Ostavka Filipa Vujanovića / Respekt 6, izašao 3. Maja 2002. godine

Ustav kao šarena laž

U svim parlamentarnim demokratijama vlade dobijaju legitimitet preko skupštine i upravljaju državom na osnovu skupštinske većine. Dok god uživa povjerenje većine poslanika u skupštini, vlada može zakonito i nesmetano da obavlja svoj posao. Nesmetano ne znači nekontrolisano, protivno zakonu ili izvan programa za koji je dobila podršku u skupštini. Pošto su skupštinski poslanici izabrani na slobodnim izborima tj. sastav skupštine odražava volju građana, onda i vlada sa skupštinskom većinom ima legitimitet. Može se reći da vlada u ime građana i voljom građana. Jednom kad vlada izgubi skupštinsku većinu, ona gubi legitimitet. Ona prestaje biti vlada koja može reći da je na vlasti voljom građana; ona postaje nelegitimna, uzurpatorska i pučistička. Nekome ko je živio čitavog zivota u društvu u kojem vladaju komunistički kriterijumi ovo može izgledati kao puka teorija. Taman kao i sve druge lijepe teorije o socijalnoj pravdi, narodnoj demokratiji, samoupravljanju itd. kojim je nekada Savez komunista obmanjivao građane. No, u bilo kojoj državi koja se može nazvati demokratskom, praksa se poklapa sa ovom teorijom.

Vlast po svaku cijenu

Ovih dana smo se, na primjeru ostavke Filipa Vijanovica, još jednom mogli uvjeriti da Crna Gora nije demokratska država. Svakome sada mora biti jasno da su liberali u pravu kada karakterisu Đukanovićev režim kao kriptokomunizam tj. komunizam u demokraskom ruhu. DPS je mijenjao retoriku, programe i ime stranke. Ali je jedna stvar ostala ista - njihov jedini cilj je vlast po svaku cijenu. Programi su za njih uvijek bili mrtvo slovo na papiru. Tako se i parlamentarna demokratija u izvedbi DPS-a svodi na socijalističko samoupravljanje. Na šarenu laž koja njih, stranku na vlasti, ne obavezuje. U teoriji, stranka na vlasti ne može upravljati bez parlamentarne podrške, ali u praksi DPS vlada će ostati na vlasti i kad izgubi tu podršku. To komunstičko oglušivanje o bilo kakve političke skrupule i pravila, traje već pedesetsedam godina. Nije ni čudo da ljudi, ili ne znaju za bolje, ili, ako znaju, ne vjeruju da će ono ikad doći u Crnu Goru.

Zavrzlama oko ostavke crnogorskog premijera Filipa Vujanovića traje danima. Prvo je DPS odbijao da vidi razlog za bilo kakav potez od strane Vujanovića i pored toga što su vladu napustili SDP ministri i što je ona izgubila podršku liberala u parlamentu. Potom, pod pritiskom liberala i dijela javnosti, Vujanović, ipak, vraća mandat predsjedniku Đukanoviću. Na žalost, obrazloženje, koje je Vujanović tom prilikom naveo, bilo je potpuno neprikladno. U njemu premijer implicira da se na vraćanje mandata opredijelio zbog, maltene, hira LSCG-a, sve u želji da bude konstruktivan. Ljudi koji žele da u Crnoj Gori, konačno, pobijedi demokratija, oduševljeni činjenicom da je Vujanović popustio pred opravdanim pritiscima, uglavnom, nijesu davali puno značaja tekstu njegove 'ostavke'. Oni oprezniji, navikli na režimske trikove i prevare, upozoravali su da Vujanovićevo obrazloženje pokazuje da DPS ponovo nešto sprema. Slijed događaja je dao za pravo onima koji su bili oprezni.

