Slavko Perović - Vladimira Žirinovskog u Crnu Goru doveo Svetozar Marović preko Vladislava Jovanovića, tada je Vladimir pijan kao majka, pričao o ruskim avionima pred 7.000 ljudi na podgoričkom trgu

(Cetinje, Svet, 14. April 1994. godine) - Kakva je situacija u Crnoj Gori s obzorom da se u ovdašnjim medijima pisalo o nemirima u Budvi?

- Vaše pitanje me iznenađuje. U Budvi nikada nije bilo nikakvih nemira, ali su nemirne duše onih koji uočavaju neumitnu istinu da grad Budva jeste svakim danom sve više liberalnija. Nemirne su duše onih koji uočavaju da je gradski odbor Liberalnog saveza Budve izuzetno jakog sastava. Baš prije neki dan boravio sam na tamošnjoj opštinskoj konvenciji Liberalnog saveza i na licu mjesta se uvjerio da je Liberalni savez u Budvi izuzetno snažanda je slična situacijau Petrovcu i Paštrovićima. Ovaj proces može da začudi samo one koji podcjenjuju rekao bih, prirodnu nadarenost i pamet tamošnjeg svijeta koji je vjekovima, a da ne pominjem posljednjih nekoliko decenija bio otvoren prema svijetu, koji je shvatao i shvata da u tom svijetu sa svim vlastitim talentima i znanjima može da bude itekako konkurentan i da u toj konkurenciji sačuva svoje lice i stekne ogromnu materijalnu dobit. Dakle Budva je prepoznala što to znači liberalna Crna Gora u odnosu na sadašnju koju su crnogorsko-srpski separatisti oličeni u aktuelnim vlastima odvojili od čitavog svijeta a samu Budvu i sve te krasne primorske drevne gradove pretvorili u uspavane ljepotice. Budva je prepoznala svojeg princa u Liberalnom savezu i nije pogriješila. Jasno, da takav proces treba spriječiti pa je jedno piskaralo, inače ratni huškač, da mu ne bi izmakla so iz ruke njegovog gospodara , zloupotrijebila
jedan žalostan čin ubistva jednog mladog čovjeka, obavještavajući javnost kako su momci koji su učestvovali u tom ubistvu, molim vas lijepo, iz kruga liberalno nastrojenih porodica, pokušavajući tako da se poigra tragičnom sudbinom učesnika tog događaja i pokušavajući da jednom takvom činu da politički karakter. No, ta je fukara od tog momenta obasuta sveopštim budvanskim prezirom, pa i bojkotom. Pretpostavljam da je to nemir iz Vašeg pitanja.

Dr Vojislav Šešelj i dalje ponavlja da Crnogorci nijesu nacija, a njegovi crnogorski radikali su se nedavno odvojili od centrale SRS-a. Da li vam je poznato što se događa u crnogorskom ogranku Srpske radikalne stranke?

- Srpski separatista, rartni zločinac i jedan od gklavnih krivaca za današnje više nego žalosno stanje Srbije, inače proizvod marksističkih /čitaj fašističkih/ specijalnih škola nedavno je boravio u Crnoj Gori i lično se uvjerio u gotovo potpuni poraz njegove falange u Crnoj Gori, ali ne znam da li je shvatio zašto se Crna Gora danas toliko razlikuje od Srbije, ne znam da li je shvatio da je osjećaj slobode i časti kod Crnogoraca toliko jak da ga nije uspjela skršiti ni rafinirana a u jednom periodu i zlikovačka garašaninovsko-pašićevska politika u odnosu na čije domete je on potpuni amater. Vjerovatno nije shvatio da je pomućena crnogorsko-srpska nacionalna svijest, što je jedinstven slučaj u svijetu, a to je opet dokaz o njenoj neprirodnosti, zapravo izraz neuništive snage crnogorskog u toj rogobatnoj kovanici koju ni najfiniji u jednom slučaju, a u drugom najgrublji metodi nijesu uspjeli da unište. S druge strane, pošto je Šešelj u svojoj duhovnoj, odnosno kulturnoj nadgradnji čisti Turčin, jer je njima kao okupatorima bila svojstvena totalna primjena maksime prevara, podvala, mito, laž, zločin, on je pokušao istim metodom srbizirati Crnu Goru, baš kao što je, svojevremeno Osman paša Skopljak pokušao poturčiti ili srpski janičar Omer paša Latas vojnički slomiti. Taj postupak nije pošao za rukom ni Osmanu, ni Omeru, a neće ni Vojislavu... Tako je to ne zato što postoji LSCG ili Slavko ili Petar ili Pavle ili Janko, već zato što je, jednostavno, Crna Gora neuništiva.

