|
Počasni Predsjednik
[Biografija] [Uloga]
[Clanci i Izvjestaji]
[Intervjuji] [Arhiva
Slika]
Nebojša Medojević je nova prevara Mila Đukanovića
GZP je osnovana kao nevladina organizacija, ako se "organizacijom"
mogu nazvati dvoje ljudi koji često kritikuju režim, i za razliku od opozicije
koja je medijski izolovana, imaju svu režimsku propagandnu mašinu na raspolaganju.
Ta blagougodnost režima prema
Medojeviću i Svetozaru Jovićeviću dokazuje namjeru Đukanovića da već odavno
izlizanu, a umišljenu SDP, zamijeni sa daleko svježijom i potentnijom GZP
2003. godina
Obmane Branka Lukovca jednog od kreatora politike DPS-a
Beogradski sporazum je jedini logični rezultat politike Mila Đukanovića
od 1996. do 2002. Politike koju je Lukovac ne samo podržavao, nego i kreirao.
Neki su vidjeli gdje ta politika vodi još 1996., a niko
ne može biti tako loš general da mu danas, skoro dvije godine poslije
bitke, nije jasno što se desilo. Ponajmanje Lukovac koji je bio u
žiži događaja i koji važi za sposobnog čovjeka.
Aksiom Milana Popovića
U
‘Vijestima’ od ponedjeljka, Dr Milan Popović, jedan od najistaknutijih
‘nezavisnih’ intelektualaca DPS režima, daje analizu postizbornog
političkog trenutka u Crnoj Gori. Iako su opservacije i zaključci
tipični za Popovića tj. svode se na – režim nije dobar, ali
ga ne valja mijenjati, on nikada ranije nije tako očigledno pokazao
da je jedini smisao njegovog produžavanje života korumpiranom režimu Mila
Đukanovića.
2002. godina
Opet su krečili - Pravno i partijsko
Razgovarati sa liderima partija, koji mogu i ne moraju biti poslanici,
znači staviti partijsko ispred pravnog. Takav
format razgovora, idealan je za nuđenje dijela vlasti drugim partijama
u državi koju niko nema namjeru da mijenja od partijske u pravnu,
ali je potpuno neprimjeren konsultacijama oko formiranja vlade koja treba
da sprovodi reforme. Na žalost, većina partija je prihvatila Đukanovićev
poziv i time pokazala da politiku još doživljava na komunistički način
Parodija demokratije - Računice nakon lokalnih izbora maj 2002
Građani Crne Gore su na lokalnim izborima pokazali da im nije stalo do
nezavisnosti, ni do demokratske procedure, ni do predizbornih obećanja,
ni do sopstvenih glasova. Pokazalo
se da Milo Đukanović može brže da prodaje svoje političke zaokrete građanima,
nego svojim političkim partnerima i protivnicima. Nevjerovatno je
da je DPS, koji je prije četrnaestomartovske prevare donio siromaštvo,
ratove, korupciju i kriminal, a u Beogradu izdao Crnu Goru, ostao najjača
patija. Đukanović nije politički mrtav, ali je bitno oslabljen. Liberali
su dobili mandat da ga prisile na reforme
Sve njihove platforme - Kako je propuštena jedinstvena prilika da Crna Gora postane nezavisna (2)
Sredinom januara 2001., Otavijano Del Turko je iznio vrlo oštre optužbe
na račun Đukano-vića i crnogorske vlasti. Milo Đukanović je, na istoj
konferenciji za novinare, 25. januara, objasnio sve 'prednosti' tek raspisanih
izbora i tražio od Del Turka da iznese dokaze. Da
je, u jesen 2000., predsjednik Crne Gore bio independentista čiste prošlosti,
vjerovatno bi referendum bio raspisan
Čuvar vlasti iz naše avlije - DPS lider SDP-a
Napuštanjem vlade Socijaldemokratska partija je prijetila i ranije, ali
je, ovoga puta obećanje i održala. Pojedine izjave Miodraga Iličkovića
i pogotovo Novaka Adžića, davale su nadu da je riječ o ozbiljnoj promjeni
kursa. Čak je i Krivokapić bio neuobičajeno
oštar prema DPS-u. Nažalost, nade su se izjalovile
Ustav kao šarena laž - Ostavka Filipa Vujanovića
Politički rat za nezavisnu Crnu Goru
je izgubljen. Politički rat za demokratske reforme tek prestoji. Onoliko
dugo koliko Vujanović i Đukanović, ili bilo koji drugi premijer i predsjednik,
mogu ignorisati i parlamet i birače i Ustav, Crna Gora neće napraviti
ni prvi korak ka stvarnim demokratskim reformama
Predsjednika ima ko da voli - Ankete u službi Đukanovićevog režima
I poslije dvanaest godina katastrofalne vladavine DPS-a, i poslije četrnaestomartovske
prevare, Đukanović je, još uvijek najbolji. Što
li bi trebao da učini Đukanović da bi izgubio Darmanovićevu naklonost?