Vraćanje mandata kao farsa

Bez obzira što se Vujanović, u pismu kojim obavještava predsjednicu Skupštine Vesnu Perović o svojoj 'ostavci', pozvao na Ustav - on nije postupio ustavno. Doduše, to ne čudi kad je u pitanju depeesovac. Ustav ne predviđa premijerovo vraćanje mandata nego premijerovu ostavku. Naravno, to je mogao biti i premijerov lapsus. Na žalost, danas postaje sve jasnije da je riječ o brižljivo planiranoj prevari DPS-a, a ne o lapsusu. Kada je došlo vrijeme da Skupština konstatuje premijerovu 'ostavku' predsjednica je tražila da Filip Vujanović, poštujući Ustav, da pismenu ostavku. Ono što slijedi može se nazvati samo farsom. Miško Vuković priznaje da Ustav ne poznaje vraćanje madata, ali odmah dodaje da je Vujanović učinio ono što su liberali tražili, pa ne vidi razlog da premijer treba još i podnijeti ostavku. Pritom se čudi da liberalima to nije dosta. Naravno da nije dosta.

Nije dosta, jer Ustav kaže da nije dosta. Ali, što Ustav znači za Miška Vukovića? Ništa. Što liberalno insistiranje na poštovanju Ustava znači za Miška Vukovića? Da su liberali hiroviti autisti. Tako dugo dok Vuković i ostali depeesovci mogu sebi dozvoljavati da javno i drsko nipodaštavaju ustavne odredbe, Crna Gora će biti kriptokomistička, a ne demokratska država.

Da konfuzija bude veća, javljaju se i 'pomiritelji' izmedju liberala i DPS-a. Kao i uvijek, pokušavaju da izjednače strane u političkom sporu, iako je DPS taj koji izvrgava Ustav. Iz Narodne stranke i iz SDP-a se čuju glasovi da se premijerovo vraćanje mandata Đukanoviću može smatrati ostavkom. I sudija Ustavnog suda Blagota Mitrić daje slično tumačenje. On kaže: 'Nema nikakve dileme da je premijer Vujanović trebao da podnese ostavku već sjutra dan nakon zvaničnog obavještenja da je njegova Vlada ostala bez većinske parlamentarne podrške'. Dodaje i da se pismo premijera Vujanovića o vraćanju mandata može smatrati ostavkom, ali da se jednostavno radi o "inaćenju". Doduše, čudno je da sudija Ustavnog suda insistiranje na Ustavu karakteriše kao 'inać-enje'. No, Vesna Perović, s pravom nije spremna da vrši 'široko tumačenje' Ustava, i vraćanje mandata odbija da prihvati kao ostavku.

Premijera obavezuje samo DPS

A onda, u ponedjeljak 29. aprila, dolazi ekskluzivni intervju Vujanovića na naslovnoj strani 'nezavisnih' Vijesti. Još jednom ta novina pokazuje da je organ DPS-a. Intervju izlazi na dan Đukanovićeve posjete Americi. Treba povezati očekivanu pomoć i 'poboljšani' državnički rejting Đukanovića sa Vujanovićevom ostavkom. Kao da ta posjeta može promijeniti Ustav. Pitanja postavljena Vujanoviću, ne samo da nijesu provokativna, nego su birana tako da njegov intervju postigne maksimalni propagandni efekat.

Odmah na početku razgovoraVujanović nas rješava svih dilema o ostavci. Nije podnio ostavku. Dakle u pravu je Perovićeva, a ne Mitrić. Premijer saopštava da ne vidi razlog za podnošenje ostavke. Činjenice da su ministri SDP-a izašli iz vlade i da je LSCG prestao podržavati vladu, njega ne obavezuju.

Gubitak legitimiteta pravnika Vujanovića ne obavezuje! Istina, Vujanović jeste pravnik, ali je i depeesovac, a zna se što ima prioritet. Za DPS, zakon je tu da opravda komunističku vlast, da joj da pravnu oblandu. U demokratskoj i pravnoj državi je, naravno, obrnuto. Vlada je tu da sprovodi zakon.

