Vlast ostaje istima, vaši glasovi su nebitni / Respekt 2, izašao 5. Aprila 2002. godine

Kako prodati izdaju

Neposredno po potpisivanju sporazuma u Beogradu crnogorskim blokom je vladala nevjerica i šok. Među glasačima, koji su predizborna obećanja DPS-a doživljavali ozbiljno, šok je bio potpuno očekivan. Svojim potpisom Đukanović je, drsko i cinično, pogazio i predizborna obećanja i sporazum o manjinskoj vladi. No, šok je bio prisutan i kod većine onih koji nijesu imali mnogo iluzija, kad su u pitanju Đukanovićev patriotizam i obećanja. Bilo ga je čak i među Đukanovićevim savezn-icima i apologetama. To ne treba da čudi. Sporazum je mnogo gori i od onoga što su najskeptičniji Đukan-ovićevi kritičari očekivali.

Poseban članak je potreban za analizu svega u čemu je potpisani sporazum za independiste od najgorih predvidjanja. A sad samo o dijelu sporazuma koji pominje referendum. Mnogi u suverenističkom bloku su se pribojavali da će Đukanović pristati na moratorijum tj. da će, umjesto obećanog referenduma u proljeće 2002, referendum biti u proljeće 2003, ili, u najgorem slučaju 2004. Sporazum je daleko nepovoljniji. U proljeće 2005. moguće je početi referendumsku proceduru. Dakle, automatizma nema. Procedura se može, a ne mora, započeti. Do potpisivanja sporazuma, procedura se mogla započeti u bilo kojem trenutku. Svejedno, DPS je, raznim politickim mahinacijama, odlagao referendum. Svojom neodlučnošću svjesno je izazivao Evropu da se di-rektno umiješa. Evropa je na kraju to i učinila i DPS je dobio priželjkivano izbjegavanje referenduma.

Sad Đukanović može reći: 'Nije dala Evropa. Ja sam sve probao!' Prva od ove dvije izjave je poluistina. Evropa nije nužno bila protiv nezavisne Crne Gore. Ne tako davno, nudila je i pare Crnoj Gori za osa-mostaljenje. Rezultati DPS-ove vladavine od toga doba naovamo, uvjerili su Evropu da treba radikalno promijeniti stav o crnogorskoj nezavisnosti. Tako je sad Evropa protiv nezavisnosti. Druga izjava je direktna neistina. DPS je sve činio da ne dođe do referenduma. U prvom redu - dizao je tenzije u Crnoj Gori.

Drskost kao objašnjenje

Duh sporazuma je, za independiste, još nepovoljniji od onoga što je napisano. Moguće je i da postoji neki tajni aneks koji to eksplicitno kaže. Aneks ili ne, izvjesno je da referenduma za tri godine nece biti, ako o njemu ne bude postignut unutar crnogorski dogovor. Kad su to poslanici KZZJ u parlamentu dobacili Filipu Vujanoviću, premijer je ostao nijem. Dakle, ako Bulatović ili Šoć, ili neki od njihovih nasljednika, ne aminuju proceduru za referendum - ona neće biti pokrenuta ni za tri godine. Iz svega toga proizilazi da sporazum onemogućava referendum na neodredjeno vrijeme, osim ako vodje KZZJ pristanu na njega.

Veliki je problem za Đukanovića prodati tako krupnu prevaru. U Skupštini je davao objašnjenja koja se kreću od - ovo je veliki korak naprijed - do - sad imamo šansu da za tri godine raspišemo referendum koji će i Srbija i Zapad priznati. Preskočio je da, prije toga, KZZJ treba da pristane na referendum. Dodao je da independisti nijesu glasali za DPS zbog obećanog referenduma, nego zbog mira koji DPS garantuje. To je apsolutno zapanjujuće. Đukanović, valjda, misli da su ljudi zaboravili DPS-ova bezrezervna obećanja da će referendum biti u proljeće 2002. Ona nijesu data samo tokom kampanje, nego su i mnogo puta kasnije ponovljena. Teško da i sam Đukanović ozbiljno uzima mogućnost da neko povjeruje u to njegovo "objašnjenje". Ono je tu da Đukanović pokaže da može biti jednako drzak kao i prije. Da ostavi utisak da se ništa nije promijenilo. Da pokaže da on nema namjeru da se izvini zbog prevare, a kamoli da podnese ostavku. Da predstavi narodu Crne Gore svoju najnoviju prevaru kao na nešto normalno.

