Slavko Perović - Ulazite u salu u kojoj se održava književno veče, svira klasična muzika crnogorskih autora, a na svakom stepeniku do sale stoji čovjek u maskirnoj uniformi sa teškim pancirom i kalašnjikovim preko prsiju. Na tu manifestaciju pozvali smo ljude iz svih naših odbora, pa je tako došao i predsjednik našeg odbora iz Berana, na povratku kući zaustavila ga je grupa specijalaca te njega i još jednog Muslimana brutalno pretukla

(Podgorica, Istok, 15. Maj 1994. godine) - Ovih dana se najviše govori o Vašoj izjavi na zasijedanju crnogorskog parlamenta na Cetinju kada ste više puta ponovili poziv ministru policije na dvoboj. Građanstvo, bez obzira na politička opredijeljenja, izražava divljenje Vašoj hrabrosti. Da li Vas je poslije izjave imalo strah, da li ste se pokajali, i šta ako Pejaković prihvati dvoboj. Koje bi oružje predložili i koje mjesto obračuna? Ako pobijedite g. Pejakovića, ko bi mogao biti Vaš sljedeći potencijalni suparnik?

- Krajem mjeseca prošle godine, dakle 29., 30. i 31. oktobra LSCG je na Cetinju organizovao jednu veliku i sjajnu kulturnu manifestaciju pod imenom DANI KRALJA NIKOLE. U okviru te manifestacije održano je više programa koji su imali cilj da vrate sjećanje na kralja Nikolu kao diplomatu, državnika, zakonodavca, vojskovođu itd. pa je tako u sali IVANA CRNOJEVIĆA održano veliko književno veče na kojem je govorena poezija i govoreno o poeziji kralja Nikole. U posebnom programu govoreno je o međunacionalnim odnosima u Crnoj Gori u njegovo vrijeme. Organizovana je izložba izdanja crnogorskog P.E.N.-a, a takođe i veče prognanika Jevrema Brkovića. U posebnom programu govoreno je o posljednjim kraljevim danima, a 31., povorka od nekoliko hiljada ljudi položila je vijenac na njegov grob, grob kraljice Milene i grob gospodara Ivana Crnojevića koji je sahranjen u istoj crkvi. Iako se radilo o kulturnoj manifestaciji prvoga reda, Cetinje je tih dana, na što se u posljednje vrijeme naviklo, bilo okupirano od strane desetina i desetina specijalaca MUP-a Crne Gore. Zaista je to trebalo doživjeti-ulazite u salu u kojoj se održava književno veče, svira klasična muzika crnogorskih autora, a na svakom stepeniku do sale stoji čovjek u maskirnoj uniformi sa teškim pancirom i kalašnjikovim preko prsiju. Pa, kažem, srećna vam antibirokratska sloboda Crnogorci, zaslužili ste je! Jasno, kao na svim našim skupovima, sve je prošlo bez i najmanjeg incidenta mada se on tolikim prisustvom policije očigledno želio isprovocirati. O svemu tome, o svim tim događanjima na Cetinju, televizija Crne Gore nije dala ni sekund slike, radio ni sekund tona, Pobjeda ni rečenicu. Na tu manifestaciju pozvali smo ljude iz svih naših odbora, pa je tako došao i predsjednik našeg odbora iz Berana. Na povratku kući, na petom ili šestom kilometru od Cetinja zaustavila ga je grupa specijalaca te su njega i još jednog Muslimana brutalno pretukli, a jednog postarijeg čovjeka, Crnogorca, ostavili nedirnutog u kolima. Tukli su ih samo zato što su Muslimani, Turci, kako su bezočno izjavili na kasnijem disciplinskom postupku, nakon čijeg okončanja su im, u sred dvorišta MUP-a, istutnjeli šaržer metaka iz pištolja iznad glava, tek toliko kako bi potvrdili Marovićevu tezu o današnjoj Crnoj Gori kao državi reda i mira, sloge i ljubavi, o Crnoj Gori kao građanskoj državi koju je, eto, napravio DPS. Tako pretučeni došli su u moju kancelariju. Sjećam se da je bila sjednica parlamenta, sjećam se da sam je morao napuštiti, sjećam se kako su bespomoćni i krvavi ležali na jednom trosjedu... Po meni, to je bio dovoljan razlog da ministar policije promptno reaguje, da te uniformisane huligane suspenduje, da protiv njih pokrene ne disciplinski, već krivični postupak itd. Kako od svega toga ništa od strane ministra nije ponuđeno, kako sam, jer se radilo o gostima u kući LSCG-a, a za nas je gost svetinja, to doživio kao udarac na vlastiti obraz, kako sam shvatio da je onaj ko se osjeća građaninom, a ne pripadnikom čopora, u današnjoj Crnoj Gori potpuno nezaštićen u smislu dobijanja satisfakcije putem suda ili ne znam čega sve ne, kako sam shvatio da smo djelovanjem takvih ministara i politike koja ih je dovela gurnuti u dubine srednjeg vjeka, tog dana sam izazvao na dvoboj, kao srednjovjekovnu instituciju, ne samo ministra policije, već čitavi paradržavni, ratnohuškački, ogavno demagoški, poltronski i podanički i ne znam kakav sve ne, sadašnji sistem u Crnoj Gori. Protok vremena od oktobra do danas govori da od tog čina nijesam činio politikantsku paradu kakvu je pokušao na posljednjoj sjednici parlamenta da učini ministar. Ja sebe smatram odgovornim i ozbiljnim čovjekom i da se meni kojim slučajem desilo ono što se sve u profesionalnom smislu desilo i dešava ministru, ja bih odavno podnio ostavku. Ali on neće, niko ga ne smjenjuje od onih koji nama drže lekcije u parlamentu, i moramo se zamisliti zašto je to tako.