Aludirajući na konferenciju LSCG-a, Vujanović izražava bojazan da bi njegova ostavka značila priznanje da je izdajnik. Konačni sud - da li su Đukanović i Vujanović svojim potpisima izdali pokret za nezavisnu Crnu Goru - daće buduće generacije. Uvjeren sam da ce doći vrijeme kada ce stav liberala da je riječ o izdaji postati opsteprihvaćen. Nešto slično kao što je danas opšteprihvaćeno da je Podgorička skupština imala izdajnički karakter. Na taj sud budućih generacija Vujanovićeva ostavka neće imati nikakvog uticaja. Niko ne kaže da ima pravnih osnova da se Vujanović i Đukanović krivično gone zbog izdaje. Pokret za nezavisnu Crnu Goru se može izdati, a da se pritom ne ogriješite o zakon. Dakle, Vujanović se ne mora bojati nekog budućeg procesa u kome bi ostavka bila otežavajuća okolnost za njega.

Politički prevaranti

Ali, za jednu stvar ne treba čekati konačni sud budućnosti. Već odavno je jasno da su Đukanović i Vujanović politički prevaranti, koji jedno obećavaju biračima, a drugo Zapadu. Sve njihove prevare do danas je DPS propaganadna mašina uspješno prodala, devalvirajući time i demokratiju i rejting politike u Crnoj Gori. Ni jedna prevara do danas nije bila ni približno velika kao u Beogradu 14. marta. U osamnaest mjeseci koji su predhodili potpisu, DPS je nebrojeno puta nedvosmisleno rekao da će referendum biti raspisan u najskorijoj budućnosti. Prošlogodišnja predizborna kampanja je vođena pod tim sloganom. Poslije izbora LSCG je podržao Vujanovićevu vladu pod uslovom da referendum bude raspisan u roku od šest mjeseci. U trenutku potpisivanja sporazuma, taj rok je bio debelo premašen. Bez obzira što su se liberali pribojavali da će sve završiti kako je završilo, nijesu rušili vladu. Jer, rušiti vladu, značilo je dati DPS-u izgovor za neraspisivanje referenduma. Ali, poslije 14. marta apsulutno je jasno da, zbog Đukanovića i Vujanovića, cilj postizbornog sporazuma DPS-SDP-a i liberala, više ne može biti ostvaren. Apsolutno je jasno da referenduma neće biti.

Đukanović i Vujanović su svojim potpisima potpuno obezvrijedili sporazum sa liberalima.

Otkazivanjem podrške vladi liberali su samo konstatovali tu, za sve independiste, bolnu činjenicu. Neshvatljivo je da novinar Eraković nije smatrao da Vujanoviću teba postaviti pitanje o obećanjima DPS-a da će biti refereduma u prvoj polovini 2002.

Politički rat za nezavisnu Crnu Goru je izgubljen. Politički rat za demokratske reforme tek prestoji. Sa njim i nove kolicije i nove vlade i novi stranački sporazumi. Da bi ta bitka uspjela mora se promijeniti DPS-ov komunistički način vladanja i moraju biti spriječene nove prevare. Prva politička bitka koju, na tom putu, treba dobiti je ostavka Filipa Vujanovića.

Blagota Mitrić se grdno vara kad insistiranje na ostavci karakteriše kao 'inaćenje', a Vujanović je i te kako u pravu kada to smatra i političkim pitanjem. Bez sumnje, danas su u Crnoj Gori pitanja - da li predsjednika Vlade obavezuju predizborna obećanja, Ustav i zakon i da li može vladati pošto izgubi parlamentarnu podršku - politička, jer treba pobijediti komunističku praksu DPS-a. Tako dugo dok Vujanović i Đukanović, ili bilo koji drugi premijer i predsjednik, mogu ignorisati i parlamet i birače i Ustav, Crna Gora neće napraviti ni prvi korak ka stvarnim demokratskim reformama.

Ivan Martinović