- S druge strane moram naglasiti da ga je u Podgorici primio vrli, kako bi Sveti Petar Cetinjski rekao kavalijer /nosilac/ Zlatnog ordena Nemanjića predsjednik regiona Crna Gora, g. Momir Bulatović. Kažu da je razgovor bio ugodan, kako i dolikuje dotičnim osobama.

- Ne znam što stoji iza tih obračuna u stranci, niti me zanima. S druge strane, žao bi mi bilo da se iz parlamenta skloni poslanik Višnjić. On je puno uradio za liberalizaciju Crne Gore, dao je svojim nastupima značajan doprinos bistrenja političkih pogleda kod jednog sloja prevarenih.

U Srbiji se priča o stvaranju Vlade nacionalnog jedinstva. Da li postoji šansa da crnogorske opozicione stranke ponovo uđu u vladu Mila Đukanovića?

- Eventualno takva ponuda se može očekivati nakon propasti Avramovićevog super-dinara kojeg mi očekujemo, na žalost, vrlo brzo. Takva ponuda premijera Đukanovića bi značila pokušaj kupovanja vremena za DPS i za njega lično. Mi se ne mislimo time igrati niti biti toliki slijepci da ulaskom u takav kabinet, nosio on ime i vlade nacionalnog spasa dijelimo odgovornost sa onima koji su Crnu Goru po nalogu Beograda uništili. To su potezi smišljeni i na unošenje zabune u crnogorskom bloku, kakvu funkciju ima i sadašnja nazovi crnogorska diplomatija. Raduje me što su ti potezi kratkog daha, što su prepoznatljivi po svojoj jevtinoći. Uvjeren sam da će crnogorska opozicija umjesto vlade tražiti prijevremene izbore.

Mnogo se medijeske prašine podiglo oko imenovanja Antonija Abramovića za duhovnog poglavara Crnogorske pravoslavne crkve. Priznajete li ga vi lično za svog duhovnog poglavara i kakv je stav vaše stranke po ovom pitanju?

- Ja sam lično religiozan čovjek, ali u jednom, rekao bih, njegoševskom smislu. On kaže Nad svom ovom grdnom mješavinom, neka umna sila toržestvuje, a u drugom slučaju ON kaže kako Crnogorci osjećaju Boga Boga znamo i on nas poznaje/ nama više ne treba poznanstva. Dakle kod Crnogoraca reliogijski osjećaj nikad nije bio izraz vjerske zatucanosti, vjerskog fanatizma ili, ne daj bože, vjerskog fundamentalizma. To je bilo atipično društvo sačinjeno od slobodnih pojedinaca. Kada ovo govorim, ne idealizujem. Bilo je i kod nas fukare i to teške, ali joj se znalo mjesto. U svojoj biti, u svojoj kvitesenciji načela modernog liberalizma potpuno korespondiraju za zlatnom niti crnogorske tradicije koju su nam pokušali razoriti učeći nas kako treba da je se stidimo, kako treba da se stidimo svojega jezika, svoje crkve, svojega plemena. Došlo se to toga da je čast pomenuti jednu izgubljenu kosovsku bitku, da je čast reći kako su Srbi pet stotina godina robovali itd. a da je, malte ne, sramota reći da je Crna Gora 95o godina bila slobodna. Nama naša slobodarska tradicija nije okov, ona nam je nadahnuće, mi se ne plašimo svijeta, naprotiv, korespondiramo sa njim, želimo da trčimo njegovu trku uvjereni da se u njoj ne možemo izgubiti.

- Tako je i sa crnogortskom crkvom koja je u odnosu na srpsku, ili grčku ili neznam koju dugu pravoslavnu crkvu, bila slobodna crkva slobodnog crnogorskog naroda. Nije na čelu naše crkve nikada bio Makarije Sokolović, rođeni brat srpskog janičara Mehmed paše Sokolovića, nije nam ni jednog vladiku postavljao sultan svojim beratima kao što je postavljao pećke patrijarhe da bi mu služili, nije Cetinje nikada bila turska provincija kao što je to bio Beograd, već prijestonica jedne suverene države, nijesu Crnogorci nikada bili raja, već slobodni ljudi. Tursku nam je u Crnu Goru, nakon sloma 1918. uveo Nikola Pašić. Crkva nam je uništena 1920. , a mi je želimo vratiti u ime Petrovića, u ime onih koji su bili prije njih , u ime onih koji su zaboravljeni, kako bi se Crna Gora što lakše asimilovala. Crkva nam je, kao civilizovasnim ljudima potrebna, i zato se moja stranka zalaže za vaspostvaljanje, obnovu, naše crnogorske pravoslavne crkve.

