Slavko Perović - Porukom da se crnogorska opozicija ujedini oko pitanja ministarstva spoljnih poslova, Miodrag Vlahović poručuje da se opozicija treba ujediniti oko Lekića i time razotkriva stvarne namjere onih koji se zalažu za tihohodnu revoluciju zaboravljajući pri tome da LSCG nije formiran da bi bilo kome davao oproštajnice, već svoju energiju usmjerio za istinsko i stvarno rušenje sadašnjeg poretka u Crnoj Gori

(Cetinje, www.lscg.cg.yu, 26. Jun 1994. godine) - (Cetinje, www.lscg.cg.yu, 26. Jun 1994. godine) - Gospodin Miodrag Vlahović je bio jedan od mojih bližih saradnika. U intervjuu objavljenom u LIBERALU pored neospornih kvaliteta demonstrirao je i neke karakteristike koje su učinile da mu se zahvalim na uslugama. Ovim tekstom želim da oponiram njegovim stavovima, ne zato što oni imaju neku posebnu političku težinu ili zaslužuju neku posebnu pažnju, već radi podsjećanja da je g. Vlahoviću trebalo punih 14 mjeseci, dakle od kotrske skupštine LSCG-a, da pred licem javnosti, a posebno članovima i simpatizerima LSCG-a iznese svoje stavove i neke optužbe na moj račun, a da to nikada nije uradio u razgovoru sa mnom. Zahvalan sam mu, jer mi se konačno pružila prilika da javno odgovorim, pored ostalog i na neke neistine koje je uporno, 14 mjeseci, govorio na svim nejavnim mjestima, počev od vrha Podgoričke ulice, preko kafića, stanova... đe je god stigao, a ja nijesam mogao odgovoriti, jer nijesam bio prisutan. Zašto se tek sada odlučio za javnost, neka ostane njegovom malom tajnom.

Dakle, g. Vlahović ne voli što ministri LSCG-a nijesu i dalje u vladi. Ne volim ni ja, ali smatram da LSCG treba da bude prisutan u vladi samo na osnovu izbornog rezultata, a nikako na osnovu dobre volje DPS-a. Zna g. Vlahović da smo u vladu ušli kako bi, DPS-ovskom propagandom stravljenoj crnogorskoj javnosti stavili do znanja kako je moguće da vlast i opozicija sjede za istim stolom i razgovaraju, kao i zbog toga što je višestranačka vlada sama po sebi sugerisala da je krajnje vrijeme da se konstituše, ako ne vlada nacionalnog spasa, jer su narodna i radikalna stranka anticrnogorske stranke, a ono barem nekakva vlada građanskog jedinstva. Brzo smo shvatili da je višestranački sastav vlade puki dekor DPS-a. Na spoljnopolitičkom planu DPS je na račun višestranačke vlade i humanitarne diplomatije g. Lekića, prikrivao svoje ružno antidemokratsko lice. Strateški cilj mu je bio ostavljanje utiska bitne razlike u odnosu na autoritarni srpski režim, a posebno da nekadašnje ratne huškače predstavi kao borce za mir. Na unutrašnjem političkom planu DPS je htio da nas zloupotrijebi radi postizanja nekoliko ciljeva: da se zaboravi i marginalizuje uloga njegovih čelnika u AB revoluciji čije su posljedice uništile Crnu Goru; da se zaboravi njihova velika uloga u rušenju bivše Jugoslavije; da se zaboravi njihova uloga u uvlačenju Crne Gore u besmisleni rat za račun srpskog režima, a posebno da se pod prividom višestranačke vlade spriječi pokušaj svake demokratske promjene u Crnoj Gori i da se otupi oštrica opozicionog djelovanja.

