranju državne emancip-acije i demokratskih reformi. Najžalosnije je što se taj nepovoljni trend nastavlja uprkos, ne malom broju, patriota i reformista u rukovodstvu SDP-a i još većem među njenim članstvom.

Pomoć u prodaji prevare

Od potpisivanja Beogradskog sporazuma politika SDP-a apsolutno pomaže DPS-u da proda svoju najveću prevaru i zadrži sve poluge vlasti. U prvim danima iza 14. marta, svi istaknuti esdepeovci izražavaju nezadovoljstvo koje, u izjavama pojedinih od njih, ide do najoštrije kritike ikada upućene DPS-u i Milu Đukanoviću. Svejedno, Žarko Rak-čević neće otići dalje od nazivanja Beogradskog sporazuma - greškom Mila Đukanovića. Ni riječi o neviđenoj prevari birača. Đukano-vićev potpis se apsolutno mora okarakterisati kao prevara. Svaka bla-ža kvalifikacija je ruganje demokratiji. Doduše, od nekoga ko se, kao SDP, zalaže za obnovu crnogorske državnosti očekivalo bi se da ode i korak dalje i, kada govori o sporazumu, pomene riječ - izdaja.

Obećanje da će SDP ministri izaći iz vlade davalo je određenu nadu da će doći do drastičnog zaokreta u politici i ponašanju te partije. Napuštanjem vlade SDP je prijetio i mnogo puta ranije, ali, ovoga puta obećanje je održao. Pojedine izjave Miodraga Iličkovića i pogotovo Novaka Adžića, davale su nadu da je riječ o ozbiljnoj promjeni kursa. Čak je i Krivokapić bio neoubičajeno oštar prema DPS-u. Nažalost, nade su se izjalovile. Pokazalo se da su oštrije ocjene politike DPS-a i izlazak ministara iz Vlade bili samo brižljivo kalkulisani potezi za pridobijanje razočaranih independentističkih birača.

Poslije Đukanovićevog potpisa svima je bilo jasno da će LSCG otkazati podršku vladi, pa ostajanje SDP ministara u njoj nije imalo nikakav značaj. Zato je, očigledno, procijenjeno da je politički prom-ućurnije izaći iz vlade i kasnije gl-asati sa liberalima protiv sporazuma u Skupštini, nego ostati sa DPS-om. Time su se, u trenucima povišenih emocija, dobijale simpatije independentističkih birača. S druge strane, jezik osude sporazuma je i dalje neprimjereno blag, tako da se nanese što manje štete DPS-u. Da je sve bio samo propagandni trik pokazuje odbijanje poslanika SDP-a da potpišu incijativu poslanika LSCG-a za glasanje o povjerenju vladi u parlamentu. Pritom Krivokapić kaže da će SDP glasati za prijedlog liberala, ako dođe na dnevni red. Dakle, jeste za rušenje Vujanovića ako je to svršen čin, ali nije za rušenje Vujanovića, ako oni treba da potpišu zahtjev liberala i suštinski doprinesu ostvarenju toga cilja. Otprilike, jesu za pad vlade, ako time ni na koji način ne naude DPS-u.

Pošto su liberali dobili potpise narodnjaka, slijedi podrška SDP-a zahtjevu DPS-a da se zasijedanje Skupštine odgodi do iza lokalnih izbora. Zahtjev DPS-a je apsurdan, a cilj mu je jasan - održati privid da Milo Đukanović i njegov režim još imaju punu kontrolu. SDP podržava taj zahtjev! SDP podržava privid da režim ima punu kontrolu! Čim gla-sovi ili stav Krivokapićevog SDP-a imaju neku težinu, gleda se da budu najpogodniji za DPS. Kada glasovi i stav Krivokapićevog SDP-a nemaju nikakav konkretni značaj, onda se nastoji ostaviti utisak da se ta partija odlučno bori za obnavljane crnogorske državnosti i sprovođenje reformi.