Između rukovodstava Narodne stranke i LSCG-a ovih dana se vodi rat putem izjava i saopštenja, a posebno je bilo riječi o odnosu narodnjaka prema Muslimanima. S druge strane, dr Šefket Krcić nam je rekao da Muslimani sumnjaju u iskrenost borbe LSCG-a za njihovo pitanje. Neke Muslimane je pokolebalo to što Vaš brat, predsjednik Crnogorske stranke, ni malo ne simpatiše Muslimane.

- Bojim se da se Narodna stranka nalazi u nekoj maloj krizi. Mislim da su počeli gubiti članstvo, a u onome dijelu što ostaje, vidljiva je podjela na jedno, uslovno rečeno, liberalno krilo koje se zalaže za očuvanje makar nekakvog oblika državnosti Crne Gore koji bi im, u slučaju federativnog uređenja Velike Srbije, ipak omogućavao u administrativno-birokratskom smislu, skok u Beograd i tamošnje ostvarenje dedinjskog sna. Taj san su sinekure-profesure, doktorati, akademijske titule, titule najzaslužnijih Srba, stanovi, vile, bazeni, školovanje đece vani, ambasadorska mjesta-jednostavno, sve privilegije već viđene u komunističkim vremenima, pa i nešto više. Ovo krilo se, u političkoj tehnologiji ostvarenja tog sna, ne razlikuje od onog dijela crnogorskih komunista kojemu je to bio osnovni motiv političkog angažmana, s tim što su u ideološkoj varijanti, velikosrbi. Drugo krilo naginje radikalima, naginje potpunom brisanju čak i folklornog oblika neke crnogorske državnosti. Kilibarda će biti na velikim mukama, jer je njegova pozicija contradictio in adiecto - dakle, ne može se sa velikonacionalnih temelja biti demokrata, pa bili oni i velikosrpski. Opet, mi ćemo Narodnu stranku, kao i svaku drugu, podržati u svakom trenutku kada njezini predlozi zasluže našu pažnju, podržaćemo i tu latentnu, uslovno rečeno, demokratsku struju u njoj. U parlamentu odlično sarađujemo shvatajući da nam je glavni protivnik DPS. Inače, Narodna stranka i treba da bude potpuno zadovoljna - sve vitalne programske odrednice utapanja Crne Gore u Srbiju, njenog državnog, kulturnog, ekonomskog i svakog drugog oblika brisanja , već je uradio DPS. Borba između njega i Narodne stranke je samo borba za vlast. Da je LSCG, kojim slučajem, imao svoj DPS i da je taj DPS postigao ovakve rezultate, ja bih istog časa pošao u političku penziju.

- Što se tiče g. Krcića iskreno se nadam da nije u pravu. Nekim konatarovskim potezima u odnosu na LSCG, kada je jednu trgičnu smrt u reviji Sandžak pokušao iskoristiti protiv LSCGa, on je izgubio svaki kredibiltet . Što se tiče Crnogorske, ona je mogla poremetiti odnos prema LSCGu, ali sam uvjeren da je principijelnost LSCGa prebrodila i to iskušenje.