Naivno je ili neznalačko, uvjerenje g. Vlahovića koje želi sugerisati, da sadašnja, de facto srpska zastava ne bi prošla na Vladi Crne Gore, da je LSCG u njoj i dalje imao svoja dva ministra, jer je glasanje bilo tijesno. A đe ti čuveni DPS - Crnogorci, poslanici i ministri s predsjednikom vlade na čelu, bijahu kad se o srpskom barjaku odlučivalo u crnogorskom parlamentu? Zašto, svi do jednoga, glasaše protivno volji njihovih đedova za srpski barjak nad crnogorskim glavama? Đe im bijahu ostavke, kao znak protesta? A đe su danas povodom još bezočnije prevare koja onaj časni crnogorski grb pretvara u brata blizanca sadašnjeg srpskog grba? S druge strane - ko je one osobe počastvovao ministarskim foteljama? Ko ih je doveo? Ko je, konačno, u najvažnijim segmentima crnogorskog društva - privredi, nauci, kulturi, obrazovanju i zdravstvu - razgranao čitavu mrežu srpskih izbjeglica velikosrpske orijentacije i crnogorskih posrbica, postavljajući ih na najodgovornija čvorišna mjesta, a koji zdušno rade da Crne Gore što prije nestane? Svi putevi odgovora vode prema neraskidivom prijateljstvu i istovjetnom političkom nervu Velike Trojice koji predstavljaju sam vrh DPS-a. Dakle, da su liberali ostali u vladi stvari bi ostale iste, ali bi DPS imao višestranačko pokriće za sve što čini, a čini uništenje Crne Gore. Da ne bi tome sramotnom činu bili saučesnici, izašli smo iz vlade, jer kada ste u vladi onda vršite vlast, onda više nijeste opozicija i jedini način da većini oponirate jeste da podnesete ostavku. Zbog instituta ostavke u srećnim zemljama padaju vlade. Nije valjda da ovo A iz ABC političkog kursa ne zna g. Vlahović? Zna, ali je priča namijenjena onima koji neznaju.

Vlahović, kao pobornik tihohodnog načina dobijanja suverene Crne Gore smatra da će eventualno ukidanje ministarstva spoljnih poslova nakon eventualnog Lekićevog odlaska u Rim, biti najozbiljniji atak na, kako kaže, crnogorsku državnost, što ne može proći bez ozbiljnije političke krize! Stvarno? Političku krizu na ovim prostorima nije izazavao jedan suludi rat, nijesu je izazvali nevini grobovi dvije stotine poginulih Crnogoraca, nije je izazavao pad zarada sa 1000DM (1990) na 15DM (danas), nije je izazvala hiperinflacija od, bez denominacije, 12o kvatriliona (broj sa osamnaest nula) posto u 1993.g., a kamoli da je izazove ukidanje jednog ministarstva inače, promjenom Zakona o vladi, već ukinute Vlade Crne Gore! Neće, jer će se i u tome činu, na osnovu glasine koja će se obavezno pojaviti, ponovo viđeti manevar onih koji se tihohodno bore za Crnu Goru! Vlahović ne vidi da aktuelni crnogorski trojac posredstvom humanitarne crnogorske diplomatije i glasinama, posredstvom čitave mreže ljudi koji su u tijesnim odnosima sa vladinim biznis - švercom, a bliski su ili su čak u opozicionim krugovima, usporava zrijevanje crnogorskog opozicionog bloka, odnosno njegovu samospoznaju koja će se desiti onog trenutka kada shvati da sudbina Crne Gore zavisi od njega, a ne od volje DPS-a ili sudbine bilo kojeg ministarstva. Da li i sam Vlahović doprinosi uspavljivanju kada za današnji crnogorski pravno - politički provizorijum koristi sintagmu crnogorska državnost? S druge strane, porukom da se opozicija ujedini oko pitanja ministarstva spoljnih poslova, Vlahović odašilje poruku da se opozicija ujedini oko Lekića, otkrivajući najnoviji blef tihohodnih stratega. Jasno, ministarstvo ćemo da branimo iz principijelnih razloga, a nikako zbog ministra Lekića.

G. Vlahović brani SDP od navodnih napada LSCG-a, a pri tome je član ove posljednje. To je njegovo shvatanje demokratije. Ako g. Vlahović napadom smatra puko konstatovanje činejnice da se SDP nalazi u parlamentu tzv. SRJ, onda smo ih napali, ali ne vjerujem da im je potrebna njegova odbrana. Otkriva Ameriku kada poučava da su poslanici SDP-a u tzv. saveznom parlamentu da tamo brane crnogorske interese, a ne da postignu samostalnost Crne Gore!? Kao da Vlahović žali što i on nije u saveznom parlamentu da malo pripomogne u odbrani crnogorskih interesa.

