Marko Vesovic, knjizevnik, Pocasni predsjednik LSCG,
Intervju za Onogost Standard
august, 2000 god.

ONOGOST: Vasa nova knjiga dokumentarne, putopisne i polemicke proze "Moj svijete izgubljeni", koja je nedavno objavljena u Crnoj Gori, izazvala je veliku paznju javnosti.
Naslovili ste je jednim od najljepsih Njegosevih stihova a citaocima ponudili raznoliko i zanimljivo stivo i vrijedne knjizevne tekstove. Poslije toliko godina zivota u BiH, koliko je Crna Gora Vas svijet i koliko izgubljena za sve one kojima je do nje stalo?

M.VESOVIC: To bi mi bilo milo, ali tesko mi je povjerovati da je izazvala bas "veliku paznju javnosti". Jer u Crnoj Gori je odvajkada vazilo pravilo :"Ti meni vojvodo, ja tebi serdare, a mi znamo koja smo hovna".
A knjiga "Moj svijete izgubljeni" prvenstveno je moj prilog utvrdjivanju istine: koja smo hovna danas, i stoga nije lako povjerovati da bi Crnogorce, bar koliko ih ja znadem, takvo stivo moglo posebno obradovati, ili da bi mogli kliknuti: "ima li ovoga jos?!" (A rijec hovno pozajmio sam iz cuvene recenice Jaroslava Haseka, koja mi je oduvijek zvucala kao tacan opis crnogorske megalomanije: "Clovek je stel byt gigantem, a je hovno".)

Nedavno, pricam sa hirurgom Redzom Dizdarevicem, mojim prijateljem i mojim Bjelopoljcem. "Kad cemo u zavicaj?" - pita me. "Ja - nikad, bojim se", velim mu. Hm, zavicaj, mislim se. To je mjesto koje smo zavikli, navikli, obikli. Zavicaj je nas model jedinog pravog ljudskog svijeta, jer nam se sve u njemu, i zlo i dobro, cini po sebi shvatljivim i prirodnim - toliko smo na taj svijet navikli, obikli, zavikli.
Pa mi se odjednom ucini da zavicaja nikad nijesam ni imao: otkad znam za se, mastao sam da pobjegnem i iz Papa i iz Bijeloga Polja, sto znaci da na njih nikad nijesam navikao, zavikao, obikao, pogotovo ne na zlo u njima, cemu je kriva i moja majka, koja mi je neumorno otvarala oci za to zlo:
"E pa sad vidi medju kakom poganskom sortom zivis!"

Ucila me da to zlo mrzim, ali nije znala ono sto ja danas znam odlicno: "Ko mrzi zlo, iz zavicaja ce ga ono protjerati", sto je rekao jedan njemacki pisac. I, zato, Crna Gora je najbolja - kad nije tu. Kad nije tu, u prostoru, nego je gledas iz Sarajeva, sa bezbjednog razmaka.
I kad nije tu, u vremenu, nego se prisjecas Nje prohujale zauvijek, Nje kakva je bila u tvome djetinjstvu, kakva je bila u doba kad Staljin bjese naredio da se gaji pamuk u Madjarskoj! Ta, negdasnja, Crna Gora bila je, doduse, surov i neljudski, ali ne i bezoblican svijet. Sve si mogao o njoj reci, osim da je zivot u njoj lisen oblika, sto ce reci smisla. Oblik daje zivotu smisao, to su savrseno znali Andricevi junaci, mislim oni koji, u casu rasapa svog svijeta, otkrivaju da je "oblik zivota vazniji od zivota samog"!

