Slavko Perovic, poslanik
LIBERALNI SAVEZ CRNE GORE
Dnevnik
Podgorica, 18. april 2000. god.

DNEVNIK SLAVKA PEROVICA

Nikada u zivotu nijesam pokusao da vodim dnevnik, a pogotovu ne otkako sam eksponiran u politickom zivotu Crne Gore. Postoji vise razloga te moje odbojnosti, ali dva vidim kao najvaznija - prvo, dnevnike pisu dokoni ljudi, ljudi koji imaju puno vremena. Drugo, od trenutka osnivanja Liberalnog saveza meni licno i liberalima desilo se toliko ruznog, prljavog, podlog, nesojskog - sto u principu treba zaboraviti, kao bi se pokusalo ostati normalnim ili, da budem precizan - sto normalnijim.
Ako vodite dnevnik, sve to lose sto vam se desilo, morate zapisati, a to znaci, jos jednom ga prozivjeti. Nemam snage za tako nesto. Zelim reci - ja ne prastam, ja jednostavno zaboravljam.

Prastanje ima smisla samo ako proizvede stid i dovede do katarze, do prociscenja duse. Na ovim prostorima to nije slucaj, moji Crnogorci se vec decenijama ne stide. U toj prostoj cinjenici lezi jedan od , bitnih uzroka njihovog ovovjekovnog sloma, a posebno svega sto im se desava posljednjih deset godina. Njihovi preci su to stanje krasno definisali - kaze, boga se ne boje, ljudi se ne stide.
Ovakva definicija potvrduje cinjenicu da su nasi preci zivjeli u svoj elementarnoj punoci te rijeci. Grafit koji se pojavio na podgorickim ulicama tokom posljednje izborne kampanje porucivao je - liberali oprostite, ali - posao je posao, sto u prevodu sjanih buksovaca znaci - ajde jadan, lako je govno pojes, no pojedi ti krs, ako si mudonja. Sve ovo govori da mi ne zivimo, vec perverzno imitiramo zivot zatiruci tako svaku nadu i nasem potomstvu. Desilo mi se u politici i puno lijepog, sto se, naprosto, pamti i oplemenjuje dusu. Bilo kako bilo, ja sam dnevnik vec poceo i vec se zbog toga kajem, ali se obecanje dato Fri Montenegru mora postovati.

Iz Pobjede saznajem da je mitropolit Amfilohije primio Svetozara Marovica u cetinjaskom manastiru. Amfilohije kaze - svako zlo, svaka rasprava, svaka dioba, svaki licni interes mora biti prevaziden da bi mogli nekako da se ocuvamo i u ovom vremenu i da ovo zlo, koje je planetarno, ne bi naslo kod nas domace zlo. Ispod ove univerzalije koja karakterise sve zaostale, dakle autoritarne politicke svijesti, sisteme i drustva mozete mirno potpisati Lenjina, Staljina, Mao ce Tunga, Josipa Broza, Homeinija, Kastra, Gadafija, Sadama, Enver Hodzu, Milosevica, Bulatovica, Đukanovica, Marovica...

Nasuprot ovom iskazu, moderni, normalni demokratski svijet pociva na cinjenici postojanja privatne svojine i licnih interesa koji se usaglassavju kroz razne vrste rasprava pocev od one koju posreduju slobodni i nezavisni mediji, sve do demokratskog parlamenta u kojima se diobe nikada ne nazivaju diobama vec potpuno prirodnim razlikama, koje se , opet, nikada ne smatraju zlom, a pogotovu ne zlom domacijem.
Eto, takav svijet, svijet slobodnih, postenih i fer izbora, svijet slobodnih medija i slobodne komunikacije u bilo kojem smislu te rijeci, svijet u kojem ne postoje tajne politicke policije i kontraobavjestajne vojne sluzbe pod kontrolom pojedinih politickih partija, a pogotovu ne pod kontrolom mocnih pojedinaca u njima, svijet u kojem ne postoje privatne vojske, paravojske i policije, u prisustvu predsjednika mojeg parlamenta, mitropolit Amfilohije naziva planetarnim zlom, a demokratiju naziva demonokratijom.
Po tom pitanju, komunizam i bilo koji vjerski fundamentalizam nikada nijesu imali razlika, ni u detalju. Ova cinjenica je izvor sveukupne crnogorske i srpske trgedije, tragedija sloma elementarnih moralnih uporista iza kojih nastaje deveti krug pakla. Pred ovim kosovskim, kao njegovim predvorjem, i Dante bi poludio...

ponedeljnik, 19. april

Uvijek sam imao odbojnost prema televiziji vjerovatno zbog toga sto sam odrastao uz cuvenu JRT cije su vijesti uvijek pocinjale sa - jutros je, sinoc je, danas je predsjednik SFRJ Josip Broz Tito, ili danas je zasijedao CKSKJ... Sjecam se jedne scene u mojoj kuci u kojoj se, na pojavu slike Josipa Broza na ekranu, moj otac hitro dize sa fotelje i uz brzo ponavljanje rijeci - volimo te, volimo te, volimo te - gasi televizor i ponovo sijeda.
Nakon nekoliko sekundi potpunog muka, okrece se prema meni i kaze - Slavko, ovo dugme je najveci domet ljudske slobode i demokratije - zamisli da smisle da ga ne mozes iskljuciti. Kasnije sam, ovu sustinsku poruku nasao kod Orvela. Ta Brozova televizija u srpskoj varijanti postala je Miloseviceva, a u crnogorskoj Bulatoviceva, Đukanoviceva, Maroviceva.

