|
Konferencija
[Uvod] [Predsjednik]
IV Redovna Konferencija - Cetinje,
10. - 11. Mart 2000. godine
Dejan Vučinić,
LIBERALNI SAVEZ CRNE GORE
IV REDOVNA KONFERENCIJA
Cetinje, 10.-11. mart 2000. godine
Kada bismo danas, deset godina od osnivanja LSCG, pokušali da napravimo
ozbiljnu retrospektivu naše partije bio bi to posao za jedan mali istraživacki
tim, a sadržaj bi obuhvatio: obilje pisanog ili novinaskog materijala,
video, tonskog i foto-materijala, ali i bezbroj nevjerovatnih ljudskih
prica, drama, dogadaja, zgoda i nezgoda, mnogo suza i podekoju radost.
Bilo bi to sasvim dovoljno i za neku solidnu evropsku partiju da se ne
postidi ni pred kim, ali ne i za nas, jer se u našem slucaju radilo o
necemu toliko neobicnom a razumljivom, o odbrani ljudskosti, identiteta,
državnog pamcenja i istorijske potvrdenosti na ovom prostoru.
Radilo se o odborani sopstva, temelja kuce, krova nad glavom i baštine
koju su nam ostavili preci. Izazovi brutalnog poništavanja svega recenog,
kao i potpuna nepripremljenost na tako nešto, pregnuli su nas iz ravnoteže
i stavili u položaj aktivnog sudionika svih dešavanja protekle dekade.
Da li je to imalo smisla i je li bilo produktivno.
Ako uopšte postoji smisao, onda se prije svega ogleda u nepristajanju
na zlo, i to ne bilo kakvom nepristajanju, nego organizovanom, promišljenom
i osmišljenom nepristajanju na zlo. A to je povijesnica LSCG. Kada bismo
pravili istorijske paralele, slobodno bismo mogli reci da je okupaciono
zlo cvijece pri onome cemu smo mi bili izloženi, jer smo u protekloj dekadi
imali prilike da se upoznamo licem u lice sa Danteom i njegovim krugovima
pakla.
Smislenost našeg pregnuca urodila je plodom. Sve ideje koje smo pokrenuli,
a koje su nekada bile jereticke i podzemne, danas su postale legitimne
do nivoa da ne izazivaju zgažanje ili nervozu u javnom prometu. Naš projekat
demokratske i nezavisne Crne Gore jedini je projekat od svih koji su bili
na politickom tržištu koji je izdržao probu vremena. Njegovu superioronost
iznijeli su naša srca i naša pamet.
Bez LS politicke magle i najniže politicke strasti danas bi harale Crnom
Gorom. Bez LS Crna Gora bi bila zaglibljena u kosovsko blato. Bez LS 26.
marta 1999. godine, umjesto Rezolucije o miru i slozi imali bismo treci
bratoubilacki rat u jednom vijeku. Bez LS ne bi bila moguca medunarodna
komunikacija Crne Gore sa svijetom, a ta vrata smo mi otškrinuli.
Bez LS bila bi otežana uspostava veza sa susjedima iz bivše SFRJ. Bez
LS ne bismo imali kritiku kao legitimni i neophodni društveni institut
modernih društava. Bez LS danas ne bi bilo opozicije u Crnoj Gori. Bez
LS danas bi Crna Gora bila cevsko-rovacka pustopoljina. Ovdje ne iskljucujem
sve one autonomne pojedince koji su izvan LS doprinosili ideji slobodne
i otvorene Crne Gore.
Kada sam vec pomenuo naš projekat, predpostavljam da ste zapazili da
duže vrijeme iz DPS-a lansiraju propagandnu sintagmu "crnogorski
demokratski projekat". Što je to. U pisanoj formi to ne postoji,
pa ih pozivamo da ga objave, kad ga vec spominju, ili neka ga ne spominju.
Dok se ne objavi, to je obicna propagandna smicalica smišljena za maskiranje
velike prevare i za stvaranje pomutnje kod biraca. A mi ih javno pitamo
i insistiramo da odgovore gradanima:
- Je li moguc "crnogorski demokratski projekat" (CDP) uz razumijevanje
AB revolucije i martovskog referenduma iz 1992. godine kao demokratskih
cinova?
- Je li moguc CDP uz razumijevanja tzv. "podgoricke skupštine"
iz 1918. godine kao demokratskog cina?
- Je li moguc CDP bez deklarativnog skupštinskog distanciranja od pomenutih
revolucionarnih cinova?
- Je li moguc CDP bez skupštinskog proglašavanja režima proisteklih iz
recenih revolucionarnih cinova kao nedemokratskih i nelegitimnih?
- Je li moguc CDP uz skupštinsko odbijanje rasprave o našoj Deklaraciji
o proglašenju svih izbora od novembra 1918. godine kao nedemokratskih
i nelegitimnih?
