Istorijat
08.01.2002 godine
Poslanik Liberalnog saveza Crne Gore Mirjana Kuljak izrazila je sumnju
da brod "Azuro" namjerno nije isplovio
iz Barija za Bar 3. januara, kako bi se onemogucilo da ona prisustvuje
sjednici opstinske skupstine, na kojoj se raspravljalo o smjeni predsjednika
SO Podgorica Miomira Mugose
23.03.2002 godine
Sve do 14. marta ove godine Crna Gora je imala pravo na referendum o svom
državnom statusu i korišćenje tog prava zavisilo je samo od nje odnosno
od nas u njoj. Od trenutka potpisivanja Beogradskog sporazuma ona to pravo
više nema, a potpisnici Sporazuma vratili su
se iz Beograda pokušavajući da nas ubede da se u tom pogledu ništa nije
promenilo i da su, u stvari, s obzirom na okolnosti, oni postigli nevidjeni
uspeh. ( Prvo telefonsko javljanje g. Filipa Vujanovića, dok su ovde
čak i DPS-ovci još bili u šoku, a on rekao da se Crna Gora prvi put posle
1918. pojavljuje u svetu pod svojim imenom, jasno je govorilo da su rešili
da nas prave ludim: Slobodan M. iz Dejtona - strašan uspeh, otvara se
avionska linija Beograd-Banja Luka!)
09.04.2002. godine
Slavko Perović, povodom usvajanja Beogradskog sporazuma u SRCG
Nema državnika danas, na evropskom
kontinentu, nema državnika danas van Evrope, koji bi stavio potpis na
ono što je stavljeno u Beogradu i poslije toga došao da nas ubjeđuje da
je taj potpis pobjeda. Najmanje što smo očekivali, to je da gospoda
Vujanović, gospodin Đukanović, gospodin Marović podnesu ostavku. Oni moraju
da odu, a ovaj ću govor završiti porukom, kao što su oni došli na vlast
89. godine - dovoljno je, gospodo, da vi odete i Crnoj ce Gori odmah biti
lakše. Vaša užasna sjenka, vaša teška sjenka prekriva Crnu Goru vec 12
godina, i došao je trenutak, i došao je dan, da nam sunce grane, pa makar
i bez države
16.06.2002 godine
U toku prošlog vikenda objavljeno je nekoliko vijesti koje imaju veze
sa predsjednicom crnogorskog Parlamenta i njenim kabinetom, ali koje nijesu
imale veze sa istinom. Pošto se ovo ne dešava prvi put, primorani smo
da reagujemo pogotovo stoga što se, nasuprot ovakvoj pojavi objavljivanja
netačnih informacija o radu predsjednice Parlameta paralelno uporno izbjegava
objavljivanje njenih zvaničnih saopštenja, što je zakonska obaveza.
11.07.2002 godine
Naime, u pitanju je stranka (LSCG) koja od 77
poslanika u crnogorskom parlamentu ima samo šest, ali od tih šest (LSCG)
ima dve žene, od kojih jedna čak pokriva mesto predsednika Parlamenta.
I to je prvi put u istoriji Crne Gore da se na tom mestu nadje žena. Sve
ostale stranke u broju od 71 poslanika imaju samo 6 žena. Zatim, to je
stranka koja za predsednika svoje organizacije mladih ima ženu, koja od
20 ima tri žene predsednike opštinskih odbora i, najzad ta stranka je
na poslednjim lokalnim izborima dobila četiri gradonačelnika, od kojih
su dva - žene.
21.07.2002 godine
Poštovani gospodine Šider,
Obraćam Vam se u želji da Vas neposredno i potpuno informišem o situaciji
u Crnoj Gori, nastaloj poslije donošenja tri
zakona kojima je promijenjen način medijskog predstavljanja stranaka na
izborima, način upravljanja državnim medijima te nekoliko odredaba
izbornog zakona.
21.07.2002 godine
Predsjedniku Republike Crne Gore
Milu Djukanoviću:
Sa zabrinutošću sam primila najave ovlašćenih predstavnika Demokratske
partije socijalista da Vi, kao predsjednik Republike, nećete
potpisati ukaz o proglašenju tri zakona usvojena u Skupštini 18. jula
ove godine.
