Slavko Perović - Moramo upravo danas izraziti svoju žalost što ogromna energija 13. jula nije iskorišcena za izgradnju jedne demokratske i prosperitetne crnogorske države

Liberalni savez Crne Gore
Dani antifažizma u Crnoj Gori
Cetinje, 13. Jul 1994. godine

Dame i gospodo,

Ove godine su clanovi antifašisticke, antihitlerovske koalicije proslavili pedesetogodišnjicu velikog saveznickog iskrcavanja u Normandiji koje je, nakon divovskog i herojskog lomljenja kicme nacifašistickoj vojnoj mašini pod bedemima Staljingrada, oznacilo konacan pocetak kraja najveceg užasa kojeg je do tog trenutka, svijet uopšte vidio. Jedna ideologija koja se zasnivala na nacional šovinistickoj podlozi najkrace izraženoj u monstruoznoj misli o jednom narodu, jednoj državi i jednom vodi okrenuta svojom ideološkom porukom i snažnom vojnom mašinerijom prema spolja, lažuci o ugroženosti njemackog naroda od strane njemu susjednih, i bivajuci navodno zabrinuta o sudbini njemaca u drugim državama, pokrenula je svoj, do perfekcije izgradeni represivno-policijski aparat protiv svih onih Njemaca koji su uocavali pogubnost takve ideologije i politickih zahtjeva izraslih na njoj, prvenstveno po sam Njemacki narod.

Naci-fašisticka vojna mašinerija slomeljena je gigantskim privrednim i vojnim naporima prevashodno demokratskog svijeta. Cijena vojne pobjede bila je ogromna - preko pedeset miliona poginulih, nekoliko miliona osakacenih, uništena su neprocjenjiva kulturna dobra stvarana ingernioznošcu generacija. Materijalne štete su dosegle fantasticne razmjere, do tada neshvatljive i najvecim pesimistima. Po prvi put svijet se suocio sa strahotnim anticivilizacijskim porukama, sa genocidom izvršenim nad jevrejskim narodom, sa strahotom koncentracionih logora, tih fabrika smrti, u kojima je hladno i sistematski vršen holokaust. Pred buduce generacije postavilo se pitanje kako je bilo moguce citavi jedan narod staviti u funkciju zlocina. Odgovor je brzo naden. Recept se sastojao u ovladavanju i korišcenju medijskog aparata, dakle ondašnjeg radija i štampe, televizija se, na srecu, još nalazila u eksperimentalnoj fazi i njihovom podvrgavanju interesma i propagiranju ideologije naci-fašisticke oligarhij. Jasno, Njemci se nijesu mogli strpati u univrzitete i tamo uciti notorne laži o svojoj arijevskoj suprematiji, njihovoj navodnoj ugroženosti, ali je svaki Njemac imao u kuci radio-aparat, dok mu je njemacka država omogucila da redovno može kupovati dnevnu štampu koja ga je o svemu tome ucila. Pri svemu tome, Njemacka je bila zatvoreni informativni prostor u kojem se nijesu mogle cuti strane radio-stanice, niti kupiti strana štampa. Kada bi se režim i odlucio da neku vijest pušti u njemacki etrer, uradeno je to samo iz propagandistickih namjera režima, kako bi eto i taj izuzetak potvrdio pravilo o navodnoj svjetskoj zavjeri protiv pravednih zahtjeva njemackog naroda. Njemacke demokratske snage koje su ukazivale na takvo stanje bile su nemilosrdno proganjane, maltretirane, zatvarane i konacno, fizicki likvidirane. Nije im pomagalo to što su i oni Njemci. Bili su proglašeni izdajnicima njemstva i njemacke.

Eto tako se fašisticka guba rodila u minhenskim pivnicama, da bi bila poražena združenom antifašistikom akcijom progresivnog svijeta.