Kakva je saradnja Vaše stranke sa ostalim opozicionim strankama iz Srbije? Kontaktirate li još često sa liderom LSV g. Nenadon Čankom?

- Gospodin Čanak je svijetla tačka, zvijezda na pomračenom nebu Srbije, odnosno Vojvodine. Mi smo u istoj stranci, stranci ljudskosti, stranci hrabrosti, mi zajedno dižemo glas protiv podivljalog fašizma. LSV i LSCG su jedna stranka, stranka koja se bori za povratak evrope na ove ojađene prostore. Mi smo stranka koja voli život, voli ljude, obožava i iznad svega stavlja pamet kao kategoriju. Sarađujemo i sa Draganom Veslinovim, radujemo se svakom uspjehu Vesne Pešić, iako smo različiti cijenimo napore Vuka Draškovića...

- Mogla bi Srbija kad bi htjela, mogla bi, ali su je crnogorski velikosrbi srozali, ali ima nade, idemo dalje…

Portparol Stranke srpskog jedunstva Borislav Pelević najavio je ovih dana formiranje podružnice Arkanover stranke u Crnoj Gori.

- Dobro došli, raduje me takav potez. Treba, konačno, da se prepoznamo tu u Crnoj Gori. . .

Čestitiali ste Momiru Bulatoviću na ordenu koji mu je nedavno uručio Radovan Karadžić. Mislite li da je predsjednik Crne Gore baš toliko zaslužan za srpske pobede?

- Jedno vam mogu garantovati, u slučaju da Crna Gora postane onakva kakvom je želi viđeti LSCG. Taj oreden će visiti u Istorijskom muzeju Crne Gore, on je ram jednoga vremena, on je spomenik beščašća, on je mjera našega vaskolikoga poraza, popraza one Crne Gore kakvom je ja vidim. . Taj čovjek je zaista zaslušžan u tom smislu...

Nedavno je generalni sekretar DPS-a Svetozar Marović primio u zvaničnu posjetu Vladimira Žirinivskog. Prokomentarišite posjetu Žirinivskog Crnij Gori?

- Svrha posjete Crnoj Gori g. Žirinovskog bila je, između ostalog, smišljena kako bi se Crna Gora još dublje srozala. Identičan postupak kao oko tragične i za Crnu Goru sramotne dubrovačke kampanje od koje je zvanični Beograd prao ruke, a čitavi svijet je brujao kako Crnogorci ruše Dubrovnik, što je bilo tačno sa malom ispravkom da su ga rušili Crnogorci koji se osjećaju velikim Srbima. Ni jedan, da kažem, obični Crnogorac, kakvim se, recimo ja osjećam, nije tamo bio. Tamo su bili miloševićevi velikosrbi iz Crtne Gore. Oni su Žirinovskoga doveli u Crnu Goru, priredili mu miting. On je u Crnu Goru došao sa Vladislavom Jovanovićem, ruku pod ruku... Vladislav je napravio posjetu POBJEDI tom jedinom dnevnom listu u Crnoj Gori, a Vladimir je, pijan kao majka, pričao o ruskim avionima pred 7.000 ljudi na podgoričkom trgu. Ali, u odnosu na znane nam mitinge, ovaj je imao posebnu draž. Najmanje 3000 naših ljudi je došlo tamo da čuje što priča Vladimir, došli su da da vide i čuju i nauče. A Vladimir je pričao samaljotima, o tajnom oružju, pozivao na treći svjetski rat... Sve su to javile sve agencije svijeta da je taj ruski fašist to govorio iz Crne Gore. Ponovo je, kao u vrijeme dubrovačke kampanje, Crna Gora bila u medijskoj žiži. Ministar Lekić nije da niti izjavicu, Svetozar Marović je primio gospodina Marovića, a glavni događaj koji odslikava sve desio se na konferenciji za štampu gospodina Vladimira kada ga je novinar pitao kako je bilo kod g. Marovića, gospodin Vladimir je odgovorio protivpitanjem ko je to.

Cetinje, Svet, 14. April 1994. godine

vrh

Copyright © Liberalni savez Crne Gore, 2003