Slavko Perović - Jašući na paradoksu, kao na pobjedničkom konju, Đinđić postavlja logično pitanje “bezazeknutom” Kilibardi - zašto će Crnogorcima i Srbima, kad su, eto, svi Srbi - dve, bre, države

Liberalni savez Crne Gore
Predsjednik LSCG Slavko Perović
Arhiva LSCG, Cetinje, 2. Jun 1994. godine

(Cetinje, www.lscg.cg.yu, 2. Jun 1994. godine) - Pravu medijsku jeku ovih dana izazvao je posljednji model Miloševićevog prezervativ-političara, g. Đinđić, tvrdnjom da je “Budućnost Jugoslavije u većem centralizmu, uz maksimalni uticaj onog dela koji maksimalno doprinosi toj državi, a to je Srbija.”

Odmah je reagovao oznojeni dr Novak Kilibarda koji efekte Đinđićeve izjave upoređuje sa pokušajem slona da bude elegantan u staklarnici. Takođe, poručuje Kilibarda, Đinđić neuspjelo oponaša Garašanina. Kilibardina nervoza je tolika da kroz metaforičnu upotrebu one latinske Quod licet Iovi, non licet bovi poručuje Đinđiću da je obični srpski vo.

Biće da je stvar sasvim drugačija. Nije Đinđić niti slon, niti vo, a ni loša kopija Garašanina. Slonovi i volovi se nikada nijesu snalazili u podlim niskostima srpske politike koja se od uvijek, zahvaljujući vizantijskom nasljeđu, zasniva na postulatu prevare, podvale i laži. Sjetimo se da je Crna Gora za neviđena stradanja u Prvom svjetskom ratu, boreći se prevashodno za srpski interes, kao nagradu dobila uništenje vlastite države, crkve i dinastije Petrović-Njegoš. Srpstvujušći kralj Nikola, proglašen je izdajnikom srpstva! Tako je vo u priči sam dr Kilibarda koji se godinama trudi da ubijedi Crnogorce kako nijesu Crnogorci, već Srbi. Jašući na tom paradoksu, kao na pobjedničkom konju, Đinđić postavlja logično pitanje “bezazeknutom” Kilibardi - zašto će Crnogorcima i Srbima, kad su, eto, svi Srbi - dve, bre, države? Na osnovu političke linije g. Kilibarde, koja se najbolje objašnjava onom latinskom biti veći katolik od pape, Crnogorci su već bili srpski sjebani 1918. g., pa zašto ne bi bili i danas? Pogotovu kad to raznim đinđićima, natopljeni kompleksom niže vrijednosti u odnosu na svetske, bre, političko-kulturno-istorijske, domete Marinkove Bare, omogućavaju razne kilibarde uporno radeći na denacionalizaciji Crnogoraca, nadajući se da će za taj kukavni posao biti nagrađeni nekim ostatkom crnogorske državnosti koji bi im omogućio politički uticaj u tzv. saveznim strukturama. Đinđić im poručuje - ma, jebite se, bre! Uporno rascrnogorčavanje Crnogoraca za zadnjih 150. g., koristeći se metodom prevare, podvale i laži sračunato je na to da se Crnogorcima otme pravo na državu, a ne da im se obezbijedi mjesto Pijemonta, pa makar svi bili Srbi iz retorte. Jer, osnovna stvar u igri je namjera stara vijek i po, da se srpski zagospodari crnogorskim morem. Đinđić samo ispunjava velikosrpski, znači anticrnogorski Garašaninov amanet, kao njegov odličan učenik i potpuni Slobin podanik. Zato se koči pred Kilibardinim očima, pokazujući mu srednji prst kao političkom slonu i poručujući mu da je njegova surla obični kurac u odnosu na onu koju je on pojahao. Isti gest uradio je kralju Nikoli g. Pašić 1918. g., bivajući tada vitalnim produžetkom surle francuske. Na Cetinju je srednji prst crnogorskim mladićima pokazao lepi Momir, tek toliko da se uoči kontinuitet jedne politike.

Reagovali su i Srpski radikali. Njihov postulat je jasan - svi Crnogorci su Srbi i to najčistiji. Prema tome, viče Aćim, ima da postoji jedan narod, jedna država, jedan vođa. Autorstvo ovoj maksimi oni pripisuju V. Šešelju. Od njih, kao ometenih u razvoju, nemamo pravo da tražimo da shvate kako je tvorac te maksime gospodin Adolf Hitler. Ako iko od tih goveda bude čitao ovaj tekst, pomisliće da je Adolf neki pjevač narodne muzike.

Oglasila se i SDP. Umjesto da se principijelno drži svojeg nekadašnjeg stava o nezavisnosti Crne Gore, momci su se upuštili u pogađanje o postotcima crnogorske ravnopravne državnosti. Đinđić je zbog toga prezadovoljan, jer tako, osim učešćem u radu Saveznog Srpskog Parlamenta, SDP još jednom uvjerljivo legalizuje Savez Srpskih Država. Umjesto da izlaskom iz Saveznog Srpskog Parlamenta pošalje poruku tipa - vrati mi moje krpice i lutkice neću više s tobom da se igram jer si gad, SDP gubi svoj lik poistovjećujući se sa temeljnim polazištima DPS-a. Da li je to proizvod političkog diletantizma, ili brak iz računa sa DPS-om, pokazaće se uskoro.

Poslednji je reagovao Sveta Marović - sve okruglo, pa na ćoše, pazeći dobro da se na njega ne naljuti Đinđićeva keva. Pominje Sveta i čast i veru i narod, jebo te, pominje i Miljanova i Negoša, pominje i ovu, Ristovu crkvu. Lupeta, bre, Sveta, i misli da mu neko veruje. Ipak je pozitivno što Sveta zna da mi znamo da je on, bre, jedan od glavnih kreatora ovog Zla u kojem smo se našli. Uzalud mu bre, LOZATURS pa sve i da se nazove SVETISAVATURS. Račun ima da se plati.

Brani nas, zamislite, i SPO, sve u funkciji dodatnog zajebavanja Crnogoraca. Eto, kao, brane nas neki Srbi. Dok nas Kilibarda brani zbog svog dupeta koje želi da se ofunja u nekoj saveznoj fotelji, SPO to čini radi egzotično - etnološke vrednosti Crne Gore. Kao ono - mi smo Sparta srpska, vidi bre te Crnogorce što su to lepi Srbi, vidi ih keve ti, vidi im bre nošnju, vidi im šiju. A što su dobri za jahanje, a svi, bre, puše kao Kontić. Draškovićev lajt-motiv je da beogradske Crnogorce nasamari uprežući ih u borbu protiv ružnog Slobe, sa čuvenom porukom na usnama Borićemo se za Veliku Srbiju, do posljednjeg Crnogorca!

Reagovao je i Liberalni savez sa preciznom porukom - ravnopravni jebite se, samostalni kada nijeste. NEGO ŠTO!

Cetinje, www.lscg.cg.yu, 2. Jun 1994. godine

vrh

Copyright © Liberalni savez Crne Gore, 2003