Jer, Crna Gora je, prvo, samu sebe izmislila, a potom povjerovala u vlastitu izmisljotinu. Ali, "pogresne predstave o nacionalnoj proslosti dio su nacionalnog bica", kaze Ernest Renan. Dok je vjerovala u izmastanu sliku o sebi, Crna Gora je nesto i valjala. Nasa vlastita laz o nama - ipak nas je obavezivala. I davala oblik nasem zivotu. Trudili se da ostanemo na visini.
Da ostanemo, kad god nam se to isplati, na visini svoje gorde predstave o sebi. Danas, Crnogorci se bez ustezanja, i to listom, sprdaju sa tom Crnom Gorom, u koju se nekad vjerovalo posve neosnovano, doduse, ali se vjerovalo, i ta vjera nam je uoblicavala zivot.
Danas, Crnogorci se cosaju sa ljuckovinom, sa obrazom, i ostalim tarakovinama te vrste, i ponose sto su svastocine, jer je to neoboriv dokaz da su zauvijek raskrstili sa mitoloskom Crnom Gorom! Zato se Crna Gora pretvorila u obican glib. Kome vise nema sta da podari bilo kakav oblik.

Danas u Crnoj Gori - sve moze. Prije se tacno znalo - sta moze, a sta ne moze. Moglo se biti ili kucka ili vitez, pa biraj, a nije se moglo biti juce kucka, a danas vitez, i nije posebno vazno sto je bilo hiljadu puta vise kucaka no vitezova. Kad vidim onoga Bulatovica, mine me zelja od prijasnje Crne Gore. Jer on se opredijelio da bude kucka, smatrao je da mu se ta uloga vise isplati, i rijesio da ostane kucka do kraja, jer ne vjeruje da danas mozes biti vitez, ako si juce bio kucka.

Djukanovici i Kilibarde, naprotiv, predstavnici su moderne Crne Gore, koji vjeruju da mozes prije podne biti kucka a poslije podne vitez. U stvari, nije bitno u sta oni vjeruju, nego: sta kod sadasnjih Crnogoraca prolazi!
"Milo je legenda," vele danas ushiceno.
Znaci, mozes juce biti obican skutodrza dedinjskog kasapina, i svesrdno raditi na likvidaciji Crne Gore, i uzeti joj obraz na Dubrovniku, i biti, i juce kao i danas, najobicniji svercer, a da te ipak Crnogorci smatraju legendom!

To je ta danasnja, poput gliba bezoblicna, Crna Gora. U kojoj je nekad zivot imao cvrst oblik. Znalo se, kako rekoh, sta moze a sta ne moze, i nije toliko vazno sto se malo ko toga znanja pridrzavao: u prijasnjoj Crnoj Gori nesoja nije bilo nista manje no danas, ali se prije nesoji nijesu zorili sto su nesoji!

I svoj nesojluk nam nijesu kusali prikazati kao dokaz svoje modernosti, svoje mediteranske orijentacije, svoga evropejstva. I ko zna koliko ce proteci vode niz Moracu dok Crnogorci svome zivotu ponovo ne daju bilo kakav oblik. Stoga sam na istinskoj muci kad god me ko od mojih sugradjana, ili stranaca, upita: sta mislim o sadasnjim zbivanjima u Crnoj Gori?
Na istinskoj sam muci, isto kao kad su me odrasli, u mom djetinjstvu, pitali: "Koliko je dvatri put po peses?" Sta da im odgovoris? Ova danasnja - bezoblicna Crna Gora mogla bi se definisati kao zemlja kojom vlada kralj zvani Dvatriputpopeses! A nekad mi se naprosto stuzi od njene beznacajnosti. Jeste, sve sto se danas dogadja u njoj, vapi do neba svojom ljudskom beznacajnoscu. Nekad mislim da je posve beznacajno, cak i to: hoce li je i dalje biti, ili ce je Slobo likvidirati? Uostalom, zar Slobo moze likvidirati nesto sto je likvidiralo sebe samo?