Berlinski Tagescajtung je zaista objavio Vašu izjavu sljedeće sadržine Naš odnos prema Srbima može da se poredi sa odnosom Austrijanaca prema Njemcima. Mi jesmo, do duše, Srbi, ali prije svega smo Crnogorci. Da li ste Vi to zaista rekli, ili zapadna štampa voli da dezinformiše javnost?

- Radi se o očiglednoj omašci - zašto bih ja to govrio toj novini, a ne u Crnoj Gori, kada bi mi takva izjava iz srpskog bloka donijela određeni broj pristalica. Ne. Ja znam, pročitavši gotovo sve što je naškim jezikom pisano o Crnoj Gori, da su Crnogorci narod nesrpskog slovenskog porijekla, jer da su porijekla srpskog, oni bi i danas bili Srbi. Da je u Crnu Goru nakon Kosova došao neki srpski zbjeg, uzimajući u obzir kako su Crnu Goru, po toj legendi, odmah konstituisali kao slobodnu državu - koji bi ih to faktor mogao prinuditi da budu Crnogorci srpskog porijekla i da svoje primarno ime potisnu u drugi plan. Oni bi se još više - sjećajući se stare domovine, živeći kao slobodni ljudi, živeći u novoj slobodnoj srpskoj državi - osjećali Srbima. Nazvali bi je, na primjer, Nova Srbija. Sigurno ne bi mijenjali svoje slavno srpsko ime, za geografsku odrednicu Crna Gora. Jer, molim vas, po toj tezi, u Crnu Goru je došla sve sama srpska vlastela, dakle onaj pismeni i kulturni sloj koji upravo čuva osjećanje pripadnosti narodu. S druge strane, apsolutno nema ni jedne arhivske potvrde o bilo kakvom doseljavanju u Crnu Goru, osim onih Njegoševih tvrdnji koje mu je ulio u glavu Sarajlija kao poznavalac Garašaninovog projekta. Naprotiv, kada su Crnogorci osnivali naseobine po Srbiji, kao recimo, Kosijerić i mnoge druge, nijesu im davali imena tipa Srbinje, već su im davali imena iz svojeg starog kraja. Tako je isto i sa svim narodima u sličnim istorijskim pozicijama. Samo se Crnogorci u svakom pogledu vlastitog bića žele napraviti kao izuzetak, a sve u svrhu njihovog nestajanja.

Svojevremeno ste izjavili da će sve žene Crne Gore glasati za Vas. Na čemu ste zasnivali takvo mišljenje? Sociolozi smatraju da se zaostalost naših žena vidi i po tome što ih fasciniraju ljudi od vlasti.

- Da, to je bila šala na kraju jednog napornog i suvoparnog TV FORM-a. Svi su to shvatili kao šalu, pa i oni koji su po nalogu pokušali da je okrenu protiv mene i LSCG-a. Ali, kao i mnogo toga, nije im pošlo za rukom. S druge strane, veliki broj žena se nalazi u LS-u, a raduje me što još veći broj jesu naši simpatizeri. Inače, podsjećam vas, da je upravo evropski liberalni pokret predstavljao onu političku i moralnu snagu koja se izborila za emancipaciju žena. U našoj stranci zalažemo se da žene dođu do što većeg izražaja i uvjeren sam da će se , prilikom dorada našeg statuta u njemu naći mjesto klauzula po kojoj će precizno biti određen neophodan broj žena u svakom tijelu naše stranke. U našem poslaničkom klubu, gospođa Stanka Vučinić daje izvanredan doprinos uspješnom radu ovog tijela. Takođe, sekretar za pitanja žena u našem Izvršnom odboru, gospođa Nada Bukilić, nalazi se na dobrom tragu uspješne animacije žena kako u tako i van stranke. Žene moraju biti što čvršće vezane uz politiku, radi budućnosti svih nas. Sjećam se da sam ženama, majkama, sestrama još u decembarskim izborima l990. g. poručio da glasaju za nas, jer će ih DPS odvesti u rat, u tugu, u glad… Nijesu povjerovale, a zaista, bilo je teško povjerovati...

- Ako se zaostalost bilo koga može mjeriti fascinaciojom prema ljudima na vlasti, po tom kriterijumu bi crnogorski muškarci spadali u red najzaostalijih na svijetu, jer njihov poltronerijski odnos prema ljudima na vlasti, kao i idolopoklonički kada zasjednu makar i na tapacirani škanj, zaista je bez premca...

