Liberalni savez Crne Gore
Predsjednik LSCG Slavko Perović
Skupština Republike Crne Gore
Podgorica, 25. Januar 1994. godine

Dame i gospodo,

Možda će zvučati neobično, ali mislim da raspravu o ovom naoko ekonomskom programu treba početi jednim traktatom o slobodi, jer ovakav nazovi ekonomski projekt može da ponudi na razmatranje isključivo jedna svemoguća i svemoćna pa samim tim jedna potpuno neodgovorna vlast. Neodgovorna prema onima koji će taj program ocijenjivati, neodgovorna prema onima na koje će ovaj program ostaviti najrazornije posljedice, neodgovrna dakle, prema svojem biračkom tijelu koje takođe pati, jer smo svjedoci da članovi demokratske partije socijalista pate, da pate članovi i Liberalnog saveza i srpske radikalne i narodne stranke, pati svaki građanin Crne Gore, a u tu patnju doveli su nas politički projekti zasnovani na velikim falsifikatima velikim zabludama sa kojima su se majstori ovog zla poigrali uvjeravajući nevini narod kako je mlijeko zapravo crno, vedar dan ravan gradonosnoj tuči, uvjeravajući sve nas kako je pustinja zelena oaza itd. Suština je da ovakav ekonomski nazovi projekt može ponuditi na raspravu jednom kvazi tijelu, kakvo jeste ovaj parlament koji nije predstavničko tijelo slobodnih građana Crne Gore jedna suštinski tiranska, autokratska vlast kojoj apsolutno nije briga što se misli o ovom ili onom projektu i koje su posljedice njegovog sprovođenja.

Nije njoj briga što o ovom projektu misli i njeno najšire depeesovsko članstvo, nije je briga što o njemu istinski misle i članovi ovog parlamenta koji su članovi DPS-a. Ona ima jedinu brigu da obezbijedi poznatim mehanizmima da se 43 tastera uključe kad to bude trebalo, ona to naziva demokratskim legitimitetom. Da skratim, ovakav projekat se može ponuditi samo onom narodu koji nije slobodan, koji je sputan, koji nema načina da se brani i odbrani koji je svezan, a svezani se može i udariti i poniziti. Diktature modernog doba znaju da su mehanizmi za sputavanje jednog naroda uništavanje institucija koje štite slobodu štampe, slobodu političkog djelovanja i javnosti, privatnu imovinu i život građana. Te institucije su uslov svakog, a pogotovu ekonomskog prosperiteta svake moderne države, svakog modernog civilnog društva. Treba odmah reći da danas egzistiraju i druga društva, ali su ona na margini današnjih globalnih tokova, ona su danas van svijeta, ona su danas tamo daleko, sa Crnom Gorom. Ekonomski prosperitet je dakle, uzročno vezan sa slobodom kao takvom, a sloboda je pod bilo kojim uslovima, blagoslov, vlast i kad je najbolja je tek nužno zlo, a u najgorem je nepodnošljiva.

Zaista, samo vlast koja je nepodnošljiva, poslije toliko promašaja, proigranog povjerenja i ne znam čega sve ne, zaista samo diktatorska i bezobzirno neodgovorna vlast može ponuditi ovakav projekt. Ta vlast je antinarodna. To mi ne kažemo sa prizvukom uvredljivosti niti bijesa. Jednostavno konstatujemo dijagnozu zapisanu u svjetskoj literaturi. A mi baš kao što ljubimo znanje, kao što ljubimo slobodu, kao što ljubimo svijet, ne ljubimo lance. Skinućemo ih, budite uvjereni, jer mi znamo kako.