Crna Gora i Crnogorci vazda su bili obicna saka jada. Ali nijesu bili ljudski beznacajni, jer su jasno definisali jedan oblik zivota, to jest jedan oblik ljudskog smisla (isto kao da su veliki!), a svejedno sto je taj oblik mnogo vise bio mitologija, a mnogo manje zbilja. Ipak, nijesu mogli bas sve izmisliti. To neizmisljeno zrnce, cije su zrake prosijavale i iz nasih megalomanskih lazi, branilo je Crnu Goru od beznacajnosti. Na zalost, Crna Gora ne moze prestati da bude moja, pa kakva je da je. Cesto kazem sebi: nijesi od nje nista usaviniji! No si - cita ona! I zato cuti, i nemoj da si vise i jedne izvez'o! Da si ti bolji, zapala bi te i bolja zemlja i bolji narod. Da si zasluzio, rodio bi se u Firenci, a ne u popisanim Papama.

ONOGOST: Vasa polemika sa Jevremom Brkovicem cini posebno atraktivan segment knjige. Kada ste, zapravo, u negdasnjem Jevremu prepoznali autora aktuelne sintagme "najcrnogorskija Crna Gora"?

- Znaci li to - upitao bih Jevrema - da su u Crnoj Gori i Albanci i Muslimani danas postali "crnogorskiji" nego ikad? Ako je Crna Gora - kao sto tvrdi Jevrem - drzava njenih gradjana, a ne drzava crnogorskog naroda, nevaspitano je od predsjednika DANU zaboraviti namrtvo dva naroda ciji su glasovi njegovoga Mila i doveli na vlast, sto zna i Milova kucna pudlica.

Nevaspitano je od piperskoga teskoga demokrate zaboraviti dva naroda u cijem uhu rijec "najcrnogorskiji" ne mora da zvuci kao "sinteza od 77 000 ukrasnih pridjeva" koji Jevrema bacaju "u pijanstvo neko precerano". Inace, Jevrem je u pravu. Ovo zbilja jeste najcrnogorskija od sviju Crnih Gora koje su ikad postojale.
Jer, kad Crnu Goru svuces golu, kad joj skines sav slingeraj, svih sedam katova mitoloskoga slingeraja kojim smo je bespostedno uresili, kad joj otkines nos izmedju ociju, kad je sceras na prosjacki stap, kad Crnogorce, za koje Sveti Petar Cetinjski rece da su "najjeftiniji narod" na zemlji, ucinis jeftinijim deset puta no u doba Svetog Petra Cetinjskog, pa ih mozes kupiti za dzak brasna, kad ih pretvoris u narod obicnih svercera, kad od ljudskog zivota u Crnoj Gori napravis nesto grozno, banalno i besmisleno, onda dobijes Ovo.
To je najtacnija rijec za danasnju Crnu Goru: Ovo! Kako drukcije, osim pokaznom zamjenicom srednjega roda, imenovati nesto sto je "ni tic ni mis", kako bi rekli u Tivtu. Jevrem je u pravu: Ovo sto je od Nje preostalo danas, to i jeste najizistinska moguca Crna Gora, a sve ostalo se pokazalo kao nasa stoljetna - prdnjava o njoj! Jedino mi je zagonetno: okle Jevremu onoliko odusevljenje Ovim! Umjesto da se udari objema sakama u glavu i zalelece sasred srca, Jevrem klikce: "blagos nama!" Doduse, Jevremu pod Milovom vlascu jeste "blagos".
I nek' mu je "blagos". U luksuznom autu, koje mu je Milo stavio na raspolaganje, Jevremu je "ka majci u srcu". I neka mu ga je Milo stavio! Napokon, kakav bi mi Jevrem bio mrcni Crnogorac kad ne bi umio Vlast okivati u zvijezde? Ipak bih Jevremu zamjerio sto je utatrio u Mila i ne skida dva oka s njega, a da se malo osvrne oko sebe, imao bi sta vidjeti, ne boj se. Vidio bi, recimo, da je za Mila i Moma glasalo preko 90 procenata biraca, isto kao i 1992. godine.
Da su Momo i Milo i danas, kao prije osam godina, iskljucivi vlasnici Crne Gore. Pa se cudom cudim: kako su njih dvojica uspjeli da od dojucerasnje najnecrnogorskije Crne Gore, koja je iskljucivo njihovo djelo, prekonoc naprave najcrnogorskiju Crnu Goru?