A šta je sa Crnogorcima? U kojoj su mjeri oslobođeni predrasuda o ženi kao o svom bračnom posjedništvu, što je sa njihovim predstavama o erotici? Da li je erotska komunikacija između prosječnog Crnogorca i prosječne Crnogorke dovoljno slobodna i kultivisana?

- Mislim da je žena u vremenima klasične Crne Gore bila posebno poštovana i posebno zaštićena pažnjom i ljubavlju iako je obavljala teške poslove, što je proizilazilo iz patrijarhalne strukture tadašnjeg društva kao i njegovog ratničkog karaktera. Rijetko đe je tako bio razvijen kult majke i sestre, te odnos između sestre i brata, kao u nekadašnjoj Crnoj Gori. Žena je bila i slušana prilikom donošenja značajnih odluka po sudbinu familije i pored toga što je domaćin to rijetko sam sebi priznavao. Na kraju, sjetimo se kakav je uticaj imala knjeginja Darinka na knjaza Danila ili kraljica Milena na kralja Nikolu prilikom donošenja odluka važnih za Crnu Goru. Kakve su sve uticaje vršile na kralja Nikolu njegove šćeri itd. U takvoj Crnoj Gori nije postojala svijest o bračnom posjedništvu. Takvo poimanje je karakteristično za društvo koje se nalazi u moralnom sunovratu, kao što se Crna Gora našla nakon 1918. Tada je, zahvaljujući brojnim i po Crnogorce nepojmljivim postupcima brutalnosti srpske soldateske čak i prema ženama, konačno uništen , inače već načeti tradicionalni moral. Tada je u Crnu Goru uvezena psovka kao znamen nove epohe koja je došla, a kao način ponašanja uvezena je prevara, podvala i laž. Ali sve to, kao i brojne nedaće koje su tek slijedile, ipak nijesu uništile zlatnu žicu odnosa prema ženi. Kakav je bio kult žene najbolje odslikava činjenica da su prilikom zauzeća Dubrovnika od strane Crnogoraca i Rusa 1804. g. dubrovčanke bježale kod Crnogoraca jer su znale da neće biti silovane, već će biti poštovane. Kozaci i Rusi silovali su sve što im je došlo pod ruku...

- U jednom traumatskom vremenu koje Crna Gora živi mora biti traumatična kako erotska, tako seksualna i svaka druga komunikacija. Ona je tačno onoliko kultivisana, odnosno traumatična u onoj mjeri u kojoj nas ubjerđuju da je Crna Gora ekološka država, a mirno posmatraju kaka nam se omladina truje drogeom. Ona je slobodna i kultivisana u onoj mjeri u kojoj se sav dnevni, muzički, informativni, politički i svaki drugi kič, koji nam se slapovima survava u naše duše, može smatrati istinskim ostvarenjem...

Neki čitaoci, pa i neki političari, zamjerili su ISTOKU zbog par golišavih fotografija. Mi, međutim, mislimo da đe postoji strah od ljudskog tijela, od slobode nema ništa. Da li se u tom pogledu slažete sa nama (naravno, put za razgolićavanje predrasuda koje su vjekovima opterećivale oblast erotskog hipokrizijom, nije samo u objavljivanju takvih fotografija)? Čini nam se, međutim, da se dogmatizovana svijest, bilo koje ona boje bila, suprotstavlja i najmanjem pojavljivanju ičeg erotskog u javnosti?

- Potpuno se slažem sa vama, ali se istovremeno čudim vašem čuđenju - kako tražiti razumijevanja za ljudsko tijelo, kad se mirno posmatralo uništavanje čitavih gradova, ubijanje na desetine i destine hiljada civila, patnje majki, sestara, đece... osnivanje koncentracionih logora. Ne, vaše fotografije su pravo osvježenje...

Slažete li se sa gospodinom Kilibardom koji je za naš list rekao da političari koji su meki u gaćama vode tvrdu politiku, da su do pojasa prepotentni, a od pojasa impotentni?

