Istorijat
27.07.1990. godine
NN: Ekstremisti Srpske pravoslavne crkve izazvali incidente na
Cetinju
N: Vlast štiti one koji ponižavaju Crnu Goru
Proizvoljno, jednostrano i nesavjesno predstavljanje i
komentarisanje incidenata koji su se dogodili povodom crkvenih
obreda 24.06.1990. godine na Cetinju, u onim javnim glasilima
koja vode bjesomucnu kampanju protiv svakog vida izražavanja
crnogorske samobitnosti i samopoštovanja, ogorcili su i
uznemirili demokratski i patriotski orijentisano crnogorsko
gradanstvo. Ti dogadaji prezentirani su javnosti kao huliganski
ispadi u organizaciji "šacice separatista" s ciljem ometanja
liturgije koju su velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve
uprilicili na Cetinju povodom obilježavanja tristote godišnjice
seobe Srba pod Arsenijem III Carnojevicem.
Ne prihvatajuci uprošcene, nekorektne i lakomislene
interpretacije tih dogadaja, koje samo dolivaju ulje na vatru
crnogorskih nacional-politickih razmirica, Liberalni savez Crne
Gore skrece pažnju javnosti na prave uzroke incidenata na
Cetinju i na težinu posljedica ukoliko se ti uzroci budu
ukrivali ili netacno prikazivali.
Glavnu krivicu za ono što se dogodilo snosi, bez sumnje,
izvanjska mitingaška pratnja crkvenih velikodostojnika, koja je
poznatim blaziranim parolama i pjesmicama vrijedala
nacionalno dostojanstvo Crnogoraca, iritirala gradane i time
izazvala kontrareakcije jednog broja cetinjskih mladica koji su
klicali Crnoj Gori i njenoj slobodi. Neshvatljivo je da se
protiv "šacice" ljudi koji su se usudili da izraze, na
jedan
naivan nacin, politicka uvjerenja drukcija od oficijelnih,
podiže urnebesna medijska graja i oštre neka, na nadležnim
mjestima provjerena, demokratska pera, kao i to da u odbranu
svete liturgije ustaju baš oni koji su je svim sredstvima
ometali više od cetrdeset godina!
Provokacije, sracunate na izazivanje svade, raskola i
bratoubilackih strasti, da bi se zavadeni Crnogorci lakše
politicki podjarmili, u ime nekih iluzionistickih
parajugoslovenskih i parasrpskih državnih i nacionalnih
konstrukcija, odvijaju se gotovo svakodnevno na raznim mjestima
i u raznim prilikama. Te provokacije proizvod su onoga što je konzervirano
u nekoliko politickih stranaka, sastavljenih od staljinistickih
i cetnicko-monarhistickih elemenata, uz precutno odobravanje
zvanicnih politickih vlasti. Njihov vrhunac jeste "duhovna
akademija", zapravo crkveno-politicka ujdurma organizovana
usiljenim povodom i kamuflirana jednom istorijskom obljetnicom
pred nedavno preimenovanim Cetinjskim manastirom, simbolom
višestoljetne slobode i nezavisnosti Crne Gore i to baš na dan
svecanog obilježavanja krvavih Belvederskih dogadaja 1936.
Bez trunke poštovanja za crnogorske rane i rake,
visokopreosvešteni ekstremnog konzervativnog krila Srpske
pravoslavne crkve vladika banatski Amfilohije Radovic, u
prisustvu nekoliko desetina Cetinjana i nešto više
neidentifikovanih Srba, izrecenim "akademskim" mislima
prakticno je otpjevao opelo crnogorskoj samostalnosti.
Cudnovato je da su organi javnog reda i mira, koji još nose
petokrake na kapama, pokazali istancani sluh ne samo za
popovsko pojanje i zborovanje, što bi se i moglo uklopiti u
crnogorske ideološke paradokse, vec i za izazovne i sramotne
anticrnogorske popjevke njihovih dakona, skutonoša, dok su
cetinjske mladice - koji su, izazvani, bucno protestvovali, ne
ugrožavajuci nikoga osim savjest neuljudnih pridošlica - odveli
u aps. Prirodan nastavak takvog reda stvari jeste ozlojedenost,
a zatim agresivnost koju je grupa Cetinjana pokazala nešto
kasnije, prilikom slucajnog susreta sa republickim i opštinskim
funkcionerima ispred zgrade opštinske skupštine.
Protivimo se svakom nasilju, ugrožavanju casti i ugleda svakog
gradanina i svakom protivpravnom ponašanju, ali takode
ukazujemo na cinjenicu da je obracunu koji je uslijedio
prethodilo duhovno nasilje nad istorijskim, nacionalnim i
politickim bicem jednog naroda.
Ignorisanje te cinjenice i podlo prebacivanje glavne
odgovornosti na imaginarne grupe "crnogorskih separatista" -
kako
se u dijelu javnosti nepošteno nazivaju svi kojima je na
srcu demokratska i slobodna Crna Gora, kao ravnopravni
potpisnik svakog jugoslovenskog ugovora - otvara put tragicnom
razvoju politicke situacije u našoj republici.
(27.07.1990. godine)
|