- Je li moguc CDP od partije koja komotno sjedi na vlasti dobijenoj na
kontinuirano kradenim izborima?
- Je li moguc CDP bez poštovanja Ustava i zakonima?
- Je li moguc CDP bez povracaja otete imovine?
- Je li moguc CDP u zatvorenom sistemu?
- Je li moguc CDP iz vlasti koja ne dozvoljava javnu kontrolu njenog rada?
- Je li moguc CDP uz jednonostranacki monopol na imovinu, policiju i medije?
- Je li moguc CDP uz kumovsku privatizaciju?
- Je li moguc CDP uz skrivanje Sporazuma koalicije DŽB?
- Je li moguc CDP uz falsifikovanje državnog budžeta...?
Ako je sve ovo moguce, ond ne postoji razlika izmedu revolucionarnog
politickog nasilja i demokratije, onda je sve moguce, a kada je sve moguce
ništa nije nemoguce, pa i to da se njihov tzv. CDP pretvori u gradanski
rat. Zašto ovo kažem. Zato što iz trojedine vlasti cesto cujemo ili prijetnju
ili priželjkivanje referenduma. Eventualno izvodenje refernduma bez prethodnih
vanrednih parlamentarnih izbora bio bi politicki dinamit u trbuh Crne
Gore, jer bi 130.000 potencijalnih SNP-ovih biraca opravdano smatralo
da im je ukradena njihova Jugoslavija, pa bi takva nezavisna država bila
klimava i invalidna u startu.
Iz iskustva nakon 1918. godine znamo da je polovina Crne Gore opravdano
živjela u uvjerenju da im je ukradena nezavisna država. Znajuci sve ovo,
kao i cinjenicu da aktuelna vlast ne bi prezala ni od cega, posebno u
namjeri da ocuva neustavni položaj predsjednika republike, LS je za ovu
Konferenciju pripremio Program od sedam tacaka za mirno rješenje krize
u Crnoj Gori.
Mi smatramo da ce se bez politickog konsenzusa parlamentarnih stranaka
o redosljedu poteza za izalazak iz krize politicka situacija zaoštravati
do usijanja. Da li nam je to potrebno. Mi kažemo da nije.
Takode, mi tvrdimo da politika koalicije DŽB ni formalno ne korespondira
sa Paktom za stabilnost jugo-istocne Evrope, iako je Crnoj Gori na tim
sesijama omoguceno posmatracko mjesto, te uprkos visoke naklonjenosti
medunarodne zajednice prema crnogorskom režimu.
Imajuci u vidu cinjenicu da Crna Gora ne može da servisira potrebe gradana
bez pomoci sa strane, kao i šansu koju pruža Pakt stabilnosti, mi smatramo
da je nužno promijeniti odnos snaga u parlamentu na vanrednim izborima,
što bi uzgred odrazilo promjenu raspoloženja biraca, iskazanu u sondažama
javnog mnjenja, u pravcu prekida desetogodišnje društvene agonije. Samo
promijenjeni odnos snaga u parlementu može da odgovori na ponude iz Pakta.
Podsjeticu vas, na kratko, na vec zaboravljenu Platformu o redefinisanju
odnosa sa Srbijom. U maniru svih promašenih velikih investicija crnogorskog
naroda u prošlom vijeku, koalicija DŽB prihvatila se jednog velikog zadatka,
zaboravljajuci pri tom prosto životno iskustvo koje uci da se na petu
stepenicu ne može popeti prije nego što se stane na prvu.
Ambicija da se skoci na petu bez opiranja na prvu stepenicu obavezno završava
raskrecenjem i padaom.
Drugim rijecima, zašto DPS prvo ne redefiniše samu sebe, zašto ne redefiniše
izvršenu vlast, sudsku vlast, skupštinsku vlast (koalicija DŽB nije jedan
subjekt nego trostruki), zašto ne redefiniše otetu imovinu, prosvjetu,
kulturu, UDBU, režimsku nauku, sindikat, omladinske organizacije, studentske
organizacije, sprostske organizacije, lažavu istoriju, lažne nastavne
programe, lažni patriotizam, lažni demokratizam, fakultete, kumovsku privatizaciju,
odnos prema drugacijem mišljenu, TV, državne novine, odnos prema opoziciji,
vlastitu drskost, gramzivost...
Kako vidimo, eto posla za redefinisanje svega i svacega koliko hoce, a
imaju apsolutnu vlast pune dvije godine, i niko im ne stoji na putu, ni
Miloševic, ni SNP, a LS ponajmanje. Ali, avaj. Mi kažemo, samo se ovim
putem može definisati odnos prema samima sebi, a redefinisanje odnosa
sa
Srbijom dolazi samo po sebi. Da zakljucim, platformisana Crna Gora još
je jedna magla rabota vladajuce koalicije.