Dakle, ovaj program neće postići osnovne ciljeve radi kojih se i sačinjavaju svi ozbiljni ekonomski programi. On neće smanjiti nezapošljenost, povećati proizvodnju i efikasnost rada. On neće vratiti funkciji 523 ugašene ćelije aluminijumskog kombinata. On neće vratiti okeanima svijeta 42 crnogorska prekookeanska broda, on neće vratiti proizvodnu buku u hale Radoja Dakića, on neće vratiti proizvodnju specijalnih čelika u nikšićkoj željezari, on neće vratiti strane turiste na izazovne crnogorske plaže, on neće zaustaviti divlju sječu crnogorskih šuma, on neće vratiti bolnicama ljekove i stručni kadar, on neće obezbijediti grijanje školama i domaćinstvima, on neće jer zbog toga nije ni sačinjen.

On hoće uništiti svaku privatnu inicijativu i preduzetništvo, on hoće uništiti i samu pomisao na privatizaciju kao jedinog puta ka Crnoj Gori kao otvorenom ekonomskom prostoru i Crnoj Gori kao bogatom društvu. On nam želi izbrisati i samu ioluziju o mogućnosti izlaska iz ovog civilizacijskog ćorsokaka iz ovog civilizacijskog sloma, on je postavljen kao velika super prevara iza koje stoji naše potpuno utamničenje, naša albanizacija, naša enverhodžizacija on je velika priprema za uvođenje vanrednog stanja, za uvođenje radnih obaveza tokom kojih bi morali proizvoditi bunkere kako je to radio do skora naš prvi komšija rođeni ideološki, politički sabrat naših današnjih velikih vođa, Enver Hodža.

Dakle, očigledna namjera ovog programa je kupovanje vremena za one separatističke snage oličene u sadašnjoj aktuelnoj crnogorskoj i srpskoj vlasti koje su nas separirale od čitavog svijeta i za to, prirodno, moraju snositi odgovornost. Ti srpski i crnogorski separatisti nas ne mogu izvući iz ovog čuda u koje su nas gurnuli, njima to i nije namjera. Njima je namjera da nas u čudo još dublje gurnu jer samo im to može produžiti ostanaka na pustoj vlasti. Međutim, vrijeme kupovanja vremena je daleko iza njih. U Crnoj Gori i Srbiji više se ništa ne može kupiti, pa ni vrijeme. Jer, sve je stalo, baš kao što su zauvjek stali oni depeesovski konji u trku na predizbornim plakatima tadašnjih nazovikomunista koji poručiše kako godine počinju januarom i ne slagaše nas. Od tog januara, proljeća više u Crnoj Gori nema, a u nekim nesretnim crnogorskim kućama ostaće vječita zima.

Zato, po ko zna koji put poručujemo vam, mi koji vas nijesmo lagali jer mi to ne znamo kako uraditi sopstvenom narodu, da izlaz postoji, ali on zahtijeva primjenu ne samo pozitivne ekonomske prakse, već i ostvarenje, prije svega, sasvim drugačijeg političkog ambijenta. Ovaj postojeći, ratni, mora se zamijeniti demokratskim, a to podrazumijeva uspostavljanje slobode štampe, slobodu političkog djelovanja i javnosti, pune zaštite privatne imovine i života građana. Ovo je preduslov da bi se Crna Gora mogla integrisati u svjetsku zajednicu i postati član relevantnih međunarodnih institucija iz koje su je isključili crnogorski i srpski separatisti.

Bez obzira na sve, izlaz postoji, moramo vjerovati u njega istom snagom kojom moramo uskratiti legitimitet ovoj vlasti, a ona ga je izgubila onog trenutka kad je Crnu Goru povela putem katastrofe...

Jer, ako je bila namjera da se sa ovim programom kupi neophodno potrebno vrijeme za one koji su na vlasti, ono se neće moći kupiti, jer je jednostavno stalo. Ako je bila ideja da se pored danka u krvi ponovno i po ko zna koji put uzme namet na vilajet radi finansiranja rata, ni to ne može proći jer raja više nema hljeba, a kamoli para. To što ima, sklonila je poučena svim mogućim Dafinama, Jezdimirima, Ken Stanojevićima itd.

vrh

Copyright © Liberalni savez Crne Gore, 2003