U pravu je Jevrem: ovo jeste najcrnja i najgora od svih Crnih Gora. Crnja, vala, nego onaj flor koji su, poslije ubistva kralja Aleksandra, tri nedjelje morali, po naredjenju ucvijeljene> vlade, nositi u Crnoj Gori svi koji su bili zaposleni u drzavnoj sluzbi. A ima i jos jedna stvar: Crnogorci su rodjeni verbalisti, i cesto im je dovoljno da stvari postoje - iskljucivo u jeziku i na jeziku.
Ono sto postoji u nasim rijecima nije obavezno da postoji i u realnosti.
Jevremu je dosta sto se o Crnoj Gori nikad nije pricalo koliko danas: te vidjeli su je ovdje, te vidjeli su je ondje, te ucinjela je ovo, te ucinjela ono, te ovdje i ovdje je rekla ovo i ovo, a ondje i ondje - ono i ono. Crna ti je Gora, pod Djukanovicem, postala isto ko Bozo Bjelica, cetnicki odmetnik o kojem su se, cijelog moga djetinjstva, ispredale hiljade svakojakih prica: te ovoj babi turio katanac na usta, te onoga milicajca skinuo golog!
Jevremu je dosta sto se o danasnjoj mizeriji od Crne Gore ispredaju svakojake skaske kao o Bozu Bjelici, pa da izvuce nepobitan zakljucak: Crna Gora nikad nije bila crnogorskija. Vrlo vazno sto, u stvarnosti, od Crne Gore danas postoje iskljucivo olupine ispljusnute na zal nakon brodoloma. Inace, u polemici s Jevremom, koju sam stavio u knjigu "Moj svijete izgubljeni", nadam se da je Jevrem sporedan.

Bar sam se trudio da bude sporedan: Jevrem mi je posluzio kao dobar povod, kao zgodna isprika, da zapisem nekoliko svojih primisli (o Crnogorcima) koje sam cesto, u razgovoru s prijateljima, usmeno razlagao, ali se vjerovatno ne bih nikad nakanio i da ih zapisem. Hvala Jevremu sto me nagnao da ih bacim na papir. A sve je pocelo u trenutku kad je Jeso, jos dok je bio u Zagrebu, napao Slavka Perovica. Aha, mislim se, ovo se nas Dukljanin ostri i lima za povratak kuci, pa rijesio da odobrovolji novoga vlasnika Crne Gore, jer zna odlicno da ce mu Djukanovic svaki napad na Slavka upisati u bogougodna djela.

Ovo je Jeso naumio da se vrati u svoju kozu otprije 1989. godine. U kozu covjeka koji je predivno umio da kadi Gopsodaru. Pokazalo se da sam bio u pravu vise no sto bih volio. Jer u nacinu na koji Jevrem danas caprazdivani Djukanovicu, osjecate grozan moralni neukus: Jevrem, koji je devedeset prve Momovu i Milovu Crnu Goru nazvao "pasjom zemljom", osam godina potom, tu istu zemlju, kojom vladaju taj isti Milo i Momo, naziva "najcrnogorskijom Crnom Gorom".
Djukanovic, koji se, ne po mojoj, nego po Jevremovoj dijagnozi, otpozadi uvlacio Slobi, velikome krvniku Crne Gore; Djukanovic, ciju je vladavinu Jevrem, a ne ja, nazvao vremenom "srama i bruke", za tri godine je, po tom istom Jevremu, Crnu Goru ne samo dozvao iz mrtvih, nego ju je napravio crnogorskijom no u doba svih Vojislavljevica, svih Balsica, svih svih Crnojevica i svih Petrovica! Zbilja moras biti nevidjena pridvorica pa to kazati u slavu najveceg svercera u dosadasnjoj crnogorskoj istoriji! Nego i ja sam blesav sto se ibretim!
Jevrem je imao i kad i gdje ispeci, i to temeljito, zanat pridvoricki. Kao dvorski pjesnik Milatovicev, sigurno se nije vjezbao da grmi k'o sveti Ilija protiv vlastodrzaca.
Sjecate li se one scene iz Gorskog vijenca kad se knez Rade izgalami na svoga brata Vladiku Danila: "sto se mrcis, kad kovati neces?"
i tako dalje, nasto vojvoda Batric medenim glasom ukori kneza Rada: Imas razlog, ali ne toliko, to se moglo sve ljepse kazati, da mu tako rane ne vrijedjas i grkom ga ne otrujes tugom.