Prisustvom u tzv. saveznom parlamentu LSCG nije htio dati legitimitet jednom zločinačkom režimu koji je inastalacijom AB revolucije i njenim posljedicama, uništio Crnu Goru. Mislimo da bio bilo mnogo produktivnije da se DPS našla sama u tom cirkusu, sama - oči u oči sa SPS- om i ostalim šešeljima. Time bi DPS-ovcima bila izbijena mogućnost da su po potrebi Srbi, a po potrebi Crnogorci. Prisustvo SDP-a u tzv. saveznom parlamentu i njegova aktivnost spriječila je takav proces omogućavajući DPS-u lagodnu poziciju - ili mudrijaško ćutanje, ili ispraznu retoriku tipa Marović. S druge strane, odustanak SDP-a od beskompromisnog zahtjeva za suverenom Crnom Gorom, bitno pogoršava sudbinu Crne Gore na međunarodnom planu. Spoljnopolitički faktor, već umoran od užasa koje mu je priredio jugo-prostor, može mirne duše zaključiti kako su sve crnogorske parlamentarne stranke, osim LSCG za neki oblik zajedničkog života sa Srbijom. Računica je jasna - to su neki ekstremisti. Uostalom, već nas tako naziva g. Lekić u najnovijem intervjuu u Onogošt standardu. A mi znamo da je zahtjev za konfederacijom sa Srbijom neodrživ iz mnogo više razloga nego što je održiv zahtjev za ravnopravnom Crnom Gorom u federaciji sa Srbijom. Oba su, naprosto, smiješna. Jer, napomenuo sam u parlamentarnoj raspravi g. Sveti Maroviću, kako nije prirodno da u jednom sudu plivaju zajedno mala i velika riba, odnosno da će plivati dok velika ne ogladni.

Jednom diplomati sam, našu odluku da ne učestvujemo u radu tzv. saveznog parlamenta obrazložio sličnošću sa situacijom u kojoj vam neko ukrade pet miliona dolara, pa sa tim parama otvori vlastitu banku, pa vam drsko ponudi u njoj mjesto šalterskog radnika, pa vi prihvatite nadajući se da ćete unutrašnjim normativnim ustrojstvom banke nekada povratiti svoj novac. Neki pametni tu poziciju obrazlažu kao realpolitičku. Mi odgovaramo da realpolitičkije činjenice na ovim prostorima nije bilo od petvjekovonog turskog prisustva, pa su na nju Crnogorci odgovorili tehnologijom - četa mala, ali odabrana + neka bude što biti ne može. Zahvaljući toj formuli, petsto godina bili su slobodni, dok su Srbi, prihvatajući realpolitički koncept, petsto godina robovali. Prevedeno na jezik današnjih crnogorskih okolnosti to znači - građanski, demokratski otpor - svuda i na svakom koraku, svuda i u svakom trenutku svima koji se bore protv Crne Gore. Na kraju, krađa novca se prijavljuje policiji, a Crnogorci otimačinu vlastite države treba da prijave samima sebi, kao jedino nadležnim. Samo to može dati pozitivan rezultat.

Reklo bi se da g. Vlahović smatra da politički nastup LSCG do sada nije bio tolerantan u nacionalnom, konfesionalnom i građanskom smislu, da nije bio studiozan ni dostojanstven, da nijesmo imali odlike jednog, kako kaže, ozbiljnog i promišljenog, realističnog i pragmatičnog nastupa. Možda je Vlahović u pravu - vjerovatno su sve te mane učinile LSCG najvećom strankom građanske orijentacije na teritoriji sadašnje tzv. Jugoslavije. LSCG, recimo, ima više registrovanih članova, nego što je Građanski savez Srbije u Srbiji dobio glasova na posljednjim izborima. Takođe, LSCG je jedina respektabilna stranka navedene profilacije koju uočava spoljnopolitički faktor na ovom području. Pitam - đe je danas i đe je ikada bila Jugoslovenska narodna stranka čiji je ideolog bio g.Vlahović? Ostaće upamćena po tome što je na način blizak skandalu demonstrativno napuštila Savez reformskih snaga Jugoslavije uz obrazloženje da to radi nakon ulaska LSCG u pomenutu grupaciju kao nacionalističke stranke. Tada sam g. Vlahoviću rekao da će on, jednog dana, biti odličan liberal. Đe je danas mirovni pokret čiji je inspirator i vođa, takođe bio g. Vlahović? A đe je ikada bio Građanski forum Crne Gore, čiji je Vlahović bio član?