Ovo sjecanje pricam Zivkovicu, Banicevicu i Markovicu dok se primicemo Podgorici i komentarisemo pojavu Momira Bulatovica i Emila Labudovica na Brankovom mostu u Beogradu sto je zabiljezila RTS. Na Bulatovicevom licu njegov vjeciti osmjeh, njegovo cvrkutanje. Ispod tog osmjeha za posljednjih deset godina desile su nam se strasne stvari, sve pocev od napustanja slovenacke delegacije posljednjeg kongresa CKSKJ kojim je upravo predsjedavao Momir Bulatovic.
Dok su Slovenci izlazili placuci iz sale, na Momirovom licu je bio isti osmjeh sa Brankovog mosta, isti cvrkutavi glas. Veselo je nastavio da vodi kongres iako je odlazak slovenaca bio pouzdan znak unistenja one velike Jugoslavije. Bulatovic zna da Milosevic ne moze pobijediti citavi svijet. On takode zna da ce zestoku cijenu platiti srpski i crnogorski narod. On sustinski nije na mostu da bi se osudio NATO. On je na mostu kao zivi zid odbrane poraznih politickih ucinaka g. Slobodana Milosevica. Sa Labudovicem je druga stvar.
On je uvjeren da cini prave stvari. Bio je uvjeren i kada je izvjestavao da JNA ne bombarduje Dubrovnik, vec da dubrovcani pale automobilske gume kako bi pred svijetom simulirali napad. On je mislio da takvim izvjestavanjem pomaze Srbima. On jos nista ne shvata, tu na Brankovom mostu koji je opredmeceni dokaz jedne davolske politke koja je u svoje temelje ugradila obmanu, manipulaciju i laz, a kojoj su on i oni pozajmili ljudski glas. Zamisljam nezamislivo - da neka Kristijan Amapur na CNN-u izvjesti kako danas Beogradani pale automobilske gume kako bi lazno optuzili NATO za vazdusne napade...

utornik, 20 april 1999.g.

Radio je sredstvo kojim se ja informisem. Otkada je Milosevic zaratio sa NATOM i Evropskom unijom uvjek je ukljucen i danju i nocu. Tako uglavnom postedujem sebe prizora razaranja, prizora izbjeglickih patnji, prizora u kojima ljudske oci postaju jezera straha i neizrecive bili i patnje. Oni Crnogorci, oni koji su nekada postojali i nadahnuli moju politicku akciju, oni koji su postovali osnovne moralne kodove, izbjeglice su nazivali robljem. Nemocni su izazivali samilost i zastitu, pobudivali su i probudivali solidarnost. Napad na nenaoruzane, napad na zene, na decu smatrao se necovjestvom i vrhunskim izrazom kukavicluka.
Postoji i jedna divna prica koja govori kako je jedan poznati crnogorski junak dosao kod Svetoga Petra cetinjskoga na ispovijed i trazio oprost jer je u raznim bojevima posjekao isuvise mnogo turskih glava. Kazu da mu Sv. Petar nije dao oprost, rekavsi - premnogo je da bi ti bilo oprosteno. Junastvo je, na ovim prostorima, odavno promijenilo supstancu. Neki ljudi u uniformama osuli su juce paljbu na nevoljnike kod Rozaja.
Izmedu ostalih poginuli su jedna starica i jedan decak. SDP i NS traze hitno zasijedanje parlamenta i zajapureno traze zabranu mitinga SNP. Kakva neodgovornost, kakav pokusaj jeftinog kupljenja jos jeftinijih poena dok svi sjedimo na buretu baruta.