Ovih stihova Crnogorci se, vec sto i pedeset godina, strogo pridrzavaju kao recepta kako se treba ponasati prema vlasti. Ovoga Njegosevoga recepta i Jevrem se strogo pridrzava: prema gospodaru Crne Gore, zvao se on Milatovic ili Djukanovic, ponasaj se obzirno i melemno kao prema - ranjeniku sa Fundine!
Kome se ne smiju "rane vrijedjati"! Cak i kad Djukanovicu stogod javno zamjeris, cini to glasom medicinske sestre koja kori svog slavnog pacijenta, inace srcanog bolesnika, kojega je uhvatila da u klozetu pusi! Kad je, pred povratak u Crnu Goru iz Zagreba, procitao svoju pjesmu iz 1991. godine, u kojoj Djukanovica proglasava Slobovim dupeuvlaciteljem, Jeso je prekorio sebe: Imas pravo, ali ne toliko, to si mog'o sve ljepse kazati, Predsjedniku rane da na vredjas, i grkom ga ne otrujes tugom.

Pa je u svojoj pjesmi prekrizio Djukanovicevo ime, a Slobovim dupeuvlakacima proglasio - sve Crnogorce listom! (A ono "vredjas" Jesu se potkralo iz njegove davne beogradske faze, kad je bio srpski pesnik, ali cim je video da gedzovani ne ispoljavaju dovoljno stovanja prema njegovom talentu, Jeso se naljutio i postao Crnogorac).

ONOGOST: Predsjednik Crne Gore Milo Djukanovic nedavno je Hrvatima uputio izraze zaljenja zbog razaranja Dubrovnika i Konavala. Ocekujete li da ce i u Bosnu, konacno, stici izvinjenje crnogorskog predsjednika?

- Licno mislim da je njegovo izvinjenje, najblaze receno, besmisleno. Prvo me popljackas, popalis, zakoljes, a onda mi kazes: Izvini ka' brat! Izvini, nijesam ja, no su me nagovorili! I stoga vjerujem da nije besmisleno jedino ono sto tuziteljica Karla de la Ponte ima namjeru brzih dana da preduzme u Hagu kako bi sankcionisala nase podvige u Hrvatskoj.
A drugo: Djukanovic je morao prvo da se izvini Crnogorcima sto im je obraz uzeo. Tacnije, da im cisto i bistro rece: Izvinite sto sam vas natjerao da na Dubrovniku i u Konavlima sebi i Crnoj Gori - nos o'kinete! I da se izvini onim Crnogorcima na koje je organizovao prave hajke zato sto su se izjasnjavali protiv Milove odluke da se "definitivno razracuna sa Hrvatima". Da se izvini crnogorskim liberalima koje je nazivao ustasama i placenicima Tudjmanovim zato sto su pjevali: "Sa Lovcena vila klice: oprosti nam, Dubrovnice!"

A ako je vec zaparadio da se izvinjava, Djukanovic bi morao, prije nego se izvini Bosnjacima, da konacno privede kraju sudjenje za zlocin u Strpcima, a ne da na tome sudjenju sljedecih 10 godina zaradjuje predizborne poene! I trebalo bi, prije izvinjenja, da Bosnjacima izruci koljaca Veselina Vlahovica da mu sude. A kad se bude izvinjavao Bosnjacima, da taj tekst naizmjenicno izgovaraju on i Kilibarda.