- Gospodin Kilibarda je jako duhovit čovjek, što ja kod njega posebno cijenim. Na tu temu bi se, uz načelnu saglasnost, moglo napraviti i niz drugih varijacija. Za ovaj prostor bi moglo biti karakterističnije da upravo oni koji su od pojasa prepotentni, pokazuju potpunu impotentnost sive moždane mase. Pokazuju se da u politici djeluju isključivo sa pozicija strasti, inata, sile-da su im mozak, razum i sve ono što iz ovih kategorija proističe, potpuno nepoznati, da se ponašaju u nekom transu u kojem se nađe tetreb kad je u ljubavnom zanosu. Oni i jesu u ekstazi, jer svi žele da se po svaku cijenu uvuku svome vođi, zato gaze sve pred sobom, bjesomučno i histerično... Moglo bi se reći da je takvo ponašanje znak nikada adekvatno potrošene energije koju akumulira, kako bi Kilibarda rekao, prepotentnost od pojasa. Prisustvujemo, dakle, naporu, da se ta energija potroši na pogrešnom mjestu radi čega se, jer se radi o glavi, dobija duhovna sida...

Pronalazač životne, kosmičke, seksualne nergije Vilhelm Rajh tvrdi da kultura ne samo da potiskuje, već i da blokira seksualnost, odnosno da blokirana seksualnost vodi ka totalitarnim ideologijama i diktaturama?

- Da, može se reći da je to jedna od bitnih komponenti koja karakteriše, a prethodno i uslovljava stvaranje totalitarnih društava koja, u sprezi sa crkvom, žele od seksa, da ne kažem ljubavi, načiniti jeres podložnu javnom progonu, etiketirajući ih kao nemoral. Opet, tu najvitalniju ljudsku energiju žele usmjeriti u, za njih, željenom pravcu. Naime, i hrišćanstvo, i nacionalsocijalizam, i komunizam, i svaki šovinizam, dakle totalitarizam uopšte, žele tu energiju omeđiti samo u okvire bračne zajednice. Za totalitarna društva, porodica je fabrika za proizvodnju biološke mase sve u funkciji zaštite svete nacije koja je ugrožena, slavne zemlje koju neko ugrožava i garant je stalnog obnavljanja čiste i spolja neokaljane krvi. Iz istih razloga se i kod nas čuju teorije o nečijoj ugroženosti, nečijim drugim natalitetom, pa u toj varijanti koja potpuno podupire održavanja autoritarnih struktura vlasti i crkve, hromozom se stavlja iznad kulture, jer ih ona razara...

Poznato je da se zalažete za zapadni model društva. Međutim, na polju erotike, kultura dalekoistočnih zemalja je daleko odmakla od zapadne. Zapravo, zapadna je skrenula s puta. Što vi o tome mislite?

- Ja se zalažem za liberalno-demokratsko društvo koje funkcioniše u najnaprednijim zemljama kako Zapada, tako i Istoka. Podsjetiću Vas da u Japanu, već dugi niz decenija, dominantnu ulogu u političkom životu te zemlje imaju upravo liberalni demokrati. Podsjetiću vas, s druge strane, da su nedavno ubjedljivo odnijeli pobjedu u Kanadi. Dakle, grješka je liberalnu demokratiju kao praksu današnjeg svijeta, smještati na istok ili zapad. To je, rekao bih, tendencija kod svih onih društava koja ne žele podjarmiti pojedinca, njegovu ličnu sreću, sreću njegove porodice pretpostaviti autoritarnoj državi, već suprotno-pojedinca, sve njegove kreativne, a u prvom redu preduzetničke sposobnosti staviti u prvi plan. S druge strane, greška je komparirati kulture kao takve i stavljati ih u neki odnos nadređenosti ili podređenosti, ali ih je plodonosno stavljati u odnos prožimanja i međusobnog oplođavanja. Daleki istok ima svoja iskustva, zapad ima svoja i niko nije skrenuo s puta. Stvar je u tome da morate spoznati dio tradicije istoka, da bi ste mogli na koliko-toliko produktivan način shvatiti i njegovu hiljadegodišnju erotsku poruku. Na isti način to mora učiniti i istočnjak, ako želi produktivno spoznati djelić vjekovne erotske poruke zapadne kulture. E, metaforično govoreći, ja se zalažem za to da svaki crnogorski građanin, zahvaljujući materijalnom statusu koji može steći pomoću mehanizma koji se zove liberalno-demokratska Crna Gora, može, kao svaki prosječni evropejac, svuda poći, vidjeti, opipati, omirisati, komparirati, nadgrađivati, jednostavno rečeno-srećno živjeti... A da teorije krvi i tla zajedničkim naporima gurnemo tamo đe i pripadaju - u duboke pomrčine srednjevjekovlja...

Podgorica, Istok, 15. Maj 1994. godine

vrh

Copyright © Liberalni savez Crne Gore, 2003