26.07.2002 godine
Press konferencija;
Dakle, tri zakona koje je ova skupština usvojila
18. jula ove godine predsednik Republike nije proglasio svojim ukazom
nego ih je vratio skupštini sa zahtevom da se oni ponovo razmotre.
Ovo je prvi takav slučaj, znači ovo je prvi put da je predsednik Republike
iskoristio ovo svoje ustavno ovlašćenje i ja, s obzirom na obrazloženje
koje je o tome dato i s obzirom na to o kakvoj se materiji radi, smatram
da je u pitanju akt zloupotrebe ustavnog ovlašćenja kojim predsednik Republike
pokazuje da i dalje ignoriše ulogu i značaj parlamenta i da želi da zakoči,
uspori i osujeti izvršenje volje parlamentarne većine. Legalno i legitimno
donošenje zakona u crnogorskom parlamentu nazivati aktom pravnog i političkog
nasilja, a paralelno ignorisati većinu u republičkom parlamentu te većinu
u opštinskom parlamentu Podgorice, znači raditi protiv demokratije u Crnoj
Gori.
27.07.2002 godine
Vesna Perović, predsednica parlamenta Crne Gore;
Pošto sam saznala da su do Liberalne internacionale
stigle informacije da su u crnogorskom parlamentu usvojeni izborni i medijski
zakoni koji mogu imati negativan uticaj na stabilnost Republike i šireg
regiona i pošto sam ostala zapanjena ovakvim kvalifikacijama i zaključcima,
želim da odgovorim na iznete sumnje zasnovane na potpunim i zlonamernim
dezinformacijama, kako bih doprinela potpunom i objektivnom sagledavanju
trenutne političke situacije u Crnoj Gori.
31.07.2002 godine
Povodom više puta ponovljene dezinformacije o sudbini tri medijska zakona
u čijoj su izradi učestvovali i stručnjaci Savjeta Evrope, primorani smo
da reagujemo dajući još jednom punu informaciju o tome.
Tri medijska zakona vlada je dostavila crnogorskom
parlamentu u trenutku kada je njegova sjednica već bila u toku, sa utvrdjenim
dnevnim redom koji se, po Poslovniku, nije mogao mijenjati.
03.08.2002 godine
Poštovani Gospodine Švimer,
Parlament Crne Gore usvojio je 18. jula ove godine izmene zakona o izborima
i medijskom predstavljanju stranaka u predizbornoj kampanji kojima se
pokušavaju otkloniti one odredbe koje su u dosadašnjim
izbornim procesima bile toliko podložne zloupotrebama da su omogućavale
nedopustivu i monopolsku prednost onim strankama koje su se nalazile u
vladi i koristile državne mehanizme za svoju izbornu promociju.
15.08.2002 godine
Javnosti je vec poznato da aktuelna predsjednica parlamenta, g-dja Vesna
Perovic, koja je na tom mjestu vec vise od godinu dana, nema
licno obezbjedjenje, a nema ni predvidjenu saobracajnu pratnju, iako
ne stanuje u Podgorici, nego redovno putuje iz Kotora radi obavljanja
poslova koje podrazumijeva ova odgovorna drzavna funkcija.
24.09.2002 godine
Otvoreno pismo predsedniku vlade Crne Gore, g. Filipu Vujanoviću;
Naime, poznata je stvar da je "Jugopetrol"
jedno od samo nekoliko uspešnih crnogorskih preduzeća koje pritom obavlja
tako značajnu delatnost da je njegova sudbina od izuzetnog interesa za
sve gradjane Crne Gore. Iz tih razloga neophodno je da proces njegove
privatizacije teče potpuno transparentno i uz vrlo strogo poštovanje svih
relevantnih zakonskih odredbi.
29.09.2002 godine
Strategija privatizacije "Jugopetrola"
morala je biti javni dokument o kojem bi se raspravljalo i u stručnim
krugovima van Savjeta za privatizaciju i Vlade. Privatizacija "Jugopetrola"
ostavlja trajne posledice na sve gradjane Crne Gore i pitanja manjinskih
akcionara /zaposlenih u preduzeću/ su, ipak, od manjeg značaja. Pitanja
o istraživanjima nalazišta nafte, metodologije utvrdjivanja cena nafte,
repatrijaciji profita i drugo, su od mnogo većeg značaja, jer se radi
o preduzeću koje je monopolist i za čije poslovanje svaka racionalna država
iskazuje poseban interes.
|