Bez Kilibardina ucesca, to bi bila sprdnja, a ne izvinjenje! Kilibarda u jednom intervjuu veli kako je, trazeci i desno i lijevo oprost zbog onog sto su do juce radili on i njegova stranka, imitirao Vilija Branta! E pa to vam je klasican obrazac crnogorske megalomanije: On, Kilibarda, niko i nista, obicna vega ispod Tupana, imitira nikoga manjeg od Vilija Branta!

ONOGOST: Nekadasnji predsjednik Narodne stranke, predsjednik Senata Dukljanske akademije nauka i novoimenovani sef crnogorske Trgovinsko-informativne misije u Sarajevu - Novak Kilibarda - nedavno se u jednom intervjuu pozalio da ste Vi jedina osoba koja ga napada "ispod svakog akademskog nivoa". Zar ste Vi jedini Sarajlija koji nije zaboravio da je Kilibarda za vrijeme rata sokolio Karadziceve ratnike i zbog toga od paljanskog vodje dobio orden Nemanjica?

- Znaci, stvar je u "akademskom nivou"? Po Kilibardi, znaci, necojstvo i nesojstvo je - cisto akademsko pitanje! Dakako, Kilibarda nije ni prvi ni posljednji koji trazi da o njemu govorim sa smokvinim listom - na ustima! Osim toga, Crnogorci imaju golem talenat da se pred izvanjcima predstave kao ljudine. Kilibarda, doduse, kaze da je Srbin, ali je ocekivati, koliko sjutra, da s desetkom diplomira za Crnogorca. Jer Kilibardi fali "tek jedan korak do svijesti da je Crnogorac"! To kaze Jevrem.

A kome cu vjerovati ako ne Jevremu, profesionalnom Crnogorcu? Kilibarda, dakle, kao pripravnik za Crnogorca, sad u Sarajevu vjezba osnovnu sposobnost svakog Crnogorca: da se pred onima koji te ne znaju - predstavis kao osoba koja je malocas iskocila iz cuvene knjige Marka Miljanova. Bosnjaci, danas, s Kilibardom piju u luksuznom sarajevskom lokalu "La familija", gdje im Kilibarda drzi predavanja iz predmeta Istorija cojstva i junastva u Srpskoj Sparti.

Ali, Kilibarda, pravo govoreci, osobito me ne zanima: ako valja Izetbegovicu, mora valjati i meni. Jer Kilibardini lakci nijesu tamanili moj, no Izetbegovicev narod. Cak da mi je Kilibardin snajperist prosuo mozak, znao bih odlicno da nije gadjao mene no promasio "Turcina".
Mene jedino zivcira kad Izetbegoviceva novinska sluscad, danas, proucavaju moju sliku u novinama, i u mojim "buljavim ocima" nalaze genetsku sklonost ka istrazi poturica! Pa sam ih upozorio: malo mi je cudno sto sklonost ka istrazi poturica traze u ocima covjeka koji je tri i po godine, u opkoljenom Sarajevu, uredno pasao travu sa Bosnjacima, a nemaju niti jednu primjedbu na Kilibardino prisustvo u bosanskoj prestonici!
Zar je problem u mojim buljavim ocima, a ne u Kilibardi, dokazanome majstoru istrage poturica, koji danas u sred Sarajeva pije rujno vino sa svojim dojuceranjim zrtvama! Ne treba se onda cuditi sto se Kilbarda odrije hvaleci muslimanski merahamet! I nije bas sasvim tacno da u Sarajevu jedini ja imam primjedbi na Kilibardu.
Nedavno je Kilibarda odrzao sastanak sa majkama ciju je djecu Veselin Vlahovic pobio. Kad ga je Dusko Tomic upozorio da su Milosevic i Karadzic - Crnogorci, a potom se prisjetio "nacionalistickih voda" u kojima je Kilibarda, donedavno, postizao plivacke rekorde, predsjednik Senata DANU uzvratio mu je: "mogao bih ti uskratiti gostoprimstvo".
Tomic je potom napustio sastanak, a Kilibarda se razgalamio na novinare: "Ko vam je dozvolio da prisustvujete? Zabranicu da se stampa izvjestaj o ovom sastanku!" Pa ga je jedna novinarka, zadivljena Kilibardinim "demokratskim sinjelom", u "Oslobodjenju" upitala: na osnovu cega Kilibarda, koji je dosao iz zemlje sa kojom BIH nema ni diplomatske odnose, vjeruje da moze odlucivati sta ce biti u objavljeno u ovdasnjim novinama?