Jeljcin je omeksao tvrdi ruski stav nakon telefonskog razgovora sa Klintonom. Povukao je ruske brodove iz Jadrana, a patrijarha Alekseja poslao u Beograd. Cernomirdinov plan sustinski se ne razlikuje od NATO plana za takozvano rjesenje kosovskog pitanja. Sve to govori da je Rusija, ko zna po koji put, obavila dobru trgovinu. Kilibarda je u prvom planu. On sam i svi oko njega uporno isticu kako ga cuvaju jake policijske snage sto sve zajedno prelazi mjeru dobrog ukusa, pretvara se u grotesku kojoj posebnu boju tuge daje izjava premijera Vujanovica kojom upozorava VJ na ozbiljne posljedice ukoliko vojska pokusa da uhapsi Kilibardu.
Znaci, zbog Kilibarde treba zaratiti. Kilibarda je svojevremeno savjetovao svog nekadasnjeg saborca Radovana Karadzica da se dobrovoljno pojavi pred sudom u Hagu. Kako se njegov slucaj koristi za neodgovorno podizanje tenzija i sa jedne i sa druge strane, trebalo bi posavjetovati Kilibardu da se dobrovoljno pojavi pred vojnim sudom ne bi li se tenzije smirile. Sve ovo govorim cinicno i sa puno gorcine razumijevajuci da nikakve policijske snage ne stite stotine onih koje vojska brutalno i prisilno mobilise u Crnoj Gori, a kojima je ova vlast garantovala da toga nece biti. Kilibardine izjave kao i glasovi iz SDPa samo sluze kao naruceni paravan za sutinsku poruku DPSa koja glasi da se zemlja mora braniti i da vojska treba da radi svoj posao. Na kraju ili na pocetku svi su oni za Jugoslaviju bez Milosevica.
Sjecam se uzasa koji se srucio na nas da cak i uslovima postojanja tzv SRJ Crna Gora treba da ima svoju vojsku cija ce osnovna poruka biti - ni jedan crnogorski vojnik van granica Crne Gore. Nasuprot tome, Đukanovic je bio posljednji crnogorski vojni ministar koju funkciju je obnasao zajedno sa premijerskom. Zajedno sa Marovicem i Bulatovicem on je ukinuo i teritorijalnu odbranu Crne Gore

Na danasnji dan roden je 1889.g. Adolf Hitler. Vojna enciklopedija one JNA karakterise ga kao najmracniju licnost novije istorije. Citiram - u politici i ratu smatrao je cjelishodnim i opravdanim svako sredstvo, ma kako ono bilo beskrupulozno - od podsticanja najnizih strasti i instikata do kriminala, mita i korupcije. Brutalnost, okrutnost i zlocin, proglasio je aksiomom svake vlasti.

U Bosni je pobijeno 250 000 ljudi. Na Kosovu se 500. ooo smatra nestalim. Tvrdi se da postoje 43 masovne grobnice. Tokom samo jedne noci na granicnom prelazu Blace nestalo je oko 50.000 ljudi iza kojih je ostala kolona praznih vozila duga preko dvadeset kilometara. Ponavljam, danas je utornik, 20 april 1999.g. 110 godina poslije...

srijeda , 21. april

Danas je bombardovana zgrada bivseg CKSKJ. Tita i Jovanke vise nema. Sada su tu Slobo i Mira, VJ, Lukasenko, Bulatovic, Đukanovic i ini.Mislim nesto o Crnogorcima. Uvijek su bili prvi u zlu. Sto bi rekao Sasa Ivanovic - lesinari.

cetvrtak, 22 april

Danas je bombardovana rezidencija predsjednika SRJ koja se nalazi u uzickoj ulici. Tik do nje je cuvena kuca cvijeca u kojoj pociva Josip Broz. Pred nasim ocima se razara njegov model misljenja, model koji je olicen u kontraobavjestajnoj vojnoj sluzbi i u mupu. To su bile najproduktivnije fabrike u onoj i u ovoj Jugoslaviji. Đukanoviceve vijesti na prvoj strani donose gospodina Marasa. Strog je i ozbiljan, nesto porucije gospodinu Obradovicu koji je takode strog i ozbiljan. Strog i ozbiljan je i Momir Bulatovic. Predsjednik Đukanovic nekome porucuje - nema govoroa, a ispod njega je legendarni Vojin Đukanovic koji kaza da ima dosta goriva za Crnu Goru. Slazem se. Samo ga treba potpaliti...

petak, 23 april

Jeste, jeste, ko bi mogao sanjati. Padaju bombe, Slobodan je sa Aleksejem, pa sa cernomirdinom. Pa se Aleksej pita sa Markom. Pa je tu mirjana. Pa je tu cvijet u kosi. Pa su tu gradani Crne Gore koji oblace uniforme bilo policijske, bilo vojne, pa nesto hoce da se iskopaju kako su im to radile tate i mame. Boze, mi liberali smo fini ljudi inace bi sve bila ludnica. U ovom trenutku zelim da pozdravim Đika Đikanovica.

subota, 24 april

Citam poruke Vuka Obradovica i slazem se sa njim, ali ga se sjecam kao portparola JNA Veljka Kadijevica. Ako je otrjeznjenje dobro je, ali za Srbiju je kasno. Njen epitaf se zove Slobodan milosevic, a onda se mora krenuti nanovo i bez kosovskog boja. Molim se za Crnu Goru, molim se da se ne pobuca, molim se da se razumije da su Milo i Momir nasi, da su to nasa deca i molim se da se razumije da ih trebamo skloniti od poluga vlasti.
Molim se da razumijemo da komunizam i cetnistvo moramo staviti u muzej, molim se da postanemo ozbiljni, molim se da se razumije da onaj ko urucuje vojne pozive hapsi vlastitog brata, molim se da se razumije da ce braca pucati jedni na druge. Molim se da se to ne desi...

vrh

Copyright © Liberalni savez Crne Gore, 2003