Tom vojnom slomu fašizma, svoj castan i znacajn doprinos dala je narodnooslobodolacka borba jugoslovenskih naroda, predvodena ondašnjom komunistickom partijom jugoslavije i njenim vodom Josipom Brozom Titom. Medutim, lavovski dio u toj borbi za slobodu dali su crnogorski partizani nošeni idejom da se kroz takvu borbu bore za Crnu Goru, crnogorski narod, njegovo nacionalno oslobodenje i socijalnu pravdu, za ocuvanje njegovog, kroz vjekove stvaranog, kosmopolitskog karaktera, za novu jugoslovensku državu njenih ravnopravnih naroda u kojoj ce biti ispravljene sve sramote, poniženja i nepravde nanešene Crnoj Gori od strane karadordevicevske Srbije u odbranu cijih interesa je naivno i romanticarski stala 1914.g. dakle za one temeljne civilizacijske vrijednosti koje je crnogorcima potrla srpska okupacija 1918.g., i dosljedno nastavila kradordevicevska Jugoslavija. Crnogorci su, i niko drugi prvi u Evropi ustali protiv fašizma na dan 13. jula kada je 30.000 crnogorskih partizana, za samo jedan dan gotovo oslobodilo Crnu Goru. Crnogorci su, i niko drugi, tog dana bili jedina oružana snaga koja je ustala protiv strahotne naci-fašisticke mašinerije u porobljenoj Evropi i Crnogorcima je, nakon pobjedonosnog rata, po metodu kojim im je 1918. zabranjena nacija, a uništena dinastija, država i crkva, oteta cinjenica da su prvi i jedini na tlu Evrope podigli opštenarodni ustanak, vec je dan kada je jedan Srbin upucao jednog srpskog žandarma, proglašen danom ustanka naroda Jugoslavije. Ali zato, mi slobodni i samosvjesni hrabri i dostojanstveni borci za nezavisnu Crnu Goru znamo i time se ponosimo da je 13. jul ugraden u bedeme Staljingrada 1942. i u desantne camce na obalama Normandije, da je 13. jul ugraden u svaki juriš vojnika antifašisticke koalicije, da je 13. jul civilizacijska tekovina crnogorskog naroda koja ga svrstava u red demokratskih naroda svijeta, tekovina koja se mora braniti sjecanjem kao što se mora braniti sjecanje na Tudemilsku bitku, na prvog nam sveca Vladimira mucenika, na prvog nam kralja crnogorskog Mihaila, na svetu nam planinu Rumiju! Kao što se mora braniti sjecanje na Oktoih, sjecanje na svetog Petra Cetinjskoga, sjecanje na Njegoša, Gorski Vijenac i Lucu mikrokozmu, sjecanje na naš slavni Lovcen, kao što se mora braniti sjecanje da danas jesmo okupljeni u svetom gradu Cetinju po ko zna koji put ispred svetog manastira cetinjskog i svijetlog dvora Petrovica.

Mi znamo da kada je prije dvije godine slaveljena pedesetogodišnjica staljingradske bitke, da je gospodin Boris Jeljcin govorio i u ime 13. jula iako nas nije pomenuo, kao što znamo da su ove godine, na obalama Normandije u ime 13. jula govili gospoda Klinton, Mejdžor i Miteran jer je crnogorski 13. jul velika tekovina svjetskog antifašistickog pokreta.

Dame i gospodo,

Moramo medutim, upravo danas izraziti svoju žalost što ogromna energija 13. jula nije iskorišcena za izgradnju jedne demokratske i prosperitetne crnogorske države. Ona je, naprotiv, zloupotrebljena za pedesetogodišnje održavanje na vlasti jednog retrogradnog komunistickog režima, bez obzira na to što je Titov komunizam bio bitno razlicitiji i humaniji od Staljinovog komunizma, komunizma Mao ce Tunga, Envera Hodže ili komunizma Slobodana Miloševica i supruge mu Mirjane. Crnogorski komunisti nijesu razjasnili do kraja crnogorsko nacionalno pitanje niti su Crnoj Gori vratili sve neophodne atribute državnosti. Njihova državnost svodila se na onaj stepen autionomije Crne Gore koji im je omogucavao put za Beograd , a odatle dalje u svijet. Zato su anatemisali autenticne borce za slobodu Crne Gore kao separatiste, kao štedimlijevce i drljevicevce. Ovaj ideološki vokabular preuzeli su i oni koji su njih srušili 1989.g. oni poletni Miloševicevi momci koji januara 1989.g. u ime interesa Velike Srbije reokupiraše Crnu Goru i jurnuše da unište crnogorski nacionalni identitet i ime, i ovoga puta u ime Velike Srbije i njenih pivnica koje su se preselile u redove SANU-a, tzv. srpskih intelektualaca i najveceg broja crnogorskih terazijskih posrbica i najveceg dijela boracke crnogorske organizacije. Ali, porucujemom im stihom Kralja Nikole Jošt je živa Crna Gora, a mi dodajemo - nikada življa bila i nije!