ONOGOST: Kako, iz bosanske perspektive, vidite aktuelnu politicku situaciju u Crnoj Gori? Nazire li se kraj "godinama raspleta", hoce li manja clanica ikad biti pustena iz, kako biste Vi rekli, "ludnice sa kapacitetom od deset miliona lezaja?

- Uzdam se nas kukavicluk. Crnu Goru ce spasiti jedino nasa strasljivost. Mi smo hrabri jedino kad se treba zaleceti na slabijega od nas. "Kuku tome od koga ste jaci", rekao bi nam Njegos, da je ziv. Uzdam se u nas kukavicluk, jer u Crnoj Gori nema nejakih. Naoruzani su i Milovci i Momovci, sto znaci da rata, bar koliko ja znam tu ljucku sortu, nece i ne moze biti: i jedni i drugi znaju da rat u Crnoj Gori ne bi licio na onaj u Hrvatskoj i BiH, gdje su odlazili, i jedni i drugi, da pljackaju, da pale, da ubijaju one od kojih su bili jaci.

Devedeset i druge, Crnogorci su bili listom Srbi, a kad bi koji liberal lanuo da je Crnogorac - govorili su mu: jeb'o li te caca ustaski, cak je bio sretan ako ne dobije jos i po ledjima. Devedeset i druge, Crnogorci su bili Srbi, jer je Sloba bio uzasno jak, a Crnogorcu ti nema nista milije no biti s jakima: nas i Rusa dvjesta miliona!
A kad su Slobu sjebali znanje, Crnogorci su ponovo postali Crnogorci, jer nece da pajdase sa gubitnikom: kad je NATO stao da ljemeza Slobu, ni jedan od njegovih najkrilatijih koljaca iz Hrvatske i Bosne nije poletio na Kosovo, ne boj se! Nece sa gubitnikom. Danas ti se u Crnoj Gori desava isto sto se zbilo u Drugom svjetskom ratu sa cetnicima: listom su prelazili u partizane kad su shvatili da je Draza "donji", sto rekli Sarajlije.
Hocu da kazem: Sloba nece zapodjenuti rat, jer zna da ga ne moze dobiti, ali zato moze drzati saku u nosu Djukanovicu. Uostalom, zar se dojuceranji
Djukanovic nije svojski potrudio da instalira Srbiju u Crnoj Gori?

Sad mu ta Srbija drzi saku u percinu. Ali, ni Milovci ni Momovci nijesu ludi da medjusobno zapodjenu klanje, jer ovaj put ne bi bilo kao u Hrvatskoj i BiH: odoh da se malo rekreiram koljuci ustase i balije! "Odoh", kako je nezaboravno rekao jedan kilibardic kad je kretao u Bosnu, "odoh da im pustam krv pred zenom i decom!" U Crnoj Gori bi bilo: odoh da ubijam i da budem ubijen. A Crnogorac stoput vise voli da ubija no da bude ubijen.
Na tome se temelji moja vjera u opstanak Crne Gore: uzdam se u nas kukavicluk.

ONOGOST: Crnoj Gori su iz Beograda nedavno servirane ustavne promjene i savezni izbori. Ocekujete li da ce 24. septembar oznaciti prekretnicu nakon godina aktivnog cekanja?

