Istorijat
12.10.1993. godine
NN: Jedini državni dnevni list i dalje ustupa prostor samo
srpskim šovinistima
N: Jadi "Pobjedine" trojke
Liberalni savez reagovao je povodom teksta "Znajuci šta cine",
objavljenog u "Pobjedi" 7. oktobra:
U tekstu ispod kojeg su potpisani gospoda Boškovic, Jovovic i
Nikcevic postoji samo jedna jedina istina. Tacan je samo navod
na pocetku u kojem se kaže da je na konferenciji za štampu LSCG
receno "... izmedu ostalog, da desetina crnogorskih pisaca ne
mogu da objavljuju u revijama u Crnoj Gori". Sve drugo je ono u
cemu se ova gospoda, izgleda, bolje snalaze - laž, uvrede,
zamjena teza...
Na neistinite floskule o "stotinama pisaca razlicitih estetskih
i politickih opredjeljenja", kojima su ovi vajni urednici
navodno ustupali prostor, ne vrijedi se ni osvrtati. Njih
trojicu kao arbitre književnog ukusa teško može zamisliti
bilo
ko.
Stara teza gospodina Nikcevica o "simuliranoj izolaciji" mora
da je posljedica neke književne frustracije. Buduci da gospoda
urednici sami sebe predstavljaju kao "istinske stvaraoce" koji
"sprecavaju objavljivanje loše literature" moraju im se
podastrijeti neke cinjenice.
Jovovic je autor cuvenih stihova: "Ej Rusijo majko? Bilo je i
teže...", inace zastupljen u antologiji poetskih gluposti koju
objavljuje beogradski casopis "Vreme". Ovo nije teško
porovjeriti, on se tamo nalazi u društvu brace Bajic, Baje
Malog Knindže i drugih "istinskih stvaralaca". Vjerovatno
nam
ovih dana priprema još neku tužnu poemu. Zajedno sa Nikcevicem
bio je clan žirija koji je jednu književnu nagradu dodijelio
Radovanu Karadžicu, cije je ime na spisku "Helsinki voca"
posvecenom ratnim zlocinima. Jovovic, kao ni preostala dvojka
iz ovog urednickog trija, ne može da shvati književnu
manifestaciju na kojoj nema niti jednog srpskog šoviniste.
Kulturni model koji oni uvažavaju jeste onaj u kome su glavni
akteri - Hazbulatovici.
Nikcevic je, opet, vrlo zanimljiva urednicka persona: ideolog
je jedne minorne politicke stranke, a prostor u rubrici koju
ureduje najradije ustupa samom sebi, za književno-teorijski
neutemeljene politicki intonirane napade na pisce koji
drugacije misle. Trebalo bi pažljivo išcitati njegove tekstove
o Mirku Kovacu i Vidosavu Stevanovicu, kojima ocito nije mogao
oprostiti angažman protiv Miloševica. Covjek smatra da je
informacija o izložbi u, recimo, Valjevu, potrebnija
"Pobjedinoj" kulturi nego li jedna rijec o "Danima kralja
Nikole".
Treci iz ove zabavne ekipe je književni ilegalac, izvjesni
Radojica Boškovic - urednik casopisa koji se prosjecno proda u
dva i po primjerka po broju.
Kad se sve ovo zna, nije im se ni cuditi što pokušavaju da
sami
sebe predstave kao "istinske stvaraoce". Nece niko, ako to ne
ucine oni sami.
(12.10.1993.)
|
