Statut

Saša Marković, komentar na neke djelove Statut LSCG

Urađen po ugledu na statut Liberal-Demokrata Velike Britanije, Statut LSCG je sačuvao stranku u ključnim udarima kojima je režim pokušavao da nas uništi kao partiju

Na početku moramo imati u vidu vjerovatno jednu od najvažnijih činjenica koje determinišu rad i opstanak LS kao stranke. To je činjenica da je LSCG nastao kao stranka diskontinuteta na ovim prostorima, dok su sve druge stranke nastale ili iz komunističke partije ili čine nastavak nekih konzervativnih stranaka iz vremena Kraljevine Jugoslavije. Dakle kao stranka koja se naslanja na evropsku liberalno - demokratsku tradiciju LSCG je otvorio novu stranicu političke istorije u Crnoj Gori.

Iskušenja i politička borba kroz koju je prošao LS od svoga osnivanja 26. Januara 1990. pa do danas, bogato su iskustvo koje je inkorporirano u naš statut, kongresne rezolucije, deklaracije i druga dokumenta. Ne bih ovom prilikom govorio o istorijatu naše stranke, koja je svima dobro poznata, ali bih se osvrnuo na neke elemente našeg statuta, koji su upravo spasili stranku u vrijeme velikih nasrtaja DPS sa željom da potpuno uništi LS.

Dakle naša stranka je liberalno demokratska i kao takva ima i statut jedne LS. Mnogo se govorilo i diskutovalo o našem statutu.

Njega su najviše kritikovali nasi najljuci politicki protivnici, kojima je naš statut bio najveca prepreka da unište LS. Takode i neki naši bivši funkcioneri koji su pokušavali da podijele ili preuzmu stranku na Konferencijama, a naravno sve za racun DPS-a, bili su jako kriticni prema statutu, okrivljujuci ga za svoje neuspjehe.

Statut LSCG je apsolutno demokratski, vezan za evropsku liberalno demokratsku tradiciju, a gotovo je prepisan od Liberal-Demokrata Velike Britanije. Kada se kaže prepisan, u tome nema ništa loše, već je i dobra stvar da se učimo od razvijenih demokratija i inplementiramo ovdje njihova dostignuća, a ne da eksperimentišemo praveći ovdje monstruozne mutante, kao što je DPS mutirana komunistička partija, sa katastrofalnim rezultatima svoje politike. Dakle, da li može biti nedemokratski statut, statut jedne stranke koja dolazi iz Velike Britanije koja je kolijevka demokratije. Naravno - odgovor nam je jasan. Međutim, ipak ćemo analizirati pojedine djelove našeg statute koji su se nalazili na udaru naših protivnika.

Jedna od glavnih zamjerki je da je LSCG centralistička stranka u kojoj se ništa ne pita baza. Na početku moram dati jasan odgovor. Istina je da LSCG nije izgraden od baze, ali ni od otudenog vrha stranke, već od slobodnih pojedinca koji su postali dio stranke kako bi ostvarili ciljeve svoje političke borbe. Dakle, LS nema bazu kako bi to nazvali komunisti, ali ima najširi mogući način odlučivanja za ostvarivanje svojih programskih načela, za njihovo mijenjanje ili dopunjavanje. Pođimo odozdo. U svim našim Opštinskim odborima svake tri godine se vodi široka rasprava i odlučuje o budućim predstavnicima na Konferenciji LS, koji će imati mandate na tri godine i koji će predstavljati svoj Opštinski odbor na prvoj redovnoj izbornoj Konferenciji. Konferencija je najveći organ partije, koja bira Predsjednika Konferencije i najuže rukovodsvo. Takođe, odlučuje o politici stranke, koja će se voditi naredne godine, a takođe i bira najuže rukovodsvo stranke na čelu sa Političkim Liderom. Konferencija je takode mjesto na kome se rade izmjene i dopune Statuta. Predstavnici na Konferenciji su 80% birani od strane svih OO LS, a 20% od strane Političkog Lidera, ali u dogovoru sa Predsjedničkim kolegijumom, kojeg čine Predsjednici OO sa po dva člana Izvršnog odbora.

Politički Lider i Mali kabinet, uz logističku, stručnu pomoć Velikog kabineta, određuju taktiku i sprovode politiku LS u toku naredne godine. LSCG svake godine održava svoje redovne Konferencije, pri čemu se ne malo puta desilo da često imamo i po dvije Konferecije u toku jedne godine, zbog održavanja Vanredne, usled važnih političkih odluka. Vanredne se održavaju kada treba donijeti odluku koja nije zapisana u Statutu ili programu. Dakle, daću primjer: 2001. godine smo imali Vanrednu Konferenciju na kojoj smo donijeli odluku da DPS-u ponudimo predizbornu koaliciju. Vrh stranke na čelu sa Liderom i Malim kabinetom to nije mogao uraditi sam, jer smo imali na snazi Budvansku deklaraciju koja nas je obavezivala da se ne mogu praviti predizborne koalicije. Drugi primjer. Bili smo oštro napadnuti od nekih naših bivših članova, (sada već uveliko aktivista DPS-a, bilo direktno vezanih za DPS ili preko nekih njenih satelitskih partija) da nijesmo pitali, kako bi komunisti rekli bazu, a pregovarali smo poslije izbora 2001. sa koalicijom Zajedno za Jugoslaviju. Dakle ponoviću, LS nema bazu u onom smislu kako je tretiraju komunisti, a za sazivanje Konferencije nije bilo potrebe, jer vrh stanke kroz pregovore sa koalicijom Zajedno za Jugoslaviju, nije kršio Statut niti ijednu rezoluciju naše Konferencije. Mali kabinet i Lider su kroz pregovore upravo pokušali ostvariti svoje političke ciljeve, tj. u ovom konkretnom slučaju doći do referenduma. Na sljedećoj redovnoj konferenciji, koja je održana mjesec dana poslije ovih događaja, Predstavnici su mogli promijeniti rukovodstvo stranke. Vrh stranke nije prolongirao Konferenciju, ali pobunjenici, a danas vidimo aktivni igrači DPS-a, na Konferenciji nijesu dobili ni 8% podrške za smjenu Lidera i Malog kabineta.