Hvatajte portparola

Najočiglednija odbrana politike DPS-a stigla je u ponedjeljak 6. maja u Krivokapićevom intervju 'nezavisnim' 'Vijestima'. Izgleda da su intervjui ponedjeljkom na naslovnoj strani 'Vijesti' rezervisani za udarnu DPS propagandu. Naslov intervjua je uvodna Krivokapićeva konstatacija da neki u DPS i neki u Evropi žele koaliciju DPS-NS. U nastavku, lider SDP-a kaže da ta opcija 'ipak nije moguća' i da to DPS ne želi. Zašto u naslovu intervjua piše nešto što Krivokapiću nije vjerovatno. Je li to samo bombasti naslov zbog bolje prodaje lista? Naravno da nije. Krivokapić upozorava crnogorski blok na mogućnost povezivanja DPS-SDP, i implicira da to treba izbjeći, što, naravno, ne bi trebalo biti teško, jer je DPS ne želi.

Onda saznajemo zašto je uopšte pravljen intervju i zašto je m-ogućnost DPS-NS koalicije stavljena u naslov. U pet, od šest pitanja, novinar 'Vijesti' pominje LSCG. Krivokapić ide i korak dalje pa u svih šest odgovora 'obrađuje' liberale, a čak u četiri portparola liberala Slavka Perovića. Ukupni utisak koji se stiče kad se pročitaju svih šest odgovora je da su liberali, a pogotovo Slavko Perović, ti koji prave probleme u stvaranju vlade reformskog bloka. Budući da smo već informisani da DPS ne želi u vladu sa NS-om onda je sveukupna Krivokapićeva poruka jasna: "Možda će zbog LSCG-a DPS nevoljno ući u koaliciju sa NS-om tim prije što i neki u Evropi to žele". Pritom, on vidi jasnu razliku između politike liberala i politike portparola. Kako Krivokapić nije navikao da činjenicama potkrepljuje svoje stavove, nema ni riječi ni objašnjenja o kakvoj je razlici riječ niti kakve to probleme liberali prave DPS-u. Objašnjenja, ustvari nema zato što ni ne postoji. Izjave i akcije svih liberala, posebno od 14. marta na ovamo, su savršeno konzistentne i svode se na: "Đukanović je prevario birače i svojim potpisom onemogućio nezavisnost Crne Gore u dogledno vrijeme. DPS mora platiti punu političku cijenu za tu prevaru, u protivnom će varati birače i u budućnosti. Bez obzira koliko je to za sve independentiste bolno, još mnogo godina se mora politički djelovati u okviru sporazuma koji ima snagu Ustava. Ako je Đukanović uspio da onemogući pokret za nezavisnu Crnu Goru da dođe do svog cilja, ne smije mu se dozvoliti da onemogući borbu za refo-rme. Zato ćemo ući u vladu sa DPS-om, samo ako budemo mogli sprovesti reforme". Riječ je o istim reformama koje je DPS već četiri godine izbjegavao. Uz pomoć SDP-a naravno. I Ranka Kr-ivokapića pogotovo.

Intervju kakav je dao Krivokapić je moguć samo u Đukanovićevoj 'nezavisnoj' štampi. Lider jedne partije ne kaže ni riječ o namjerama svoje partije, potpuno štiti drugu partiju (DPS) i, bez ikakvih dokaza, napada treću partiju (LSCG). Naravno, napada LSCG za račun DPS-a, to jest da pomogne pritisak na liberale da uđu u vladu kao ukras DPS-a. Taman onako kako je ušao u vladu Krivokapićev SDP. I da bude sve još smješnije 'nezavisni' novinar koji vodi intervju pomaže Krivokapiću. Komunizam u demokratskom ruhu. Političko djelovanje Ranka Krivokapića se svodi na branjenje politike DPS-a u prvom redu od pokušaja liberala da, jednom zauvijek, razotkriju suštinu Đukanovićevog režima. Da je kojim slučajem Krivokapić i oficijelno član DPS-a to bi bilo razumljivo. Ali tada ne bi, ni izbliza, bio jednako efikasan. Kao lider SDP-a, on može da glumi nezavisnost i objektivnost.

Nema sumnje da SDP okuplja mnogo crnogorskih građana koji bi željeli da vide nezavisnu i još i više demokratsku i prosperitetnu Crnu Goru. Nažalost, oni u najvećem broju ne uočavaju kuda je SDP politika vodila i još uvijek vodi. Ne uočavaju da je SDP u suštini partija koja pomaže da se korumpirani, prevarantski i antidemokratski režim DPS-a održava na vlasti. Upravo zato što SDP okuplja reformski orijentisane građane, šteta koju pravi Krivo-kapić je golema.

Ivan Martinović