Pošto je završio odbranu SDP-a, Vlahović prelazi na odbranu P.E.N. centra, Crnogorskog udruženja nezavisnh književnika Crne Gore i Matice crnogorske, vjerovatno od mene, zaboravljajući pri tome da sam ja član sve tri organizacije i da ih vode meni dragi ljudi. Samo zlonamjerna, ili uspavana, ili samopravnosocijalistička svijest mogla je moje ukazivanje shvatiti kao napad. Ne bih ulazio u karaterologiju onih koji iz mojeg dobronamjernog ukazivanja, pokušavaju izvući politikantske poene. Nad Crnom Gorom se danas sprovodi neviđeni kulturni genocid. Ko mora tu činjenicu bukvalno svakodnevno da predočava kako domaćoj, tako posebno međunarodnoj javnosti. Ko mora bukvalno svakodnevno da ukazuje na pogubno djelovanje Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori koja vrši ogroman posao prevrednovanja kako faktičkog, tako i duhovnog prostora ovog podneblja? Ko mora stalno da ukazuje na veliki broj udžbenika iz kojih crnogorska mladost, uči falsifikovanu istoriju? Ko mora svakodnevno da ukazuje na pogubnu djelatnost ministra i ministarstva za kulturu Republike Crne Gore? Ko mora da ukazuje na etničko čišćenje crnogorskih nacionalnih institucija kulture? Ko mora stalno da ukazuje na uništavanje crnogorskog jezika itd., ako ne ove institucije uz sve materijalne i druge nedaće koje ih prate? Posao je ogroman, ali ne i nedostižan. Podsjetiću, David je praćkom pobijedio Golijata.

Vlahović je u pravu kada kaže da je nakon kotorske skupštine (maj 1993. g.) u LSCG -u došlo do kontrakcije. To je proces stezanja mišića od čije efikasnosti zavisi odbrana i napad u svakoj borilačkoj vještini. Od njega zavisi i gracioznost pokreta u plesu. Od njega u atletici zavisi sve. Tamo i motku trebate kontrahovati, da bi vas katapultirala preko letvice. U politici, to znači usnopiti energiju jednog pokreta, zaustaviti njegovu prirodnu entropijsku težnju da se razliva kao ravničarska rijeka. Dakle, spriječiti da svi raspravljaju sve na svim nivoima, a ne rade ništa. To je spriječio kotorski statut, koji je, kako veli Vlahović, doveo do prećerane centralizacije. Čini mi se, da bi kotorski stepen centralizacije sasvim odgovarao Vlahoviću, da je, kojim slučajem, izabran za podpredsjednika stranke. Odgovarao bi mu na isti način kao kad je, odmah nakon prijema u LSCG, centralistički postavljen za člana Predsjedništva koji je zadužen da vodi spoljne poslove stranke; odgovarao bi mu na isti način kad mu se ime centralističkim manirom našlo na poslaničkoj listi. Ni glasa tada od demokrate Vlahovića iako postupci nijesu bili u skladu sa tadašnjim Statutom, već su urađeni na osnovu povjerenja koje mi je ukazao tadašnji sastav skupštine i Predsjedništva stranke.

A evo kako Vlahović hoda kroz institucije stranke. Već mjesecima gotovo da ne dolazi na sastanke poslaničkog kluba, pa se može reći da u parlamentu zastupa sam sebe. Dva puta je doveo stranku u nepodnošljiv položaj samoinicijativnim svojim nastupima. Prvo, kada je oko INDOK centra Tivat, u ime kluba podržao prijedloge podpredsednika vlade Republike Crne Gore g. Žike Žižića u vezi sa ovim slučajem i drugi put kada nas je gurnuo u zicer poziciju prema narodnjacima potpuno nepotrebnim insistiranjem da se jedna tačka dnevnog reda, koju je predložio LSCG, spoji sa tačkom dnevnog reda koju su predložili narodnjaci, pa su ovi potonji terajući šegu sa LSCG to najmanje pet puta odbijali.

Poslanički klub je oformio posebnu delegaciju koja je g. Vlahovića molila da se vrati radu u klubu. To su radili i nebrojeno puta pojedini članovi kluba. Delegacija mi je prenijela da bi bilo dobro da g. Vlahovića pozovem na razgovor, jer on drugačije neće doći. Pred cijelim poslaničkim klubom zamolio sam g. Vlahovića da dođe na razgovor. Obećao je, a nije se pojavljivao. Čuli smo se telefonom radi ponavljanja iste molbe. Nije se pojavio. Prije dva mjeseca obavijestio je poslanički klub da priprema veliki tekst o demokratizaciji LSCG. Generalni sekretar ga je obavijestio da bi taj tekst trebalo objaviti u LIBERALU. Tekst još čekamo.