Inace, ako nijeste znali, idejni tvorac Platforme je dr Mijat Šukovic,
koji je u knjizi "Savezna Republika Jugoslavija", objavljenoj
1996. godine u Beogradu, najavio potrebu redefinisanja odnosa sa Srbijom
na liniji ocuvanja tzv. SRJ. Poslušajte samo neke od njegovih teza: "Postoje
realni uslovi i istorijski razlozi za njeno (SRJ) prosperitetno napredovanje",
"Sadržina knjige osporava obije u stvarnosti suprostavljene šeme
koje se nude kao perspektiva - unitarizacija i razdvajanje" (str.8),
"Zajednicki interes republika – država Srbije i Crne Gore da imaju
zajednicku demokratski uredenu državu kroz praksu životno je otkriven,
identifikovan, potvrden.
Naucno i strucno objašnjen. Praksom je verifikovan. Znanja o njemu široko
su poznataa i masovno usvojena. Zadobila su svojstvo aksioma" (str.15),
"Bilo je nedostataka u procesu donošenja Ustava SRJ. Nedostatka i
sa stanovišta legitimiteta i sa stanovišta legaliteta. U toku protekle
cetiri godine narod Srbije i narod Crne Gore vidno su manifestovali da
SRJ prihvataju kao svoju državu.
To cini suvišnom, sada, sem za istoriju, raspravu o legitimitetu i legalitetu
njenog obrazovanja" (str.20), "Politika koristi ne samo istine
nego i poluistine i neistine kada želi da ostvari odredeni politicki cilj.
U politici, dakle, praktikuje se i toleriše i negiranje cinjenica. Ali
to je zloupotreba slobode, a ne i legitimno pravo.
I dokaz da je sloboda pogodna za iskazivanje ne samo poštenja nego i nepoštenja.
Nauka, medutim, nema opravdanja za negiranje cinjenica... Uvažava se naucno
utvrdena istina da crnogorska nacija ima isto etnicko porijeklo koje ima
i srpska nacija" (str.35).
Pravim malu digresiju i citiracu vam drugog autora: "Crnogorci su
ponosni na srpsko porijeklo i crnogorsku državnost, na slavnu istoriju
srpskog naroda. Zato i vjerujemo u zajednicku buducnost i prosperitet"
(Milo Đukanovic, 29.08.1990. u "Otvorenom ekranu", TV "Politika",
Beograd). Koga prepoznajete u ovim rijecima gospodo liberali. Razumije
se, Đilasa iz 1945. godine u "Borbi".
Da rezimiram:
- Nemoguc je konsenzus o izbornim zakonima po evropskim standardima,
jer se cuva monopol zadobijen na pokradenim izborima.
- Nemoguc je konsenzus o promjeni sistema, jer su, objektivno, DPS i SNP
vezane za državnu vlast u Podgorici i Beogradu.
- Nemoguca je promjena sistema kroz institucije (zahtjev SDP-a), jer bi
znacila samorazvlašcenje glavnih struktura koje su izvele AB revoluciju.
- Nemoguc je konsenzus o tranziciji, jer nema konsenzusa o promjeni sistema:
misli se na svojinski, policijski i medijski jednopartijski monopol.
- Propaganda o reformama koju cujemo iz vlasti, bez konsenzusa o promjeni
sistema, bacanje je prašine u oci i šlajfovanje u mjestu.
- Bez promjene odnosa snaga u parlamentu i njihove spremnosti na promjenu
sistema nema tranzicije, a toga ne može biti bez vanrednih izbora.
- Bez podrške nevladinigh institucija i tzv. nezavisnih struktura od svega
recenog nema ništa.
- Na listi medunarodnih prioriteta nije tranzicija Crne Gore, nego korišcenje
Crne Gore kao pomonskog mosta za spašavanje Srbije od potencijalne fragmentacije
državnog organizma.
Ako imamo zašto da budemo ponosni to je zbog cinjenice da je LS jedina
partija koja vec deset godina bije demokratsku bitku, koja je u svojoj
skrivenoj suštini antikolonijalna borba. Podsjecam, u okviru Titove Jugoslavije
pomagali smo sve antikolonijelne pokrete po bijelom svijetu: Afrika, Azija...
Da paradoks bude veci danas je Crna gora jedina kolonija u Evropi, ali
ona toga nije svjesna. Crna Gora je imala tu nesrecu da u cijelom 20.
vijeku nije imala svoga Mendelu, ali zato ima svoj LS, koji je bio i ostao
na celu borbe crnogorskog naroda da postane dostojni clan svjetske zajednice
slobodnih naroda.
Dejan Vučinić
|