Naizgled, to je nemoguće. Ne samo da je, neraspisivanjem referenduma DPS prevario birače, već je navodna borba za nezavisnu Crnu Goru bila razlog da se DPS-u oprašta nesporovodjenje političkih i ekonomskih reformi. DPS-ova prevara je, dakle, dvostruka. Reformi nije bilo zbog referenduma, a referenduma danas nema i vjerovatno ga neće biti u doglednoj budućnosti. U normalnom društvu, situacija bi za DPS bila bezizlazna. Ali u Crnoj Gori, gdje je DPS je toliko puta prevario narod, i ova prevara ima šansi da prođe. DPS ima, i organizaciju, i metodologiju, i infrastrukturu potrebne za kreiranje poželjnog javnog mjenja tj. prodaju prevare. Do sada je uvijek uspio. Zato njegovo uvjerenje da će uspjeti i ovoga puta nije bez osnova.

Ustavna povelja kao izgovor

DPS-ov plan je danas potuno jasan. Mogao se nazrijeti već nekoliko dana nakon potisivanja sporazuma, kroz izjave Srdje Darmanovića, koji je upozoravao na mogući povratak na vlast Milosevićevih saveznika i ukazivao da SDP i LSCG mogu tražiti previše od DPS-a i time izazvati izbore. Toliko od demokrate koji, očigledno, ne smatra da je DPS-ovo otvoreno gaženje predizbornih obećanja poruka biračima - vaši glasovi su nebitni, taman kao i naša obećanja, demokratija je šarena laž, vlast ostaje onima koji su je uvijek imali. Sve dileme - što će biti DPS-ov plan - nestale su poslije članka profesora Perovića u Monitoru.

Prvo se čekalo da emotivna reakcija građana prođe. Zatim se kaže da je cilj sporazuma - referendum, čije će rezultate svi priznati, za tri godine. Iako je istina potpuno drugačija, DPS ne prestaje sa ponavljanjem priče o sigurnom referendumu. I Đukanović i Vujanović i Vuković rade to i u parlamentu i izvan njega.

U drugoj fazi, treba preuveličati značaj borbe za povoljnu ustavnu povelju. Jasno je da Crnoj Gori nije svejedno kakva ustavna povelja će biti usvojena. činjenica da, bez Đukanovićevog potpisa u Beogradu, problem zvani ustavna povelja ne bi postojao, se, naravno, prešućuje. Svi Đukanovićevi analitičari i intelektualci, i poneki nezavisni, ponavljaju da je sada najvažnije da nam SNP ne piše ustavnu povelju. Niko od njih ne uvidja ili namjerno previdja opasnost koju nosi apsolutiziranje te potrebe. Povelja postaje izvanredan izgovor DPS-u da ponovo ne spr-ovede refo-rme i da ponovo dijeli Crnu Goru. Nije teško zamisliti da pojedini paragrafi ustavne povelje angažuju kompletnu politicku energiju i crnogorskog i srpskog bloka. Eto prilike da se ponovo odvrati pažnja gradjana od kriminala, korupcije, propale ekonomije i potr-ebe za političkim reformama. Eto prilike da se SNP i DPS opet 'žučno svađaju' pa da DPS priča da je on garant mira u Crnoj Gori. Svako ko se usudi da kritikuje one što 'garantuju mir' biće izdajnik ili avanturista. Posljedica ne kritikovanja DPS-a biće dalje odlaganje reformi i još čvršća uv-jer-enost Evrope da Crna Gora nije zrela za nezavisnost.

