Istorijat
13.07.1991. godine
NN: Povodom petrovdanskih dogadaja na Cetinju
N: Nijesmo izazvali sukob, nego smo ga sprjecavali
Liberalni savez Crne Gore demantovao je danas dezinformacije
objavljene povodom petrovdanskih incidenata na Cetinju i
saopštio detaljan i autentican opis dogadaja ispred Manastira.
U tekstu stoji:
Naelektrisana atmosfera, u kojoj je Cetinje išcekivalo 12. jul
1991. godine, navela je grupu gradana da uputi upozorenje
ministru unutrašnjih poslova u Vladi Crne Gore, koje je
publikovano u "Borbi" i "Vecernjim novostima" od 11.07.1991.
godine. Državna glasila u Crnoj Gori nijesu objavila njihovo
upozorenje i pored toga što je dostavljeno medijima istovremeno
kad i ministru unutrašnjih poslova. U upozorenju je naglašeno
da, u ocekivanju dolaska cetnickih grupa, ne treba ocekivati da
ce se Cetinje ponašati kao i Bar, te da se od organa javne
bezbjednosti ocekuje da preduzme sve mjere radi sprjecavanja
mogucih i ocekivanih incidenata. Na moguce incidente upozorena
je i opštinska vlast, a odbornici iz SRSJ za Crnu Goru
zahtijevali su i održavanje vanredne sjednice Skupštine opštine
11.jula.
"Pobjeda" je 11. jula objavila poziv Narodne stranke za
organizovan odlazak na Cetinje.
U isto vrijeme Liberalni savez Crne Gore je, u dva navrata,
odlucio da - buduci da se radi o vjerskom prazniku - nece
upucivati slicne pozive svome clanstvu.
Javnosti je dobro poznato da se incident ispred Cetinjskog
manastira dogodio nakon što je V. Batricevic klicao zvijezdi
petokraki i SK - Pokretu za Jugoslaviju, isprovociran - kako je
sam naveo - pojavom kokardi na Cetinju. Cinjenica je, takode,
da su tzv. vjernici, na Batricevicevo klicanje uzviknuli:
"Izdaja, izdaja", "Ustaše, ustaše", te uz
povike: "Svi, svi,
svi" kamenjem napali grupu gradana, mada im nijedan gradanin
nije dao povoda za takav cin. Vec u tom trenutku se moglo
naslutiti da pripadnici Narodne stranke, predvodeni svojim
prvacima, nijesu došli iz vjerskih pobuda, vec sa znatno
drukcijim ciljevima. Pjevali su i spominjali "gvozdeni puk"
Pavla Ðurišica, uzvikivali kako su "osvojili Cetinje",
te da su
namjerili da repriziraju barske dogadaje od 4.06.1991. godine,
uz povike: "Cetinje je palo".
U takvoj situaciji teško da se moglo ocekivati bilo što drugo,
do da Cetinjani izadu ispred Manastira i sacuvaju obraz i
cast.
Politikantskim podmetanjima i napadima, vladajuca stranka želi
da u javnosti stvori mišljenje kako je Liberalni savez Crne
Gore bio organizator okupljanja Cetinjana i ostalih gradana
Crne Gore ispred Cetinjskog manastira, te da je odgovoran za
prolivenu krv, a za tu optužbu iskorišcen je dolazak Slavka
Perovica ispred Manastira, zajedno sa grupom gradana. Cinjenica
je, medutim, da LSCG nije mogao, sve i da je htio, ispred
Cetinjskog manastira okupljati clanove SRSJ za Crnu Goru, borce
NOR-a, te gradane koji nijesu stranacki organizovani. Takode,
cinjenica je da Slavko Perovic nije došao pred Manastir kao
predsjednik Predsjedništva LSCG, vec kao gradanin i narodni
poslanik.
Inace, odmah po dolasku Slavko Perovic je savjetovao okupljenim
gradanima da ne pokušavaju ulaziti u Manastir radi skidanja
dvije okacene zastave Srpske pravoslavne crkve, koje su na njih
djelovale iritirajuce. Apelovao je da ne uzvracaju na
provokacije, vec da pjevaju crnogorske patriotske pjesme. Na
pjevanje takvih pjesama tzv. vjernici odgovorili su povicima:
"Ustaše, ustaše", te ponovnim napadom kršima,
koji su,
ocigledno, bili unaprijed donešeni i nalazili se u posjedu
tzv. vjernika. Nakon toga došlo je do medusobnog obracuna
suprotstavljenih snaga, a tom prilikom su tzv. vjernici pucali
iz vatrenog oružja u goloruki narod. Imamo, cak, pouzdano
svjedocanstvo da je u goloruku masu pucao covjek skriven iza
zidina Manastira.
Nakon bjekstva tzv. vjernika i njihove izolacije od strane
pripadnika MUP-a na putu prema Orlovom kršu, ispred Manastira
je ostala grupa Cetinjana koja je pjevala crnogorske pjesme,
igrala crnogorsko kolo, uz zahtjev da se sa Manastira skinu
dvije zastave Srpske pravoslavne crkve.
U popodnevnim casovima Slavku Perovicu se obratila grupa
gradana, skrecuci mu pažnju da ispred Manastira može doci do
ponovnog sukoba i ponovnog krvoprolica. Došavši na manastirski
plato, Perovic je obaviješten da je Manastir prepun naoružanih
lica, a da se predsjednik SO Cetinje, predsjednik IO Cetinje,
te predsjednik opštinskog odbora SRSJ za Crnu Goru nalaze na
pregovorima kod mitropolita, povodom zahtjeva gradana da se sa
Manastira skinu dvije zastave SPC. Nedugo potom, ova delegacija
je izašla iz Manastira i obavijestila prisutne da mitropolit
odbija da skine zastave, što je atmosferu još više
naelektrisalo, uz nedvosmislen zahtjev gradana da žele po svaku
cijenu da udu u Manastir i sami skinu zastave SPC.
Uocivši odlucnost i riješenost prisutnih da sami skidaju
zastave SPC sa Manastira i tamo istaknu crnogorske zastave, a
kako prijethodno predstavnici lokalnih vlasti nijesu uspjeli da
na njih djeluju smirujuce, Perovic se obratio prisutnima
apelujuci da odustanu od svojih namjera i da se razidu. Znajuci
da se u Manastiru nalaze naoružani pojedinci, u nastojanju da
po svaku cijenu sprijeci novu pogibiju cetinjskih mladica, koji
su bili riješeni da ne odustaju od ulaska u Manastir, Slavko
Perovic je rekao da ce se pristupiti formiranju dobrovoljackih
odreda, zamolivši prisutne da se razidu, što su oni potom i
ucinili.
Sve navedeno MUP Crne Gore i Predsjedništvo SR Crne Gore mogli
su da provjere uvidom u snimke sa policijskih kaseta.
(13.07.1991.)
|
