LIBERALNI SAVEZ CRNE GORE
S A O P Š T E N J E
Podorica, 7. oktobar 1998.godine

Jucerasnja sjednica Skupstine Crne Gore pokazala je da se DPS i SNP ne mogu dogovoriti oko toga sta je interes Crne Gore, ali da veoma dobro funkcionisu kada se treba usaglasiti oko onoga sto je protivno crnogorskim interesima.

Usvojeni zakljucci jos su jedan cin neodgovornosti i neozbiljnosti crnogorske vlasti. U tome su im svojim "konstruktivnim" pristupom itekako pomogli doskorasnji stranacki drugovi . Zakljuceno je jos jednom jedno veliko nista, a ono sto je zapisano u prijedlogu Svetozara Marovica vise lici na rat za mir, ovoga puta protiv citavog svijeta, nego li na dokument koji ce umiriti uznemirene gradjane Crne Gore.

S druge strane prijedlog SDP-a lukavo je zamisljen da bi se i ovoga puta bacila prasina u oci dijelu javnosti koji preferira ideju samostalne Crne Gore. Ipak, i predlagaci amandmana i njihovi koalicioni partneri unaprijed su bili svjesni da ne smiju poci ni za pedalj dalje od onoga sto je u svom monologu dan ranije iznio predsjednik Republike Milo Djukanovic.
Zasto su onda poslanici LSCG podrzali amandmane SDP-a ? U njima bas kao i u nedavnoj rezoluciji LSCG o zastiti interesa Crne Gore, sadrzano je ono sto bi bio prijeki lijek za sve crnogorske nedace: dovodjenje ustavno-pravnog kapaciteta Crne Gore do onog nikova na kome funkcionise druga federalna jedinica. Potrebno je, dakle, samo prepisivati Ustav Republike Srbije i primijeniti ga u Crnoj Gori.

No, vladajuca koalicija to ocigledno ne zeli, potvrdjujuci da im je mnogo bliza Milosevicceva i Seseljeva platforma: boj protiv ostatka svijeta. Problem NATO snaga sada moze biti jedino taj sto tzv. SRJ ima dva Sadama Huseina: oni se u domacoj verziji zovu Slobodan Milosevic i Milo Djukanovic.

Sluzba za informisanje LSCG

vrh

Copyright © Liberalni savez Crne Gore, 2003