Druge Partije u Crnoj Gori nemaju ovakav način djelovanja, već robuju starim Statutima, koji su naslijeđeni od SKJ, te su na taj način retrogradni i otežavaju rad stranke u višestranačkom političkom ambijentu. Naravno oni su namjerno zadržali takvu strukturu svojih stranaka, kako bi suštinski zadržali diktaturu u stranci. Znamo kako DPS ili SNP donose svoje odluke. Za svaku odluku oni pitaju svoju tzv. bazu, tj sazivaju svoje jako glomazne Glavne Odbore. Međutim, i pored deklarativnog zalaganja da odlučuje što širi broj ljudi u partiji, ovdje se suštinski radi o sasvim obrnutom procesu odlučivanja. Njihovi vrhovi stranaka, nemaju hrabrosti da sami donesu političke odluke i preuzmu za njih odgovornost, pred organima stranke i članstvom, već prepariraju svoje OO kako bi od Glavnog Odbora dobili alibi o ukoliko postoji bojazan da će ta odluka biti nepopularna kod najšireg članstva. Dakle, ako neko na Kongresu tih partija pokrene odgovornost protiv vrha partija, vrh će se lako braniti, da je tako htjela baza, koja je odlučila preko Glavnog Odbora. Primjer je Glavni odbor DPS-a koji je glasao za Beogradski sporazum, iako su se skoro svi članovi Glavnog Odbora DPS-a zaklinjali u projekat nezavisnosti. Ali naravno Đukanović je odradio članove Glavnog Odbora preko lokalnih službi DB. Kasnije ako iko postavi pitanje odgovornosti, njemu, Vujanoviću ili Maroviću, on će se lako braniti, činjenicom da je tako htjela baza. Dakle, baza je u komunizmu, ili mutiranom postkomunističkom periodu nekih crnogorskih stranaka, čista prevara. Govori se o bazi, ali se baza prvo odrađuje prisilom, ucjenom ili kupovinom od strane poluga moći, kakva je npr Služba DB.

Sjetimo se komunističkog perioda SFRJ, gdje je upravo baza bila ta koja je predlagala najvažnije odluke, što je bila samo obična farsa, jer je sve bilo smišljano u CK, pa onda vraćano na Lokalni nivo da neko to predloži. Npr, predlog da Tito bude doživotni Predsjednik, ili predlog Ustava 1974. itd.

U lokalnim odborima, kao i u drugim tijelima i organima stranke mora postojati svijest o hijerarhiji određenoj Statutom LSCG, koja je u svim demokratskim strankama u svijetu jasno definisana i strogo poštovana. Socijalističko nasljeđe, kojeg su oslobođene demokratske zemlje zapada, često je i u našoj stranci glavni uzrok za pojavu, ne tako rijetkih, slučajeva nepoštovanja hijerarhije, ili odluka donesenih na najvišem nivou stranke. Dakle, na lokalnom nivou, mi moramno imati adekvatno djelovanje stranke, onom djelovanju koje je utvrđeno na Konferenciji i koje vodi vrh stranke. Na primjer, ne može vrh biti u ratu sa DPS-om, a da neki OO LS ima prijateljske odnose sa DPS-om. Takođe je veoma bitno, imati u vidu činjenicu, da vrh stranke obilazi OO, kako bi razmijenio informacije i pomogao OO da što efikasnije sprovodi politiku LS. Dakle cilj je dobiti što više glasova, biti konstruktivan u opoziciji i efikasan u onim opštinama gdje vršimo vlast. Već je naglašeno, da jedino mjesto na kome se mogu mijenjati smjernice državne politike LS jeste Konferencija LS. Naravno, ako vrh stranke nije u pravu, svako od predstavnika može sačekati Konferenciju, koja se održava svake godine i pokrenuti pitanje odgovornosti vrha stranke. Susrete vrha stranke i OO treba iskoristiti da se fokusiraju problemi na lokalnom nivou, te da se za njih nađu optimalna riješenja. Na taj način zajedno ćemo poboljšati rad na lokalnom nivou, koji će biti efikasniji, pa samim tim i uspješniji.

Saša Marković, poslanik LSCG u parlamentu Državne zajednice

vrh

Copyright © Liberalni savez Crne Gore, 2003