- Djukanovic nije valjda lud da izidje na te izbore? Kazu, i
inostranstvo i srpska opozicija vrse na njega pritisak da ipak
izadje. Traze, dakle, da dobrovoljno sam sebi namakne konopac na
grlo! Ipak, ne vjerujem da je toliko blesav.
Ucjenjuju ga: bices kriv za poraz srpske opozicije na izborima! Ali, srpska opozicija ce izgubiti izbore i s Djukanovicem i bez Djukanovica. Sloba ce vladati sve do svoje prirodne smrti u 105. godini (jer zlocinci su dugovjeki!) - ako se bude cekalo da ga srpska opozicija srusi.
Ne, ne vjerujem da ce Djukanovic izici na izbore. A vjerujem da ce se poslije izbora sve nastaviti po starome. Jer, nakon Slobinog ustava, SRJ je prestala postojati. Te ce i nakon septembarskih izbora mirno i dostojanstveno nastaviti sa svojim nepostojanjem.

ONOGOST: Vi ste pocasni predsjednik Liberalnog saveza. Kako
komentarisete njihovo povlacenje iz politickog zivota Crne Gore
nakon lokalnih izbora u Podgorici i Herceg Novom?

- Kad sam se prije dvije godine, u Igalu, obratio crnogorskim
liberalima, rekao sam da su svi oni, skupa sa mnom, obicni
dinosaurusi. Da smo izumrli Crnogorci. Mi zapravo ne postojimo,
ali nema nikoga da nam to kaze. Sve sto se od tada zbivalo u
Crnoj Gori, samo je ucvrscivalo to uvjerenje u meni. Mi liberali, u ovakvoj Crnoj Gori kakva je danas, posve smo suvisni, i da se ja pitam - odmah bi nas ukinuo! Da ne kvarimo prosjek!
Izlisan je Slavko Perovic u zemlji gdje, po opsteusvojenom misljenju, Djukanovic predstavlja - maksimum Crnogorca. Milo je, a ne Slavko, danas, "sustina crnogorskoga bica". Kad je Djukanovic, nedavno, upecobrazio i javno rekao da nikad nije bio na dubrovackom ratistu, ni jedna od crnogorskih institucija i crnogorskih medija koje su osnivali crnogorski liberali - ne javi se da rece: "vala, ne lazi!"
Pa se nesto mislim: bog me ubio ako Slavko Perovic ne zaglavi u Hagu! Bog me ubio ako se naknadno ne ispostavi da je Slavko licno, na celu 30000 liberala, drzao u opsadi Dubrovnik i opustosio Konavle!
Kao sto u mojim, a ne u Kilibardinim ocima Izetbegoviceve skutodrze
nalaze nasljednu sklonost ka istrazi poturica, tako isto i
Slavko od Jevrema (od te poznate crnogorske "moralne piramide",
kako Jeso skromno za sebe rece) biva proglasen milosevicevcem.

Crnogorci su, dobro je neko rekao, jedini narod na zemlji koji
se stoput bolje osjeca u tudjoj drzavi nego u svojoj, u tudjoj
kozi nego u svojoj, pod tudjim imenom nego pod svojim.
Ja bih dodao: ne pod tudjim imenom, nego pod pseudonimom! Crnogorac
obozava da se izdaje za ono sto nije! Crnogorac je, po definiciji, bice kojemu je lazno predstavljanje u krvi, u genu! Pa dovraga, mali broj njih jedva zasluzuje da se zove i Crnogorcima, a kamoli da budu unaprijedjeni u Srbe!

To vam je to vjecito crnogorsko bacanje za previsokim loptama, vjecito propinjanje na prste, u zelji da izgledas ceperak visi nego sto jesi! Premalo im je da budu kozari crnogorski, nego bi listom htjeli da budu potomci Nemanjica! Na referendumu, ako ga bude bilo (ostavljam po strani Muslimane i Albance), Suverena kod crnogorskih pravoslavaca nece proci ni u ludilu, bar koliko se ja razumijem u potomke srednjevjekovne srpske vlastele.

Ne, Slavko Perovic i liberali nemaju ni jedan stvaran razlog da postoje u danasnjoj Crnoj Gori lisenoj sebe. Lisena sebe, a i dalje je ima. Pa kad moze bez same sebe, sto ne bi mogla bez Slavka i liberala?!

vrh

Copyright © Liberalni savez Crne Gore, 2003