Istorijat
23.02.1990.godine
N: Dobro je što Bulatovic misli loše o liberalima
Proizvodnja neprijatelja, kao metod totalitarne
provenijencije, odavno je poznata. Za njom se poseže uvijek kada
se žele opravdati vlastiti neuspjesi, nakon kojih se pocinju
postavljati nimalo ugodna pitanja, koja, shodno vlastitoj
prirodi, moraju ostati bez odgovora. To je povod da se, radi
neprijatelja spolja, nemilosrdno nametne red, rad i disciplina
unutra, pri cemu se i samo iznošenje vlastitog mišljenja, ili
pak postavljanje pitanja necije odgovornosti, smatraju
nepotrebnim i opasnim luksuzom.
U pluralizovanom i demokratskom politickom prostoru korišcenje
ovog metoda poprima karikaturalne oblike, jasno govoreci ne
samo o zaostaloj tehnološkoj svijesti onih koji ga rabe, vec i
o znatno poljuljanim pozicijama. "Ko se topi..." rekao bi
Njegoš.
Svega 23 dana od osnivanja i jedno otvoreno pismo bili su dovoljni
da se Liberalni savez Crne Gore uzme kao predmet iskušavanja
djelotvornosti ovog metoda, što je rezultat dostojan Ginisove
knjige rekorda.
Gospodin Bulatovic se prezentira kao vrstan poznavalac radnih i
politickih biografija celnika novoosnovanih stranaka i
udruženja. Smatra cak "korisnim" njihovo "saopštavanje"
javnosti. Dužan je bio odgovoriti: ko je hagiograf zadužen za
socinjenija i dostavljanje mu tih i slicnih žitija? Pošto nema
nikakvog ustavnog utemeljenja, gdje g. Bulatovic nalazi moralno
utemeljenje za prelistavanje ovih biografija? Namjerava li se
oformiti neki specijalni organ koji bi "saopštavao ukupnoj
javnosti", na njenu "korist", takva štiva ili se smatra
dovoljnim "spontano" ucešce citalaca - saradnika "Pobjede"
u
njenim rubrikama za kulturu i pisma citalaca?
Bilo bi veoma loše po Liberalni savez Crne Gore kada bi
g.Bulatovic o njemu mislio bilo što dobro.
(23.02.1990.godine)
|