Dame i gospodo,

Na današnji dan je, dakle 12. jula 1941.g. jedna grupa crnogorskih ocajnika, ljudi koje je meduratni velikosrpski režim nemilosrdno progonio zato što su bili Crnogorci, zato što im je crnogorski narod vjerovao do moralnih visina poruke belvederskih dogadaja, pokušao da restauriše crnogorsku državu, zaboravljajuci pri tome da se crnogorska država ne može restaurisati pod okupatorom.

Ovaj cin je njegovom ideologijskom manipulacijom poslužio komunistima poslije rata da sprijece svaku raspravu o stvarnim crnogorskim interesima. Dame i gospodo, moramo poruciti, stvarni crnogorski interesi nijesu se nikada nalazili u tekovinama 12. jula, ali mi na taj cin ne možemo pljuvati, kao što ne možemo i necemo pljuvati na našu dojucerašnju komunisticku prošlost. U svijetlu novih naucnih spoznaja moramo ih rasvijetliti kako bi prema njima imali racionalni a nikako emotivni odnos. Ali necemo dozvoliti ni da nam se metodom istovjetne ideologijske manipulacije Draža Mihajlovic i Pavle Djurišic prikažu kao antifašsticki borci i antifašisticki pokret niti da nam njihovi ideološki sljedbenici nude deklaracije o nacionalnom pomirenju. Na isti nacin, ne više nego kao najnoviji politikantske blef shvatamo naprasno vracanje DPS-a tekovinama narodnooslobodilacke borbe-Sjutra ce vijence na grobove poginuli partizana polagati isti oni ljudi koji su pozdravljali vojvodu Šešelja u Titogradu, posmatrali nejgove smotre manipulisanih Crnogoraca na dubrovackom ratištu, koji su bez rijeci posmatrali kako brigada kojka nosi ime Save Kovacevica sa cetnickim znamenjima juriša na Dubrovnika. A mi smo tada sa ovog trga porucili Sa Lovcena vila klice, oprosti nam dubrovnice i rekli Postojace Crna Gora. Zbog svega toga, mi liberali, svoje utemeljenje bez obzira da li poticemo iz crnogorskih, muslimanskih, albanskih, srpskih ili hrvatskih porodica, bez obzira da li poticemo iz zelenaških bjelaških, cetnickih, ibeovskih ili partizanskih porodica porucujemo - našli smo se pomireni u civilizacijskim dometima liberalne demokratije-Ukratko: slobodan pojedinac-slobodan narod-samostalna Crna Gora-liberalna demokratija-neogranicena privatna svojina-slobodno tržište-Crna Gora kao otvoreno društvo; Crna Gora vracena Mediteranu svijetu Evropi. Ako smo radi toga sepratisti, s ponosom kažemo jesmo, jer smo svjesni da nas takvim imenom može nazvati samo kvislinška i okupatorska svijet u Crnoj Gori-mi kažemo - vi ste ljudi bez ideološkog predznaka, vi ste jednostavno primitivci protiv kojih cemo se boriti svim raspoloživim, ali demokratskim sredstvima.

Srecan vam dan apostola Petra i Pavla pravoslavni crnogorci.

Sretan vam trinajesti jul borci za nezavisnu Crnu Goru!

vrh

Copyright © Liberalni savez Crne Gore, 2003