Liberalni Savez Crne Gore

kampanje

Zdravko Šoć – Kuda je povučena crnogorska linija siromaštva

LIBERALNI SAVEZ CRNE GORE
VELIKI KABINET, Rad i socijala
Podgorica, 16. Januar 2004. godine

(Podgorica, 16. Januar 2004. godine) - Ispratili smo staru i dočekali Novu 2004. godinu. Možda se nijesmo mogli složiti oko toga da li je godina počela 1. ili 14. Januara i koji badnjak će nas bolje ogrijati, onaj koji nalaže mitropolit Amfiholije ili mitropolit Mihailo. Ono u čemu se svi slažemo jeste da je siromaština zakucala na vrata svih i Crnogoraca i Srba, Albanaca, Muslimana, Hrvata, Bošnjaka, ali nije na vrata 5% “mladih, lijepih i pametnih”.

Doček Nove godine smo preselili iz hotela i restorana u fabričke hale i to ne u zagrijane, uređene i hale pune savremene opreme nego u hladne i prazne ali pune gladnih radnika vođenih, od strane DPS vlastodržaca, od izbora do izbora i dovedenih do bijede.

Kako nepromjenljiva vlast nije znala i nije htjela organizovati proizvodnju, pristupilo se zatvaranju fabrika i pogona, a opstanak stanovništva je organizovan na način što su se tražili donatori ili narodski rečeno što se prosio novac po svijetu.

Svjetske finansijske organizacije i strani donatori su vidjeli da bi “naši usrećitelji”, vrlo rado, htjeli da završe svoje političke karijere na ovaj način, te da se završetak njihovih političkih karijera poklopi sa njihovim biološkim krajem i to u poznim godinama.

S toga su odlučili da ih disciplinuju na način što su uslovili davanje kredita izradom dokumenta zvanog “Strategija razvoja i redukcije siromaštva u Crnoj Gori”.

Za izradu nacrta Strategije Vlada je sprovela nezavisna istraživanja, ne uključujući siromašne među Romima, izbjeglicama i raseljenim licima, i došla do podatka da u Crnoj Gori ima 36,4% siromašnih i 9,4% apsolutno siromašnih (čitaj gladnih), gdje se kao osnova uzima nutricionistička linija. To su podaci koji su prikupljeni u toku druge polovine 2002. godine, tj. prije uvođenja PDV-a, inflacije i harmonizacije carinskih stopa sa Srbijom.

Nakon tri mjeseca Vlada pristupa redefinisanju linije siromaštva za 8,5%, tj. sa 160,5 eura na 174,3 eura po osobi mjesečno. Obzirom da je u prvom nacrtu dokumenta Strategije navedeno da podizanje linije siromaštva za 20% rezultira povećanjem broja siromašnih za 100%, to znači da u skladu sa novom linijom u Crnoj Gori ima oko 345000 siromašnih građana ili oko 52%.

Kada se na ukupan broj siromašnih u Crnoj Gori doda i populacija Roma, izbjeglih i raseljenih lica (oko 40000) onda u Crnoj Gori imamo oko 400000 siromašnih (gladnih stanovnika) ili preko 60%.

Tako poražavajuće stanje u Crnoj Gori bilo je teško prezentirati domaćoj javnosti pa se Vlada odlučila da bez mnogo pompe usvoji Strategiju i proslijedi je Svjetskoj banci nadajući se da će doći do njene realizacije odobravanjem kredita.

Građani su prepoznali uzroke siromaštva i jasno ih naveli: neadekvatna ekonomska politika, kriminalna privatizacija, spora tranzicija, korupcija, monopoli, siva ekonomija, nepoštovanje zakona, nerazvijena infrastruktura, nezaposlenost…

Nije sporno da se iz ovog stanja može izaći oživljavanjem privrede, otvaranjem novih radnih mjesta, stimulisanjem razvoja preduzetništva, efikasnom privatizacijom uz adekvatne socijalne programe, poštovanjem postojećih zakonskih propisa, borbom protiv korupcije, ali je sporno kad se kao spasioci kandiduju oni koji su nas doveli u ovaj katastrofalan položaj.

Zaključak se sam nameće – međunarodne finansijske institucije i strani donatori nijesu tražili frizirane podatke o stanju crnogorske ekonomije već se tražio najširi konsenzus relevantnih faktora na izradi Strategije i to svih: političkih partija, institucija, nevladinog sektora kao i onih zbog kojih se sve ovo radi – siromašnih građana Crne Gore.

Naravno mora se voditi računa da će oni koji daju novac tražiti da se utvrde parametri pomoću kojih će se pratiti ostvarivanje navedenih ciljeva iz Strategije odnosno način trošenja odobrenih kredita.

Podgorica, 16. Januar 2004. godine

Azurirao: Aleksandar Aleksic

Nazad na kampanje

vrh