Postoji i treći element u DPS-ovom planu za prodaju nove prevare. To je 'jedinstvo' crnogorskog bloka. Ponovo svi Đukanovićevi analitičari i intelektualci i svi Maraševi kafanski širitelji glasina žučno pozivaju na jedinstvo crnogorskog bloka. Naizgled, tu nista nije sporno. Ko normalan ne bi bio za jedinstvo crnogorskog bloka? Jasno je da je jedinstveni crnogorski blok jači i da ima veće šanse za uspjeh. Pitanje je - što bi politika ujedinjenog crnogorskog bloka trebala da bude, i ko bi trebao da ga vodi? Naravno, zagovornici Đukanovićevog jedinstva imaju spremne odgovore. Ujedinjeni blok bi trebao napraviti povoljnu ustavnu povelju i odlučnije krenuti u reforme. Implicira se da je povelja važnija od reformi, a prešućuje da će povelja biti izgovor za nesprovodjenje reformi. Jasno je i ko bi blok vodio. Đukanović, Marović i Vujanović. Ni riječi o njihovim rezultatima do sada, ni riječi o njihovim prevarama i izdajama. Pa, zaboga, to su prirodne vođe crnogorskog bloka.Oni znaju kako.

Tačno je da znaju kako. Ali ne kako napraviti nešto korisno za Crnu Goru, nego kako prevariti narod i od Crne Gore napraviti privatni feud. Istina, borci za Đukanovićevo jedinstvo smatraju da DPS treba liberalima dati više ministara. Samo, ne i prevagu. Onda dolazi najvažnije. Ako liberali traže prevagu, onda su oni krivi za to što nema jedinstva. Jer, DPS ne može dati prevagu. Iz dva razloga. Prvo - u pitanju je dostojanstvo DPS-a, čitaj, njegovih vodja. Pričati o dostojanstvu ljudi koji su prvo predali Crnu Goru Miloševiću, potom je poveli u pljačkanje Konavala, pa je osiromašili dok su lično, da parafraziram Međunarodnu kriznu grupu, 'dobro materijalno prošli', pa tako sve redom do najnovije prevare - degutantno je. Uzimati to kao razlog zbog kojeg liberali ne smiju tražiti prevagu - logički je neodrživo, a politički pogubno. Drugo - DPS je dobio izbore. Na stranu sumnjiva regularnost tih izbora, ali - da li branitelji Đukanovićevog jedinstva pamte predizborna obećanja DPS-a? Pita li se iko od njih ima li DPS ikakav legitimitet pošto je tako besramno pogazio predizborna obećanja?

DPSNP kao sudbina

Sve u svemu, DPS-ov pokušaj da proda izdaju, svodi se, otprilike, na sljedeće: Ako liberali traže premnogo i povrijede 'dostojanstvo' DPS-a - biće krivi za nepovoljnu ustavnu povelju i neodržavanje referenduma za tri godine. Ako budu 'razumni' mogu dobiti puno ministara i dp-sovskih privilegija. Mogu postati dio svemoćne, korumpirane dpsovske oligarhije, po vrlo dobroj cijeni. Zauzvrat treba samo da okrenu glavu od najnovije DPS-ove izdaje i DPS-ove prošlosti. Treba da učine upravo ono što su borci za Đukan-ovićevo jedinstvo još davno učinjeli, po puno nepovoljnijoj cijeni od one koja se danas nudi liberalima. Ako liberali to ne učine, onda su stvarno politčki amateri i neporavljivi autisti.

Ostaje samo pitanje - đe su, u planovima boraca za Đukanovićevo jedinstvo, gradjani Crne Gore. Odgovor mora biti - Gradjani? Ko njih što pita? Da je drukčije, borci za jedistvo bi tražili ostavke onih koji su te gradjane ponovo besramno prevarili. Tek potom bi imalo smisla zagovarati jedinstvo crnogorskog bloka. Naravno, jedinstvo na posve drugim osnovama.

Ako DPS propagadna mašinerija pobijedi, krug se zatvara! Za dobru ustavnu povelju i referendum treba-mo jedinstvo crnogorskog bloka. Da bi se ostvarilo jedinstvo treba održati DPS na vlasti. Jedinstvo crnogorskog bloka daje DPS-u mogućnost da se bori, čitaj - inscenira sukob sa SNP-om oko, recimo, himne koju treba da propiše ustavna povelja. Insceniranu svađu sa SNP-om, DPS prikazuje kao, već dokazanu, spo-sobnost da očuva mir, jer nekome drugome bi izmakla situacija iz ruku. Istu svađu SNP koristi kao razlog više za protivljenje referendumu. DPSNP ostaje na vlasti u nedogled!

Posljedice će snosti još nerođene generacije crnogorskih građana.

Ivan Martinović