Vlahoviću ne smeta da održava diplomatske kontakte koje je stekao kao član LSCG-a zadužen za spoljne poslove, ali o njima ne izvještava stranku. Ne smeta mu što je poziv upućen LSCG-u da prisustvuje kongresu Liberalne internacionale, mjesecima ostao u njegovoj fioci pa zbog toga se na kongres nije otišlo. Vlahoviću smeta tekst na trećoj strani LIBERALA jer je, navodno, psovački. A evo kako g. Vlahović službeno komunicira u stranci (viđi anterfile). Na sve tribine na koje je bio pozivan da učestvuje nakon Kotora, nije se pojavljivao. Nije se pojavio gotovo ni na jednoj opštinskoj konvenciji koje smo nakon Kotora imali, a na koje je bio pozivan. Ko se ponaša na opisani način - samo onaj ko sebe želi da pretvori u slučaj toliko važan da LSCG prestane da se bavi svakodnevnim poslovima, već se posveti razmatranju slučaja.

Vlahoviću smeta što je stranka centralizovana iako zna da je današnji Statut LSCG-a gotovo bukvalni prijepis Statuta Liberalnih demokrata Velike Britanije (8o%). U Kotoru je, povodom usvajanja Statuta, rečeno da ako želimo Evropu u Crnoj Gori, moramo je prvo institucionalno uvesti u LSCG. Ili g.Vlahović misli da smo trebali uzeti Statut Predsjedništva SSOJ-a čiji je on bio član?

Vlahović ne govori istinu kad kaže da je smijenjen, a pogotvu ne telefonskim naređem. Nakon kotorskog istupanja g. Vlahovića sa iskrenim žaljenjem sam shvatio da moja saradnja sa njim više nije moguća, jer su se slične situacije ponavljale nekoliko puta prije Kotora. Karakterisala ih je puna naša saglasnost u kancelariji i Vlahovićevo suprotstavljanje toj saglasnosti u prvoj narednoj situaciji pred trećim(a) ili na javnoj sceni. Saglasnost je bila postignuta i oko Statuta. Na glavnom odboru stranke međutim, g. Vlahović mu je bio glavni protivnik. Pozvao sam g. Vlahovića na razgovor i rekao mu da takvo ponašanje više neću tolerisati. A onda se desio Kotor. G. Vlahović se danima nakon njega nije pojavljivao u sjedištu stranke. Imao sam ljudsku obavezu da g. Vlahovića obavijestim o mojoj odluci, utemeljenoj na odredbama Statuta, da ga više ne želim kao saradnika. Učinio sam to telefonom, a kako bih drugačije, kad se nije pojavljivao.

Vlahovićev nastup u Kotoru nije nikakva demokratija.To je čin ili poptunog političkog dilentatizma,ili političkog sljepila,ili zlonamjere.U posljednjoj varijanti tako se ponaša političar koji preko leđa vlastite stranke ima namjeru da doprinese vlastitoj afirmaciji metodom nanošenja štete stranci isključivo zbog:njenog cijepanja na frakcije;napuštanja stranke;osnivanja nove stranke ili zauzimanja tzv.nezavisne pozicije.Za svaki ovaj čin treba iscrpsti energiju ipak iz činjenice pripadnosti stranci,jer se je u sebi nema u potrebnim količinama.Podsjetiću - što je bio u smislu afirmacije g.Vlahović prije ulaska u LSCG? A što je postao nakon ulaska u stranku koja mu je otvorila sav svoj prostor do zadnjeg milimetra,i ne samo njemu,već svima? Eto, to je model rada u toj centralističkoj stranci čiji se centralizam satoji u insistiranju na punoj autonomnoj kreativnosti i samoinicijativi članova u skladu sa statutarnim odredbama.

Vlahovića su u Kotoru, a posebno nakon njega, podhranjivali tihohodni đinđizatori crnogorske opozicije, oni koji hoće čitavu opoziciju, a posebno LSCG, podvesti interesima DPS-a. Oni su zloupotrijebili temperament g. Vlahovića u Kotoru, ostajući sve do danas u sjenci misleći da su nevidljivi. Možda on to jednog dana i shvati.

Na kraju, da je LSCG zaista demokratska stranka, već odmah nakon kotorske skupštine g. Vlahović je trebao biti udaljen iz stranke. Posebno je to trebalo biti učinjeno radi njegovog ponašanja u stranci u posljednjih 14. mjeseci. I da se razumijemo - nikako radi samog Vlahovića, već radi vraćanja u život poštovanja principa i osjećanja odgovrnosti za učinjeno, bez obzira da li je učinjeno najmerno ili ne. LSCG još uvijek nije demokratska stranka. Ali, postajemo to svakim danom sve više i više...

Cetinje, www.lscg.cg.yu, 26. Jun 1994. godine

vrh

Copyright © Liberalni savez Crne Gore, 2003