Dubrovnik, Sarajevo, Srebrnica, hiperinflacija, korupcija, sabotaža reformi,
izborne prevare, članci u Nacionalu, postizborna prevara itd - očigledno
- nijesu dosta
Milošević je pao, što da se radi - Kako je propuštena jedinstvena
prilika da Crna Gora postane nezavisna (1)
U jesen 2000., Đukanović je odbio
direktnu ponudu liberala da stane na čelo independentističkog bloka. Nije
bilo podrške ni od onih koji danas gorljivo zagovaraju jedinstvo.
Zbog čega su se tako ponašali? Političko sljepilo? Strah od nezavisnosti?
Konformizam, koji nalaže da se ne uznemirava vlast? Direktna povezanost
sopstvenih, sa interesima DPS-a? Vjerovatno od svega pomalo i za svakoga
pojedinačno drukčije. Možda se većina njih danas osjeća krivim, i zato
tako gorljivo podržavaju jedinstvo, sad, kad je sve gotovo
Zamajavanje naroda - Konfuzija u crnogorskom bloku
Umjesto demokratskog i reformskog skoka i popravljanja odnosa između dva
bloka u Crnoj Gori, tokom posljednje
četiri godine vlast je tenzije dovodila do usijanja, a reforme su se svodile
na onemogućavanje Beograda da pravi probleme bogaćenju novopečene oligarhije.
Rezultat je Beogradski sporazum. Sad će Crna Gora ići naprijed onom brzinom
kojom dozvoljavaju neriješena pitanja Kosova, Republike Srpske i Makedonije
Kako prodati izdaju - Vlast ostaje istima, vaši glasovi su nebitni
DPS će preuveličati značaj borbe za povoljnu ustavnu povelju i prešutati
da, bez Đukanovićevog potpisa u Beogradu, problem zvani ustavna povelja
ne bi postojao. Povelja onda postaje izvanredan izgovor DPS-u da ponovo
ne sprovede reforme i da ponovo dijeli Crnu Goru. Eto prilike da se ponovo
odvrati pažnja gradjana od kriminala, korupcije, propale ekonomije i potrebe
za političkim reformama. Eto prilike da se SNP i DPS opet 'žučno svađaju'
pa da DPS priča da je on garant mira u Crnoj Gori. Svako
ko se usudi da kritikuje one što 'garantuju mir' biće izdajnik ili avanturista
Car je go do pasa! - Ko snosi najveću odgovornost?
Potpisivanje sporazuma u Beogradu je logično finale jedne prevare koja
je započela još 1997. godine. Od početka je svakome, iole politički
pismenome, trebalo biti jasno da su sva obećanja Mila Đukanovića da se
bori za nezavisnu Crnu Goru, sva priča da on to radi na nekakav mudar
i postupan način, bile obmana
|