|
|
 |
Aktuelnosti
Odgovor Slavka Perovića na tekst Željka Ivanovića objavljen u Vijestima od 15. Marta pod naslovom “Perović je promašio temu” – Još jednom je jarko osvijetljen ključni proces postepenog predavanja Crne Gore na upravljanje mafiji korak po korak, sve pod raznim emancipatorskim izgovorima
|
(Cetinje, www.lscg.org, 16. Mart 2008. godine) - Želim odmah da saopštim da se u svemu slažem sa Ivanovićem. Nije fino da se samoizostavljam sa spiska onih koji su odgovorni što je Crna Gora danas ovakva kakva je. Zaslužan sam. Onaj sam koji je dao puni doprinos neslućenim dosezima Crne Gore koja svakim danom u svakom pogledu sve više napreduje. Slažem se i da svaka objektivna analiza dokazuje da su svi moji politički potezi koje sam vukao u poslednjih deset godina bili pravi poklon gospodinu Djukanoviću. Slažem se i sa Ivanovićevom tvrdnjom da bi me Djukanović odabrao za najomiljenijeg opozicionara. Takođe se slažem da nije bilo političke finte koju sam smislio, a bilo ih je zaista mnogo,a da nije bila čist centaršut i zicer Đukanoviću, baš kao u onom vicu "Mirko pazi metak - hvala Slavko spasio si mi život" kojim Ivanović potvrdjuje razvijen smisao i za humor. Slažem se i sa zaključkom Ivanovićeve analize uradjene još daleke 2002-ge u kojoj je dokazao da su po unutašnjoj organizaciji i načinu odlučivanja DPS i LSCG neodoljivo slični, a da sam ja, Slavko Perović, po dozi samoljublja i pohlepe najbliži Milu Đukanoviću.
Analize sličnog tipa rojile su se kao po narudzbi više od decenije u medijima najcrnogorskije orijentacije. Stekle su izborni legitimitet na slobodnim i fer crnogorskim izborima, postale su službena istina političke, intelektualne i svake druge elite najcrnogorskije Crne Gore. Zapitajmo se - u čemu je njihova snaga? Odgovor je jednostavan - u istini. Čemu je služio Ivanović – istini i emenacipaciji Crne Gore, već to svjedoči današnjica. Crnogorci su su zaplivali, kako im je to nekad poručivao Treći kanal crnogorske televizije. Tek kad sam razumio da niko nije reagovao na jednu jedinu laž objavljenu u Crnogorskom književnom listu, omiljenom štivu vidjenih analitičara, tužio sam. Razumio sam da su književnička pera i članovi uzvišene Dukljanske akademije ostali nijemi na jednu jedinu potpunu laž, jer u čitavim okeanima istine koja je iz broja u broj nadahnuto saopštavana na stranicama CKL, može zaista promaknuti i jedna jedina – laž! Za ovu priliku na stranu o mojm duševnim bolovima, ali sam se uplašio da jedna ružna sjenka laži ostane na obrazu najčasnijeg glasnika crnogorskog stvaralačkog i nezavisnog duha, a posebno na institucionalnu i finansijsku konjicu koja je stajala iza CKL-a i drugih najcrnogorskijih medija. To je ista konjica na koju se u zadnje vrijeme ljuti emancipator Ivanović. Takodje, nijesam dozvolio da ostane sjenka na jahače u toj konjici, pa na jahače na jahačima, pa sve tako do glavnog jahača kojem se frenetično aplaudiralo na svaki potez kao nekad Džonu Vejnu po crnogorskim kinima,a posebno kad bi istinito, Ivanovićevim manirom, opleop o crnogorskim liberalima.
Izjednačavati LSCG i DPS bila je onda tek samo jedna od dosjetki što su kao polufabrikati dijeljeni na doradu analitičarskim radionicama. Pretvaranje ovog posla u „novinarstvo", bez obzira na cijenu, značilo je samo jedno – dragovoljno prihvatanje statusa tovarne mazge u onoj istoj institucionalnoj konjici o kojoj danas sve loše piše Ivanović. Nenadano, još jednom je jarko osvijetljen ključni proces postepenog predavanja Crne Gore na upravljanje mafiji korak po korak, sve pod raznim emancipatroskim izgovorima. Ni najnovija Ivanovićeva verzija po kojoj je konkretni sudski proces direktna pomoć Djukanoviću u borbi protiv “emancipatora” neće promijeniti stvar. One su takve kakve jesu, zapisane, neizbrisive, njihove posljedice nesagledive...
Cetinje, www.lscg.org, 16. Mart 2008. godine
Tekst Ivanovića u Vijestima
|
vrh
Copyright © Liberalni savez
Crne Gore, 2003
|
|
